Ovaj evropski referentni dokument predstavlja proizvod RISC-KIT-a (Strategije za povećanje proporcionalnosti za obale-Toolkit) i PEARL (priprema za ekstremne i retke događaje u regijama obale). On pruža neke ključne poruke o razvoju nacionalnih i lokalnih strategija prilagođenih istorijskim i socio-kulturnim karakteristikama teritorija na kojima se moraju sprovesti. Ona naglašava važnost komunikacije na više nivoa i uključivanja zainteresovanih strana u nekoliko studija slučaja provedenih u okviru dva projekta. Identifikovanjem mogućnosti EU da podrži i koordinira strategije za smanjenje rizika od katastrofa u zemljama članicama, ima za cilj da doprinese poboljšanju regionalnog upravljanja rizicima.

Obalne oluje, porast nivoa mora i poplave uzrokovali su i nastaviće da uzrokuju značajne utjecaje širom Evrope i ugrožavaju sigurnost ljudi i njihove egzistencije. Trenutno jedna trećina stanovništva Evropske unije (EU) živi na udaljenosti od 50 km od obale i stvara oko 30% ukupnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) EU. Procjenjuje se da se ekonomska vrijednost obalnih područja unutar 500 metara od evropskih mora kreće između 500 i 1000 milijardi eura (EC 2014a).

Zbog stanovništva i privrednog rasta i povećane vjerovatnoće opasnosti usled klimatskih promjena, očekuje se da će se u bliskoj budućnosti povećati rizici (verovatnoća nastanka opasnosti pomnožene sa posljedicama) (četvrti izvještaj IPCC-a 2007). Procjenjuje se da su troškovi neaktivnosti 6 milijardi 2020-a, što je više od godišnjih troškova preduzimanja mjera predostrožnosti i prilagođavanja. Nasuprot tome, do 4.2 milijardi neto koristi bi se moglo stvoriti ako se preduzmu akcije (EC 2014a). Stoga je potrebna nova procjena trenutnih strategija za smanjenje rizika od katastrofa (DRR) i treba razmotriti novi spoj prevencije, ublažavanja, spremnosti i mjera ranog reagovanja.

Mjere DRR mogu se razdvojiti u tri kategorije: mjere prevencije, ublažavanja i mjerenja spremnosti. Prva kategorija se koristi za sprečavanje nastanka opasnosti kroz mere kao što su sipe i sipine. Ove mjere primjenjuju se u visoko razvijenim priobalnim područjima. Mjere ublažavanja se koriste za smanjivanje utjecaja opasnosti i često se primjenjuju u manje urbanizovanim područjima. Ovo uključuje strukturalne (npr. Niske dine, hranu na plaži, močvarne površine) i ne-strukturne mere (npr. Ograničavanje građevinskih objekata ili objekata otpornih na poplave) (Veraart i ostali 2009, Walker i ostali 2004). Mere pripremljenosti kao što su sistemi ranog upozoravanja (EWS) i planovi evakuacije koriste se u kombinaciji sa mjerama prevencije i ublažavanja slučajeva kada oluje premašuju nivo zaštite (Ciavola i ostali 2011a i b) ili kao samostalne mere u područjima sa minimalnim imovine i niske populacije u priobalnoj zoni.

Budući da nivo investicija u priobalnim područjima igra važnu ulogu u izboru i djelotvornosti DRR mjera, priobalni razvoj zahtijeva da se DRR strategije prilagođavaju kako bi se prilagodile ovim promjenama. Očekivanja su da će DRR strategije koje u velikoj mjeri zavise od spremnosti i nekih mjera ublažavanja prelaze na više preventivne mjere pošto se nivo priobalnog razvoja povećava.