Koronavirus, masovno istrebljenje u Africi? Naša greška će biti izbijanje SARS-CoV-2

Jedno od pitanja koje zabrinjava SARS-CoV-2 jest to što se koronavirus mogao širiti na kontinentu koji je već bio pretrpljen drugim problemima: Afrikom.

Ali počnimo od podataka o koronavirusu: trenutno (izvori iz WHO i iz Italijanska civilna zaštita) na kontinentu koji ima 1.2 milijarde stanovnika, Afrika, ima manje jedinki pozitivnih na SARS-CoV-2 regije Lazio, a nema čak 6 milijuna stanovnika: 728 protiv 741.

Koronavirus u Africi: razlozi za zabrinutost

To je bilo 6. marta ove godine, tačno pre dve nedelje, kada je Demokratska Republika Kongo objavio da zadovoljan što je posljednji pacijent protiv ebole izliječen. Ni vrijeme da se radujemo, u odnosu na bitku u kojoj je bilo hiljade nedužnih smrti.

U ovoj perspektivi, alarmirane riječi Don Dantea Carraroa, direktora CUAMM Ljekari s Afrikom lako su razumljivi SARS-CoV-2: „U Africi nema odeljenja intenzivne nege - rekao je medijima - i nema odeljenja za oživljavanje, niti toliko anesteziologa. Specifični ispiti su doslovno beskorisni jer postoji vrlo malo laboratorija, samo po jedna za svaki kapital, a neke su i bez njih: ako bi se infekcija Coronavirusom mogla širiti, to bi bio masakr “.

Sada je u Italiji i za sada se ne vraća u Afriku, zbog straha da će zaraziti ljude. Afriku prilično dobro poznaje: osim što je sveštenik, on je kardiolog koji živi u Africi 26 godina, a provodi unutar aktivne nevladine organizacije, sa svoje 23 bolnice, u Južnom Sudanu, Etiopiji, Centralnoafričkoj Republici, Ugandi, Tanzaniji, Mozambik, Angola. Tako neodlučna područja, u smislu posvećenosti.

Razlozi za zabrinutost stoga se mogu pripisati mogućnosti „izdržavanja“ pandemije, a ne stvarnom izbijanju u tijeku: za gore spomenute 1.2 milijarde ljudi, na raspolaganju je bijeda od 270 kreveta podijeljenih između 54 afričke zemlje.

SARS-CoV-2 u Africi, razlozi za nadu

Oni su u osnovi povezani s neobičnom „istorijom“ koronavirusa, koja se nije rodila i nije razvijala, napravljena upravo za neobične, u najudaljenijim i siromašnim krajevima zemlje, već u najvidljivijim i najbogatijima.

Ovi podaci su omogućili da se afričke vlade, ne uvijek dominirane konceptom demokracije (uprkos nazivu), same organiziraju, čemu pogoduje i relativno nepostojanje infrastrukture: u mnogim zemljama centralne Afrike, pa i šire, ne postoji željeznički sustav, a pristupne rute nekoj zemlji definira vrlo malo autocesta. Tako se događa da se, provjereći aerodrome (često prisutne samo u glavnom gradu) i prilaze autoputu, napravi najviše.

SARS-CoV-2, problem su moderne zemlje: naša ravnodušnost, naše neznanje

Ponovo je veliki problem na afričkom kontinentu zapadnjačka ravnodušnost. Drugim riječima, to smo mi. Oni koji su u Afriku donijeli koronavirus (pacijent nula) bili su evropski ili kineski ekonomski ili socijalni operatori. U mnogo manjem broju studenti i radnici koji se vraćaju u matičnu zemlju.

U Burundiju je slučaj italijanskog poduzetnika iz Napulja prilično poznat. Otkriven je pozitivan na pregled koronavirusa i, najozbiljnija stvar je da ga je dobro znao.

Letio je avionom za Afriku, miran i zadivljen protivljenjem lokalnih vlasti, u Bujumbura. Za našeg vrlo glupog sunarodnika bilo je apsolutno normalno dovesti infekciju u tu zemlju, a da se niko nije imao prigovarati. Trenutno je u karanteni, u poznatom hotelu na obali jezera Tanganyika.

A lista sličnih anegdota mogla bi se umnožiti, proširivši se i na Kinu. Izvorni narod SARS-CoV-2 imao je snažne ekonomske interese u Africi najmanje desetljeće, i zbog toga su mnogi gospodarski subjekti. Osjetljivost kineskih kompanija ovisit će i o mogućoj masovnoj zarazi u Africi.

Koronavirus u Africi, pogled u budućnost

Koliki će nivo invazivnosti imati koronavirus u Africi? Teško je reći. Činjenica da je većina od 728 slučajeva koncentrirana u visokim zapadnim zemljama (Egipat 210, Južna Afrika 150, Alžir 82) sugerira da moguće masovno istrebljenje koronavirusa ovisi o stupnju društvene svijesti koji pokazuju oni koji nisu Afrikanci, tj. Zapadnjaci. Takođe zbog prisustva, na severu, vrste „prirodnog kordonskog sanitarnog sistema“ koji predstavlja pustinja Sahara.

Koji suze se ogorčava, ako deset godina ovdje uzmemo u obzir tonove i sadržaje poruka ksenofobne politike u raznim zemljama, uključujući Italiju, u pogledu migracija.

U usporedbi sa SARS-CoV-2, Afrika je manje-više poput imunosupresivnog pacijenta dobrog općeg zdravstvenog stanja, a mi smo gostujući i zarazni rođak koji odlučuje, svjesno i iz opskurnih razloga, razmazati rupčić na upravo korišteno lice.

Ako se Afrika masovno razboli od koronavirusa, to će biti od suštinskog značaja zbog toga.

 

 

Moglo bi vam se svidjeti