Slike ozbiljno neuhranjena djeca od Madaya koji je objavljen u januaru 2016 je ispravno šokirao svet. Ove slike su takođe istakle a kritičan problem danas u oružanim sukobima - humanitarni pristup.

In Sirija, Iraka, Jemena, Južnog Sudana i na drugim mestima, humanitarne organizacije, poput ICRC-a, suočavaju se s preprekama koje otežavaju dosezanje ljudi kojima je potrebna pomoć u spašavanju života. No, pomažu li humanitarne zračne luke u rješavanju problema humanitarnog pristupa?

Ponekad se to svodi na politiku, uprkos tome što ratna pravila jasno pokazuju da strane u oružanom sukobu snose odgovornost za zadovoljavanje potreba ljudi pod njihovom kontrolom. Kao dio ove obaveze, oni koji ratuju moraju „omogućiti i omogućiti brz i nesmetan prolazak humanitarne pomoći“. Pored politike, ekološki ili logistički faktori može ometati humanitarnu pomoć. Bez obzira na razlog, obični ljudi koji su uhvaćeni u ratu često pate ako humanitarci ne mogu doći do njih.

U takvim okolnostima, humanitarne organizacije, a ponekad i vojne, pribjegavaju zračnoj pomoći posljednjih decenija; odnosno oslobađanje reljefnih predmeta sa nadmorske visine iznad određenih zona pada.

Koje su prednosti humanitarnih zračnih kapi?

Prednosti imaju pomoć pri zračnom slijetanju - kada je infrastruktura loša ili je uopće nema, kada klimatski događaji čine zajednice privremeno izoliranima ili kad humanitarci ne mogu doći u zajednice zbog nesigurnosti, zrakoplovom se hitno mogu dostaviti predmeti za spašavanje.

Mnogo je uspješnih primjera humanitarnih zračnih zrakoplova koji su spasili živote, poput isporuke WFP-a 2012. godine 345 metričkih tona hrane raseljenim licima u region Vakaga na sjeveru Centralne Afričke Republike, ili zračne linije MKCK-a nad dijelovima Južnog Sudana. Skorije, sOme su pozvali humanitarne zračne zračne luke u Siriji kako bi pomogli ljudima zarobljenim u opkoljenim područjima.

Međutim, humanitarne zračne luke nikako nisu idealan način za dostavu pomoći. Oni poziraju jedinstveni logistički izazovi, oni su skup, mogu rizikovati bezbednost civila, može biti u sukobu s najboljom humanitarnom praksom i - dugoročno - može na kraju nanijeti više štete nego koristi. Istodobno, humanitarne zračne kapljice mogu ponekad biti jedini način da se dopre do očajnog stanovništva.

Informiran svojim dubokim iskustvom u principijelnoj isporuci pomoći, ali i vlastitim humanitarnim zračnim zračnim lukama u Južnom Sudanu i Afganistanu, MKCK vjeruje da su sljedeće točke ključne za razmatranje da li je humanitarna zračna luka primjerena u određenom kontekstu.

1. Humanitarne zračne kapljice trebale bi biti krajnje utočište

Zračne kapi treba koristiti samo u krajnjem slučaju kada ne postoji druga mogućnost i kada je pogođeno stanovništvo kopnom nepristupačno. Čak i s tako kvalificiranim osobljem, stvari mogu krenuti po zlu, kao što se dogodilo nedavnim zračnim padom koji je WFP izveo iznad Deir Ezzora, na istoku Sirije, gdje nepristupačnom opkoljenom stanovništvu nedostaje dovoljno zaliha hrane. Nijedna humanitarna pomoć nije stigla do ljudi kojima su namijenjene zbog tehničkih poteškoća koje su rezultirale time da je svih 21 paleta ili oštećena, nije ciljana ili je nestalo. U Južnom Sudanu, osoblje MKCK-a na terenu je kako bi dobilo pomoć i nadziralo raspodjelu, ali to možda nije moguće u kontekstima u kojima je blokiran humanitarni pristup.

2. Pomoć ne smije naštetiti

Rizici od nenamjerne štete posebno su povećani tokom humanitarnih zračnih zračnih luka i moraju se pažljivo uzeti u obzir. Mora da ih ima kontrolu nad distribucijom ispucanih predmeta osobama koje su najviše potrebnei način da se reguliše kako se pomoć naknadno koristi.

Na primjer, dostava iznenadnih i nenadziranih vrsta hrane ljudima koji su pothranjeni ili čak gladuju može predstavljati ozbiljan rizik za život. Ovi rizici moraju se odvagati i ne isporučiti ništa zračnim putem, jer bi moglo doći do kašnjenja pri zemaljskoj raspodjeli. Humanitarni zračni padovi mogu predstavljati stvarnu fizičku opasnost onima kojima je pomoć potrebna; kvalifikovano osoblje, volonteri ili kontakti iz lokalne zajednice moraju biti na terenu kako bi kontrolirali „zonu ispuštanja“ kako bi se izbjegle nepotrebne povrede i osigurala uredna, nenasilna raspodjela pomoći.

3. Humanitarna zračna kapi moraju biti nepristrana

Sljedeće središnje načelo humanitarne akcije je da pomoć treba dijeliti civilima bez nepovoljne razlike ili, drugim riječima, nepristrano. Svaka organizacija koja razmatra zračne luke treba pažljivo razmotriti posljedice, kratkoročne i dugoročne, na širi sukob. Nikada se ne smije smatrati da humanitarna akcija stvara dojam da postoje „dobri“ ili „loši“ civili. Ovo je naravno tačno za raspodjelu bilo koje vrste pomoći, ali je posebno primjereno za zajednice koje su učinile nepristupačnim zbog opsade ili blokade zaraćene strane.

4. Zračne kapi ne smiju zamijeniti potrebu za humanitarnim pristupom

Humanitarne zračne luke sredstvo su za pružanje spasonosne pomoći u situaciji kada ne postoji druga opcija - one ne bi trebale zamijeniti potrebu za zemaljskim pristupom ljudima u nevolji. Dostava pomoći nije samo pružanje pomoći, već ponekad može biti i vraćanje nade i dostojanstva kroz kontakt sa svijetom. Zapravo, civili s kojima se MKCK sastao u Madayi u Siriji u siječnju rekli su našim delegatima da je činjenica da su ih mogli vidjeti, razgovarati s njima i čak ih dodirivati ​​jednako važna kao i materijalna pomoć. Humanitarne zračne luke ne bi trebale riskirati daljnje umanjivanje teško stečenog pristupa postojećih kopnenih humanitarnih aktera.