Situacijska svijest - Pijan pacijent predstavlja ozbiljnu opasnost za ljekara

Gotovo svi ste već liječili pijanog pacijenta, posebno u urbanim sredinama. Problem dolazi kada ovaj pacijent ili neki drugi prolaznik postane ljut i nasilan kod paramedika.

Evo iskustva jednog paramedicina tokom predbolničarske operacije na pijanom pacijentu. Protagonisti neće analizirati samo problem pijanih pacijenata koji postaju nasilni kod paramedičara, već i važnost svjesnosti situacije.

Opasni pijani pacijent za paramedika: uvod

Bio sam a paramedicina u proteklih 15 godina rada u ruralna i urbana sredina. Imam pozadinu u kontrola lavina i planinsko spašavanje. Trenutno radim kao Advanced Care Paramedic. Usluga u kojoj radim radi 40 ALS ambulante i 2 ALS paramedicinske jedinice za odgovor (PRU) tokom vršnih sati. Službe za odnose s javnošću imaju osoblje s našim specijalistima. Taktička hitna medicinska podrška (TEMS) i Reakcija incidenta Bolničar I (RP / Hazmat). Radim na TEMS specijalni tim. Svaku treću turneju (tura = 4 na 4 isključenja) radim sa Taktička jedinica policijske službe (SWAT).

Ostale ture provode se radeći s partnerom na kolima hitne pomoći u urbanom okruženju. EMS usluga izvrši približno 110 000 poziva godišnje. Veliki procenat ovog broja poziva smatra se pozivima s povećanim rizikom. To bi uključivalo pokušaji samoubistava, domaći sporovi, Pitanja mentalnog zdravlja, droga / intoksikacija pozivi, uzbuđeni delirijum i sve policijske događaje u kojima traže EMS u stanju pripravnosti.

Naša politika je da donesemo presudu na osnovu svih informacija koje smo dobili o pozivu da se suzdržimo i sačekamo da policija obezbedi mesto zločina ili uđe i oprezno pristupi. Imamo sigurnosni sistem koji se zove Code 200. Naša pošiljka provjerava sa našim posadama na radiju svaki 15 min nakon što stignemo na scenu tražeći kontakt jedinice. Ako smo sigurni i dobro odgovaramo s kodom 15. Ako smo u nevolji i potrebna nam je policijska pomoć da spriječimo povredu / smrt nas i / ili našeg pacijenta od nasilnih napada, pozivamo kod 200 na radiju. Imamo šifru 200 dugme na radiju koja otvara vazduh tako da slanje može da čuje šta se dešava. Policija je brzo obaviještena, a najbliže jedinice će odbaciti ono što rade i odgovoriti na kod 200.

Na TEMS-u odgovaram sa Taktičkom jedinicom policijske službe (SWAT) na policijske događaje visokog rizika, uključujući naloge za drogu, naloge za ubistva, pozive na oružje, uzimanje talaca, pljačke banaka, prijetnje bombama itd. Mi smo jedini medicinari u gradu i okolici koji su obučeni za ulazak u vruće zone sa zaštitom sile. Nosimo teški pancir i imamo specijaliziranu medicinsku obuku za taktičko okruženje vrlo slično vojnom medicinaru. Specijalizirali smo se oprema poput IT stezaljki, zavojnica, hemostatskih preliva i progresivnih protokola koji se razlikuju od onih uličnih paramedika. TEMS odgovara na 900-1000 poziva godišnje.

Opasni pijani pacijent za paramedika: slučaj

Odgovorili smo na rutinski poziv za nepoznatu situaciju / muškarca oko 0200 sati. Lokacija je bila na C-željeznički terminal za željeznicu (LRT). Lokacija je imala niske prihode, područje visokog kriminala. Na putu do poziva nismo dobili nikakve detalje o tačnoj lokaciji ili glavnoj pritužbi. Moj partner i ja smo krenuli pješice nakon što smo stigli u kolima hitne pomoći na sjevernom parkingu LRT-a. Bez ažuriranja od strane dispečera o lokaciji pacijenta ili detalja o tome šta nije u redu s pacijentom, ušli smo u mali terminal bez ikakvih tragova ikoga u nevolja.

Terminal je bio prazan. Zatim smo prišli južnom parkiralištu gdje nas je mužjak označio na oko 200 metara od terminala. Stajao je pored drugog mužjaka koji je bio spušten na klupi u krajnjem sjeveroistočnom uglu parkirališta. Bilo je vrlo malo svjetla i nije bilo drugih ljudi u blizini (svjesnost o situaciji). Kako smo se približavali mogli smo vidjeti alkoholne boce u vrećici pored pacijenta.

To nam je rekao muškarac koji nam je mahnuo njegov rođak je imao tda popijemo i da ga moramo odvesti u bolnicu jer se ne želi više baviti njim. Nakon završetka početne procjene pacijenta, pitali smo kamo su se njih dvoje uputili, gdje su bili i koliko moraju popiti. Tražili smo medicinsku pomoć od rođaka pacijenta, jer je pacijent bio previše napušen da bi mogao sam da odgovori. Nisu mu se svidjela sva pitanja koja smo postavljali i počeo je verbalno nasilja s nama.

Nije nam dao informacije koje smo tražili. Nakon ponovnog pokušaja da se dobije neka vrsta istorije muškarac je počeo upadati u moj lični prostor. U to sam se vrijeme osjećao ugroženim, obasjao sam ga baterijskom svjetiljkom i zamolio ga da se povuče. Zatim je zamahnuo mojom glavom koju sam srećom blokirao rukom. Uhvatio sam ga za ruke kako bih pokušao pokoriti pojedinca i gurnuti ga natrag. To se pretvorilo u rvanje. Moj partner, koji je bio veoma nov na poslu, počeo je da viče i pitao me šta treba da kaže preko radija. Rekao sam joj da zatraži od policije, da smo uključeni u a fizička svađa.

Uspio sam da pojedinca spustim na zemlju. Kleknula sam mu na ruke i sjela na prsa dok sam se osvrtala da vidim ima li još napadača. Pacijent je ostao ležeći na klupi. U roku od nekoliko minuta nekoliko policijskih automobila vrisnulo je na parkiralište i policajci su ovu osobu odveli u pritvor. Dok su tražili napadača, našli su veliki nož uvučen u njegove hlače, sličan donjoj slici.

Mnoge lekcije naučene iz ovog poziva o kojima će se raspravljati u analizi. Nikada ne želimo doći u fizičku svađu s bilo kim na mjestu događaja. Moramo biti svjesni situacije i oslanjati se na ono što nam govore naše scene! Ovo je moglo proći vrlo loše i za mene i za mog partnera.

Analiza i dilema kršenja ličnog prostora

Moj partner i ja ušli smo u scenu u kojoj vreme je izgledalo kao mali rizik. Zbog lOd informacija smo se oprezno približili. Gledajući unazad, mislim da ne bih promijenio način na koji smo pristupili pacijentu i njegovom rođaku.

Jedna stvar koja mi je prešla na pamet je bila udaljenost od naše ambulante koja je na kraju iznosila oko 300 m. Mislim da smo jednom kad smo znali lokaciju pacijenta trebali voziti Hitnu pomoć. Reći ovo, što bi potrajalo neko vrijeme zbog zemljopisa i načina na koji nam je voz presjekao pristup. Bio je to dalek put (vidi kartu dolje). Bilo je na udaljenosti od približno 200 stopa da bismo mogli procijeniti situaciju dok smo hodali prema njima. Kada smo se približavali, nije bilo ništa alarmantno u govoru tijela ni pacijenta ni njegovog rođaka. Sve dok pacijentov rođak nije počeo verbalno nasiliti, shvatio sam da postoji potencijalni rizik za situaciju.

Dilema s kojom sam se suočio je kada je pacijent ušao u moj lični prostor. Kako sam trebao reagovati nasuprot tome kako sam postupio? Da li sam izvršio napad tako što sam baterijskom lampom ušao u lice počinioca? Što bi se dogodilo kad bih se samo odmaknuo i pobrinuo se da postoji udaljenost između nas? Hitnu pomoć nismo imali dovoljno blizu da se povučemo na sigurno mesto i to bi moglo biti problem ako stvari izmaknu kontroli. Mislim da je moja situacijska svijest bila zaslijepljena činjenicom da je ovo jedan od mnogih opojnih pacijenata na koje smo odgovorili te noći.

Stvari su se vrlo brzo pretvorile u nasilje i prvo sam ušao u obrambeni način blokirajući udarac koji je bio označen za moju glavu, a drugi u ofanzivni način kako bih pokorio napadača kako bih bio siguran da ne može naštetiti meni i mom partneru. U organizaciji u kojoj radim imamo uspostavljen sistem za ubrzavanje policijskog odgovora na našu situaciju ako smatramo da smo u ozbiljnoj opasnosti. Zove se kod 200 kako je opisano u Općim informacijama. Nisam osjećao potrebu nazvati kod 200, jer kad sam jednom pacijenta pokorio na zemlji, osjetio sam da imam kontrolu nad situacijom. Jesmo zatražili pomoć policije, ali izjavili smo da smo šifra 15 i objasnili zašto našoj depeši.

Cijeli poziv zabilježen je na CCTV-u, a tranzitna sigurnosna firma na kraju je pozvala policiju da odgovori prije nego što smo ih zatražili na radiju. Lekcije koje sam naučio je da uvijek budem svjestan situacije i okruženja. Ovo je bilo dobro poznato područje kriminala, naučio sam da moram prije reagirati na osjećaje slučajnih prolaznika i možda početi raširiti situaciju ranije. Naučio sam da ponekad ne možemo raširiti situaciju, a ponekad moramo odustati od poziva i tražiti policiju.

 

PROČITAJTE POVEZANE ČLANKE:

OHCA među pijanim prolaznicima - Hitna situacija umalo je postala nasilna

Kad pijani svjedoci ne žele sarađivati ​​s EMS-om - teško liječenje pacijenta

Pijani pacijent skače iz vozila hitne pomoći

 

Moglo bi vam se svidjeti