Kriza talaca na Filipinima - Koliko je težak pristup za hitne ljekare?

Slučajeve hitnih pomoći vrlo je teško upravljati slučajevima talaca. Ljekari hitne pomoći moraju se suočiti s ponekad nesigurnim područjima i svjedočiti brutalnim ubistvima. To je bio slučaj EMT-a na Filipinima.

Što bi se moglo dogoditi tehničarima za hitne slučajeve tokom situacije uzimanja talaca? Koje moraju biti akcije koje treba preduzeti? Predostrožnosti? Evo slučaja koji je video an hitna pomoć posada uključena na Filipinima.

Slučaj krize talaca na Filipinima - Hitni odgovor ljekara

Oko 9:00 ujutro 23. kolovoza 2010. primili smo poziv od 117 da postoji navod uzimanje talaca. Komunikacijski centar mog poglavlja uputio mi je poziv jer ne znaju što bi. Postavljam pitanja 117, ali oni ne mogu dati konkretnu sliku situacije. Prenio sam ga administratoru našeg poglavlja i zatraženo je da mobiliziram naš tim da nastavi s tim što je bio u blizini naše kancelarije.

Trenutno sam bio predstavnik Glavne službe Manile koji je rukovodio hitna pomoć. U slučaju situacije, ja sam bio jedino obučeno osoblje u našem poglavlju da odgovori na a konfliktna situacija tako da je naše administrativno poglavlje odlučilo da idem zajedno sa timom jer imam stručnost. Sastav mog tima je uglavnom bio nov i nema iskustva u takvom incidentu, jer ja imam pozadinu i dok još nismo na sceni, već sam ih orijentisao na moguću situaciju da možemo imati bilo koju drugu informaciju koju sam već znao. o događaju.

Kao predstavnik Službe za poglavlje u mojoj područje nadležnosti, Većinu osoblja već poznajem iz drugih ambulante jer neki od njih su moji prethodni volonteri koji su zaposleni u drugim organizacijama i većina volonterske grupe nas je prepoznala kao prvu na sceni. Kada smo došli na mjesto događaja, izvještaj je bio uzimanje talaca turista koje nismo znali kakva se municija nosi.

Komunikacije na terenu bile su izazovne jer je autobus bio u središtu Tribine kako je komandno mjesto bilo s druge strane, oslanjamo se samo na radio komunikacija iz centrale, jer mi tada komuniciramo samo iz informacija tima reprezentacije iz ERU o mogućem kretanju ambulantnog tima.

 

Slučaj krize talaca na Filipinima - dolazak

Stigli smo na scenu i koordinirali sa policijskom stanicom s obzirom da je u blizini bila parkirališta. Prve informacije koje smo imali je da postoji jedan napadač taoca "viši inspektor Rolando Mendoza". Viši inspektor Rolando Mendoza sa 31 godinom službe je nakratko otpustio Policijski okrug Manila zbog umiješanosti u iznuđivanje incidenta u policijskoj četvrti Manila. Gospodin Mendoza dosadio je autobus iz Fort Santiaga, Intramuros Manile na turističkom autobusu, Hong Thai Travel Bus, jer ono što smo čuli je nosio M16, Ručnu pušku i granatu. Još uvijek je vladala jedna uzbuna ako je gospodin Mendoza stavio bombu u autobus.

U tom trenutku smo svoju ambulantu premjestili sa bočne strane policijske stanice koja ima direktnu vizualizaciju iz autobusa i postavili je u stražnji dio vatrogasnog vozila, a ne direktno na mjesto autobusa. U krizu talaca primarno upetljan turistički autobus sastavljen od 22 osobe iz Hong Konga i 3 Filipinca koji su ujutro vozili autobusom taoca pustili 6 turista i 3 Filipinca iz autobusa prije nego što je u 3 sati eskalirao situaciju sa svojom potražnjom vratiti na servis sa svim pogodnostima i privilegijama. Ljudi puštaju uglavnom decu i starije osobe.

Napetost ujutro nije bila tako agresivna kada je stvarna taktičko spašavanje to je uradila policija, jer je bilo manje ljudi koji su ujutro bili uključeni u ljude, bilo je samo nekoliko medija, pružalac ambulante i prolaznici. Pošto mediji redovno ažuriraju situaciju putem televizije, postoje mnogi znatiželjni posmatrači, političari, mediji i drugi koji su uključeni u situaciju. Pogotovo članovi porodice počinioca, jedan od rođaka je pokušao da se približi autobusu sa pištoljem zajedno sa njim i bio je presretnut nakon što je bio u blizini autobusa. On prolazi pored našeg tima ne znajući da ima pištolj, a kasnije je priveden u policijsku stanicu.

U noći smo već znali da će počinilac imati ultimatum koji je kasnije pomaknut, ali vlada ima svoj ultimatum da žele da se situacija neutralizira. Oko 6-a uveče članovi porodice počinioca došli su u policijsku stanicu blizu nas i zahtijevali da razgovaraju sa svojim ocem, ali im nije bilo dozvoljeno da odu u to područje i kasnije su pokrenuli eskalaciju situacije. U uzimanju talaca, većina našeg osoblja se plašila slobodnih metaka koji nas mogu pogoditi i mogućeg eksplozija autobusa koji će nam biti kolateralna šteta. Brat gospodina Mendoze u to vreme bio je suzdržan od strane policije jer je bio nekooperativan i pokušavao je da privuče pažnju gospodina Mendoze da se bori protiv onoga u šta on veruje i radi ono što treba da se uradi.

 

Pucnjava

U situaciji da policija pokušava obuzdati članove porodice, već imamo pozadinu o tome šta bi se događalo, razmišljao sam u to vrijeme, ako ćemo dobiti rođaka koji će ga smjestiti u ambulantu, kako bi smanjio napetost od članovi porodice i policija, ali pošto smo moj tim i ja osjećali da smo možda usred sukoba, vratili smo se u našu hitnu pomoć.

Gospodin Mendoza je zadržao komunikaciju sa medijima i osvetio situaciju jer je vidio kako mu je član porodice pretrpljen dok ga policija pokušava uhititi. On je počeo pucanje na taoce dok je SWAT, s druge strane, pokušao da zabije autobus da bi dobio g. Mendozu, ali on je ubijen i 6 je preživio situaciju, ali 9 je bio mrtav. Nekoliko minuta kasnije to je bio najupečatljiviji i najstrašniji trenutak koji smo osjetili jer sada znamo da se žrtve ubijaju, ali ne možemo ništa učiniti ako policija ne proglasi da je mjesto na sigurnom i da viču da su svi mrtvi u autobusu.

U našoj organizaciji imamo jednu hitna pomoć mi mislimo da imamo sposobnost da uđemo u zaštićeno područje da je zadatak te ambulante da odvedu žrtve iz autobusa do našeg stajališta na suprotnoj strani, ali ja sam se veoma razlikovao u onome što se desilo. Bio sam dodijeljen kao policajac za hitnu pomoć prvo je trebalo da organizuje ambulantu na pokretima, ali je policija promenila kada su pustili žuti kordon koji nam je sada dozvoljeno da uđemo u opasnu zonu. Kada smo se približili autobusu, početna akcija je bila da se sruše sve žrtve i pokušalo da se dovedu u bolnice u blizini situacije.

Postajalo je teže za nas jer je padala kiša dok smo izvlačili žrtve iz autobusa i pokušavali da ih drugačije postavimo nosila. Osjećala sam se manje pripremljenom ili me uhvatila zaštita kad je padala kiša jer imamo manje vizualizacije područja i sva krv iz žrtve padala je zajedno s kišom na moje lice. Vrlo sam se brinula za svoju kožu da tijekom događaja ne bi trebala biti abrazija, jer ne znam historiju ljudi sa kojima se suočavam i sve žrtve me vide. U tom incidentu organizacija se osjećala visoko u moralu jer smo se snašli u situaciji bolje nego vlada. Našoj socijalnoj službi čak su se zahvalile i žrtve i rodbina prije odlaska iz zemlje.

 

Slučaj krize talaca na Filipinima - analiza

U situaciji, jer imamo više vozila hitne pomoći i nepredviđenih stanja u tom području, već smo planirali naše akcije šta da radimo, ali još uvek postoje neke politički naklonjene organizacije koje su želele da rade same. Većina ambulantnih vozila već je bila usklađena sa situacijom koju imamo i sve ideje su već pružene o tome šta treba raditi, ali kao što znamo ponekad planovi neće raditi ovisno o situaciji.

Jedna od dilema o kojoj sam trebala odlučiti bila je dovođenje u sve vozila hitne pomoći u opasnom području jer je postojao policajac koji je vrištao na nas da je situacija već sigurna i on je već spustio žuti kordon. Zbog čega sam u to vrijeme razmišljao da li je moguće bomba u autobusu bih bio odgovoran svim uključenim volonterima.

U stvarnom scenariju na osnovu mog iskustva je Standardna procedura rada od tog vremena primenjujemo naša iskustva, a ne iz SOP. Kada su dolazila ambulantna kola iz različitih poglavlja, a mediji promovisali situaciju, većina mojih volontera želi da se rasporedi u ambulantu i želi da doda rezervnu ambulantnu kola koja imamo u poglavlju, ali nisam rasporedila hitnu pomoć, jer znamo da je bilo \ t bomba u autobusu. Zato sam odlučio da ne šaljem ambulantna kola zato što je u to vreme sva nacionalna ambulanta glavnog grada bila raspoređena i ako bi se to desilo ne bi bilo hitne pomoći za prevoz dobrovoljaca uključenih u situaciju.

Komunikacija sa ambulantnim kolima i organizacijom bila je česta čak i za hranu koju smo dobijali do sada za raspodjelu hrane, vodu i druge potrebe na terenu u to vrijeme.
Čak i situaciona ažuriranja su nam davana, ali u ograničenom opsegu jer se čula čak i taktička strategija. Nakon što smo sve žrtve doveli u bolnicu nakon 10 sati, sva ambulantna kola su vraćena u državni štab nakon što je situacija smanjena.

Uprava nas je ispitivala iz uprave, ali kao grupa, budući da je bilo kasno u noć i naša hitna pomoć iznenada je imala problema, vratili smo se u naše poglavlje kako bismo imali svoju vršnjačku psihosocijalnu podršku u manjoj grupi. Pitamo jednog mog volontera koji je imao obuku psihosocijalna podrška iz naše socijalne službe kako bismo olakšali naše vršnjačko ispitivanje. Nakon toga smo malo večerali prije nego što smo se vratili svojim kućama i većinu nas je pokupila rodbina. Obuka koju sam u to vrijeme pružila sa prva pomoć u oružanom sukobu i izloženost drugačijoj situaciji učinili su me da se prilagodim situaciji.”

 

 

Moglo bi vam se svidjeti