ANPAS (i Italija) koji dolaze: intervju sa novim predsjednikom Niccolò Mancinijem
Prije nekoliko dana završen je 54. Kongres ANPAS-a, a izabran je novi nacionalni predsjednik Niccolò Mancini. Naš intervju
Zamisliti italijanski volonterski i spasilački svijet bez ANPAS-a jednostavno bi bilo nemoguće: riječ je o više od 100 hiljada volontera i oko 1,600 profesionalnih operatera, sa više od 2,700 ambulante rasuti po cijeloj zemlji.
Impresivne brojke, koje pričaju priču o putu i putu koji su godinama prešle Javne pomoći.
Intervju s Niccolò Mancinijem, predsjednikom ANPAS-a
Novoizabrani predsjednik nas odmah oduševljava svojom prirodnošću i neposrednošću ponašanja, što prirodno olakšava dijalog i opušta sagovornika.
Ono što se pojavljuje je iskren razgovor koji se dotiče, čak i više nego konkretnih tema, vrijednosti unutar kojih se ANPAS kretao, kreće se i kretat će se.
„Ja sam volonter“, kaže predsednik Mancini, opisujući sebe, „rođen u Firentinskoj službi javne pomoći 1996. godine i tamo sam iskoristio svoje iskustvo kao mlad post-adolescent.
Toliko sam bio uzbuđen što mogu učiniti nešto dobro u našoj zajednici, a godinama sam tu težnju malo proširio sa stanovišta razmjera, također podstaknut željom da se povežem s ljudima, što je prilika koja je česta u Javna pomoć.
Tamo sam odrastao kao volonter, prvo se bavio obukom kao i svakodnevnim operacijama u koje volonter želi da se uživi, postepeno akumulirajući neku odgovornost, a onda sam se udubio u aktivnosti pokreta na regionalnom, a zatim nacionalnom nivou”.
OTKRITE DIVAN SVIJET VOLONTERA ANPASA POSJETOM ŠTANDA NA EMERGENCY EXPO-u
Izbori uvijek dolaze kao posljedica projekta, vizije budućnosti: koje su smjernice u okviru kojih će se djelovanje ANPAS-a kretati u bliskoj budućnosti?
'Vjerujem', objašnjava Niccolò Mancini, 'da je opšte poznato da prolazimo kroz povijesnu raskrsnicu, a samim tim i konceptualni i kulturni okvir na koji smo navikli u rješavanju problema, u tumačenju fenomena koji potom vode do izgradnje rješenja na tlo se donekle promenilo.
U tom smislu, vjerujem da ANPAS izražava veoma snažnu želju da bude tumač ove promjene i da na taj način izrazi rješenja koja ponovo mogu biti dostupna teritorijalnim zajednicama, ali i pojedincima.
I da na neki način ima ambiciju da predstavlja tu garanciju prilagođavanja ovoj promjeni efikasnošću, efektivnošću i pouzdanošću koja je dokazana dugi niz godina.
U svemu ovome, ideja da budemo volonteri ostaje nam fundamentalna.
Volonteri stoga takođe znače slobodu u razgovoru sa različitim društvenim akterima i slobodu u percepciji potrebe: Javne pomoći su istorijski granična mesta, ljudi nam se često obraćaju za najčešće potrebe.
Želja koja je sazrela ovih mjeseci, u kongresnom iskustvu, je da se pozicioniramo kao most između javnog i privatnog, između potreba pojedinca i interesa zajednice.
Cilj je stvoriti kritičnu masu oko ideje da je moguće imati pravednije društvo kroz kolektivno zalaganje.
Drugi cilj je malo više 'interni', stvaranje 'škole' javne pomoći, kao mjesta u koje ulažemo ideju razmišljanja o glavnim pitanjima i kritičnostima koje se postavljaju pred nas.
Na kraju, jedan cilj su mladi ljudi: jedna od tema koja je proizašla iz posljednjih regionalnih kongresa naglasila je potrebu njegovanja što bližeg odnosa sa svijetom mladih.
To su, uopšteno govoreći, ideje koje su sazrele'.
Proteklih dana obilježen je Međunarodni dan volontera. Kakvu vrijednost dajemo ovoj stvarnosti, u današnjoj Italiji?
„Vjerujem da danas volontiranje“, odgovara predsjednik ANPAS-a, „predstavlja jedan od ključeva rješenja koje nam nudi naš „sistem društva“.
To je jedan od elemenata oko kojih se može ponovo izgraditi i uspostaviti čitav niz društvenih veza koje na neki način prevazilaze jednostavno zadovoljavanje potrebe: ponovnu izgradnju osjećaja zajedništva, zajedničke društvene odgovornosti.
Ali i da nas može otvoriti za nove oblike tumačenja koji prevazilaze tržišne modele, u smislu da u okviru tržišne ekonomije volontiranje može biti, kao što sam ranije spomenuo, most između tržišne ekonomije i socijalne ekonomije.
I jedno i drugo je neophodno, ne čitam ih kao jasnu alternativu jedno drugom, već u vidu integracije'.
Ciklično, predložena reforma sistema za vanredne situacije. O čemu se u stvarnosti nikada i ne raspravlja u Parlamentu. I u njemu se govori o ulozi volonterskog sektora: kakvo je vaše mišljenje o tome?
'Pitanje je izuzetno složeno', razmišlja novi predsjednik, 'na koje jedna osoba možda neće moći dati potpun odgovor.
Zašto? Zato što je italijanski sistem hitne pomoći složen i ima veoma različite aktere.
Što se nas tiče, mislim da treba naglasiti da je u tom sistemu svijet volontiranja iskazao svoj kapacitet, išao bih toliko daleko da kažem da se pokazao kao jedan od temeljnih elemenata tog sistema, podržavajući tokom godina na supsidijaran način.
Vjerujem da u vezi sa volontiranjem, s obzirom na tako osjetljivo pitanje, ono može toliko toga iskazati.
Postoje specifične potrebe, pozivamo na homogenizaciju u oblastima koje nas tiču, a to su intervencije, pomoć i spašavanje na teritoriji.
Homogenizacija procedura, protokola, obuka, ali na način koji je održiv za volontere.
Vjerujem da postoje stvari koje treba naglasiti: prije svega, funkcija nacionalnih mreža, koje mogu biti garant kvaliteta konačnog doprinosa koji volontiranje može dati.
Sve funkcije blizine građaninu i veze između različitih sagovornika zdravstvenog sistema.
I svi aspekti 'obrazovanja', obuke građanstva'.
Hajde da pričamo o civilnoj zaštiti: sve važnijem resursu u ovoj istorijskoj fazi klimatskih promena. Kakav će biti ANPAS u narednim godinama? Potreba za sredstvima? Od treninga?
„Neosporno je kako je posvećenost rasla tokom godina, na očigledan način, a to smo posebno vidjeli u posljednje dvije ili tri godine događaja koji su bili povezani“, objašnjava Niccolò Mancini.
„Evolucija iskustva Civilna zaštita sistem“, nastavlja on, „vjerujem da se mora ostvariti na dva fronta: jedan je intervencionistički, u smislu da je spreman i spreman za vanredne situacije, bilo hidrogeološke ili druge prirode; s druge strane, znamo da se na neki način pripremamo za rizik.
U tom smislu, dakle, komponenta obrazovanja, osposobljavanja i osvještavanja građana, počevši od škola, i odraslih kojima su potrebne informacije.
Na ovome se može mnogo učiniti, kao što se može učiniti i na ideji o aktivnostima civilne zaštite koja je uvijek aktivna, dakle iu vanrednim situacijama iu mirnim periodima.
Možda će biti potrebno preispitati dislokaciju resursa i oprema na nacionalnom nivou, tako da su makropodručja prisutna u različitim teritorijalnim komponentama.
Hajde sada da pričamo o vozilima hitne pomoći: energetska kriza snažno pogađa, povećanje nažalost osjećaju posebno dobrovoljna udruženja. Kakve odgovore očekujete od institucija?
'Ovo je također apsolutno aktuelno pitanje.
Direktan odgovor koji bi se mogao dati je da se očekuje pomoć, posebno za male organizacije na terenu, jer one zaista garantuju dosta blizinskih aktivnosti, stvarajući i taj efekat mosta između institucije i potreba građana.
Logično je da ovaj zahtjev postavljamo svjesni da je potreban osjećaj odgovornosti na svim stranama, u smislu da i mi znamo da je javna kasa, posebno na regionalnom nivou, stavljena na kušnju u pogledu hitne situacije iz koje izlazimo.
Dakle, potrebna je pažnja, potrebna je pomoć, potrebne su mjere za ublažavanje tereta udruženja, ali sa osjećajem odgovornosti.
U svim nacionalnim mrežama postoji velika svijest o ovom ozbiljnom problemu i svi aktivno učestvujemo u pokušaju da te intervencije kanališemo u ovaj svijet, koji zaista toliko garantuje u pogledu potreba ljudi.
Sa osmehom zaključujemo: Hteo sam da vas pitam kako je na emotivnom nivou prošao trenutak vašeg izbora i da izrazim želju i pozdrav za vaše volontere
'Priznajem', smiješi se predsjednik Mancini, 'i to sam vrlo otvoreno priznao onima koji su u tom trenutku stajali ispred mene, da čuvši moje ime izgovoreno u kontekstu koji predstavlja presjek mog života, više od 50 godina posto mog postojanja, bila je velika i iskrena emocija.
Pogotovo zato što imam 'manu' što još uvijek vjerujem u ovaj sistem volontiranja i u mrežu koju sada imam čast predstavljati.
I tako je to bila sjajna emocija, suvišno je reći.
Emocija pojačana osjećajem da možete učiniti nešto u šta vjerujete.
Opraštanje od volontera je bilo prvo što sam uradio ubrzo nakon dogovora, jer sam osjetio potrebu, jer sam odatle došao i mislim da ću tu i ostati.
Ja sam ih u tom trenutku opisao kao krvotok: dobrovoljac je zaista nešto veoma dragocjeno.
Ideja bi bila da ih sve dočekamo u velikom zagrljaju i kažemo im 'ajmo momci, idemo naprijed ponosni na ono što radimo i sa entuzijazmom koji smo uvijek imali'.
Ostavljamo predsjednika ANPAS-a Niccolò Mancinija da razmišlja o svojoj viziji budućnosti i projektnim tačkama koje je iznio: 'ideja' je možda riječ koju je ponovio nekoliko puta, zajedno sa 'obuka' i 'most'.
Tri riječi koje same izražavaju mnogo od onoga što ćemo posmatrati u mjesecima koji dolaze.
Za intervju sa novim predsjednikom ANPAS-a u cijelosti pogledajte video (italijanski jezik, mogućnost odabira titlova):
Pročitajte takođe:
Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android
Porto Emergenza i Intersos: 6 vozila hitne pomoći i termokolevka za Ukrajinu
Obuka spasilačkih vozača: Emergency Expo pozdravlja Formulu Guida Sicura
Sigurnost djece u vozilu hitne pomoći – emocije i pravila, koji je red u prijevozu djece?
Prva dva dana testnog parka specijalnih vozila 25/26. jun: Fokus na Orion vozila
Hitan slučaj, ZOLL turneja počinje. Prva stanica, Intervol: Volonter Gabriele nam govori o tome
Anpas Marche se udala za projekat Formula Guida Sicura: Kursevi obuke za vozače spasilačke