Nazalna kanila za terapiju kiseonikom: šta je, kako se pravi, kada se koristi

Nazalna kanila je instrument koji se koristi za podršku respiratorne aktivnosti (vještačka ventilacija) tokom terapije kiseonikom

Terapija kisikom se odnosi na davanje kisika pacijentu u terapeutske svrhe, kao dio terapije u slučajevima kronične respiratorne insuficijencije (kao što je kod kronične opstruktivne bolesti pluća, kroničnog bronhitisa, astme i nekih karcinoma) i akutnog respiratornog zatajenja (npr. u hitnim slučajevima, traumi, šoku).

Kada se koristi terapija kiseonikom?

Terapija kisikom općenito je neophodna u svim situacijama koje uključuju smanjenje nivoa kisika (PaO2) u krvi.

Nazalna kanila je posebno pogodna za hroničnu kućnu terapiju kiseonikom, tj. koja se radi u kući pacijenta ili van bolnice, gde su potrebni mali protok kiseonika.

Patologije u kojima se obično koristi su:

  • kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB);
  • hronični bronhitis;
  • astma;
  • bronhiektazije;
  • intersticijska bolest;
  • uznapredovala kardio-respiratorna insuficijencija;
  • tumori u poodmakloj fazi;
  • uznapredovale neurodegenerativne bolesti;
  • cistična fibroza;
  • plućni emfizem.

Kako izgleda nosna kanila?

Nosna kanila se sastoji od dvije male cijevi koje su umetnute u nos i osigurane svojim prolazom iza ušiju i ispod brade, gdje je nazalna kanila spojena na kanilu, koja je zauzvrat povezana s izvorom kisika kao rezervoar kiseonika u gasovitom obliku (cilindar).

Kanila može varirati u dužini, npr. 5 ili 10 metara.

Slična je operacija sonde O2 ili O2 cijevi, ali s jednom cijevi koja ipak mora doseći duboko u nazofarinks.

Pacijent, u slučaju nazalne kanile, mora disati na nos, a ne na usta.

Prednosti i nedostaci nazalne kanile

Nazalna kanila daje male protoke: 0.5 do 4-5 l/min, međutim, zahvaljujući njoj, pacijent može govoriti, jesti ili piti i obično mu je udobno.

Ako su krajevi koji ulaze u nozdrve previše neugodni, možete ih skratiti makazama.

Povećanje protoka za 1 litar kiseonika u minuti kroz nazalne kanile generalno odgovara vazduhu za disanje sa koncentracijom kiseonika od 24%; dodavanjem 2 litre kiseonika do koncentracije od 28%, i tako dalje, dodavanjem 4% za svaki dodatni litar kiseonika na koncentraciju ambijentalnog vazduha (što je 21%).

Nazalna kanila visokog protoka

Nazalna kanila visokog protoka sastoji se od kompresorske jedinice, miksera, aktivnog ovlaživača, grijanog kruga i završnog dijela – napravljenog od mekog, debelog silikona – koji se postavlja ispred nozdrva pacijenta.

Cilj je isporuka vlažnog i toplog kiseonika sa podesivim FiO2 kroz protoke do 60 l/min.

Ova terapija kiseonikom ima prednost smanjenja anatomskih mrtvih prostora, obezbeđujući konstantan i podesiv FiO2, garantujući dobro ovlaživanje, ali iznad svega daje PEEP efekat (pozitivan pritisak na kraju izdisaja koji regrutuje alveole poboljšanjem razmene).

Često se koristi u intenzivnoj ili podintenzivnoj njezi jer je dobra alternativa neinvazivnoj ventilaciji.

Udobnost često nije idealna za pacijenta, ali klinički rezultati su odlični.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Terapija kiseonikom i ozonom: za koje je patologije indicirana?

Hiperbarični kiseonik u procesu zarastanja rana

Venska tromboza: od simptoma do novih lijekova

Prehospitalni intravenski pristup i reanimacija tekućinom u teškoj sepsi: opservacijska kohortna studija

Šta je intravenska kanulacija (IV)? 15 koraka procedure

Izvor:

Medicina Online

Moglo bi vam se svidjeti