Privatna leteća služba za traženje i spašavanje nevladinih organizacija koja djeluje širom Sredozemnog mora stvara mnogo haosa i rasprava. Zato NVO ne mogu to koristiti.

ENAC (Talijanska uprava civilnog vazduhoplovstva) - zajedno s malteškom vazduhoplovnom kompanijom - sprečava let dva aviona, Currus Sr22 i Mcr-4S, koji su služili kao privatna SAR usluga za spasilačke brodove Sea Watch. To pitanje zaslužuje daljnje studije.

Postoje li međunarodna SAR pravila?

Govorimo o dva privatna turistička zrakoplova koja se koriste kao straža za pomoć migrantima u teškoćama usred

Sredozemno more. Ako uzmemo u obzir propise ICAO-a, to je nedozvoljena aktivnost za privatne osobe, na terenu je Sea-Watch i francuske asocijacije Pilotes Volontaires.

 

SAR je aktivnost traganja i spašavanja na kopnu i u moru koja je - u Italiji - zadužena za vojne snage i agencije za provođenje zakona. Ni helikopteri koji opslužuju 118 (hitna medicinska služba u Italiji) ne mogu obavljati samo SAR misije HEMS. Talijanska mornarica, Obalna straža, Guardia di Finanza i - na kopnu - Vatrogasna brigada (potonja sa HEMTS certifikatom) imaju kvalifikacije za to.

Već ovo bi trebalo biti dovoljno da shvatimo da Dun'Aéro

MCR 4S i Cirrus SR22 kao „pogled zraka“ su neobični. Ali u 2018-u i 2019-u su ove letjelice djelovale zajedno s čamcima koji oporavljaju migrante. Svojim letovima ciljali su na prepoznavanje ugroženih plovila, komunikacije i geolokaciju, kako bi se spasili ljudi u opasnosti.

 

 

 

Odgovornost obalske straže

Djelatnost pretraživanja i spašavanja u moru međunarodno je regulirana, ali ova pravila se tiču ​​površine mora, a ne zraka. Za zrakoplove koji lete, sve operacije SAR-a mora koordinirati i upravljati vojska. Konkretno, u Italiji koja se ulaže u ulogu pretrage i spašavanja obalna straža. Potonja je specijalizacija italijanske mornarice i obavlja poslove koji se odnose na upotrebu mora.

Ona provjerava i birokratske i pravne aktivnosti. To je - ukratko - morska policija s civilnim dužnostima. Na teritorijalnoj razini, MARICOGECAP IMRCC je generalno zapovjedništvo obalne straže s funkcijom nacionalnog centra za spašavanje u moru. Koordinira pomorske direkcije zadužene za sekundarne centre za spašavanje.

Obalna straža regulira, prati i kontrolira brodski promet, sigurnost plovidbe i pomorskog prometa. Obalska straža - kao i italijanska država - se pridržava i poštuje Međunarodna konvencija o pomorskoj potrazi i spašavanju (SAR).

Kad god se u hitnim slučajevima prijavi 1530 ili međunarodnom centru, obalna straža se provodi u aktivnostima SAR-a, u vezi s ekvivalentnim tijelima u susjednim državama i izvan njezinog područja nadležnosti.

Koje opasnosti trče privatni zrakoplovi koji izvršavaju offshore SAR?

Privatni avion koji odlazi prepoznati brodove u poteškoćama u Sredozemnom moru zamjenjuje uobičajene načine pretraživanja i spašavanja koje je talijanska država pripremila za sigurnost ljudi u svojim nacionalnim vodama i u međunarodnim vodama.

Na primjer, ako neko obilazi ljude koji pomažu ulicom, bijelim automobilom opremljenim baterijama na krovu. Možda može biti i anesteziolog ili ljekar, ali zvuči pomalo čudno, zar ne?

SAR zahtijeva sigurna i certificirana vozila i zrakoplove

Nevladine organizacije ne koriste certificirane zrakoplove za operacije spašavanja na moru. Cirrus Sr22 danas vredi između 100 i 150 hiljada eura, dok Mcr-4S može koštati 130 hiljada eura udruzi Pilotes Volontaires.

Nijedan od tih letjelica nije certificiran za spašavanje na moru. Kako piše italijanski magazin „Il GiornaleIzvještavaju da su ta dva aviona od početka godine obavila više od 130 misija. Misije koje su - vrijedno je zapamtiti - uvijek su prilično skupe, s obzirom na to da je za let avionom potrebno hiljade eura goriva.

Na kraju, stoga ENAC zaustavlja pilotske volontaire i inicijative Sea-Watch. Nacionalni organ civilnog zrakoplovstva objasnio je da dva zrakoplova nemaju posebnu dozvolu za let. Također ne uživaju priznanje za obavljanje operacija na otvorenom moru, a njihovi su zrakoplovi prošli značajne promjene od kojih nema sljedivosti.

S obzirom na to da su ovi zrakoplovi „samostalno izgrađeni“ (uobičajena praksa u ultralakom vazduhoplovstvu i turizmu), nije jasno jesu li ti zrakoplovi prošli promene koje ne odgovaraju standardima proizvođača. No, glavni problem je ovaj: nijedan se privatni avion, helikopter ili ultralaki zrakoplov ne može preklapati sa zadacima koje je talijanska država povjerila obalnoj straži, mornarici i - po potrebi - talijanskim zrakoplovnim snagama.

Sea-Watch želi biti aktivan što prije. Možda s dronovima

Projekt Sea-Watch's Moonbird također podržava Inicijativa humanitarnih pilota i aktivno ga podržavaju različita udruženja, poput Njemačke evangeličke crkve. Malta je u listopadu 2018 blokirala slijetanje ovog zrakoplova jer je djelovao u suprotnosti s propisima.

Sada se ni iz italijanskih aerodroma ta letjelica više ne može aktivirati. Šta će se desiti? Sea-Watch i HPI već su pooštrili legalno oružje za borbu protiv ovih izjava. Ali privatnom servisu za traženje i spašavanje bit će teško nastaviti let s talijanske ili malteške zračne luke. Tunis i Libija bi ostali (!). Ili letačke usluge bespilotnim letjelicama, i dalje graničnim tehnologijama koje bi u terenskim djelovanjima videle složenije, ali jeftinije letjelice.

Ali isto tako može biti i to - da jednom - privatne nevladine organizacije postignu sporazum o suradnji s vojskom i obalnom stražom, koji imaju sve alate za obavljanje patrola, SAR-a i HEMS-a na moru, bez ozljeđivanja i prije svega stavljanja na raspolaganje ljudi u teškoćama sa najboljim mogućim tehnologijama.

NARUČIMO DA VIŠE:

MEĐUNARODNI SAR PROPISI 

MOONBIRD OPERACIJA MORNU SATU