Teritorija i principi osnivanja u budućnosti italijanskog Crvenog križa: intervju s predsjednicom Rosariom Valastrom

By Cristiano Antonino On Februar 1, 2023

Rosario Valastro je nova predsjednica italijanskog Crvenog križa. Nakon ostavke Francesca Rocce, najprirodniji izbor bio je imenovanje potpredsjednika na čelo povijesne dobrovoljne organizacije

Rosario Valastro, iskustvo i jednostavnost

Odluka koja je u stvarnosti bila sve samo ne iznenađujuća.

Predsjednik Valastro, koji je rođen u Acirealeu (Katanija) 1974. godine, diplomirao je pravo sa specijalizacijom iz nauka o javnoj upravi, već trideset godina radi u društvenom polju kao volonter, te stoga spaja relativno mladu dob s velikim iskustvom.

Zatražili smo intervju sa novoizabranim predsjednikom i ljubazno nam je odobren.

Dobro jutro predsjedniče Valastro, hajdemo odmah na posao: za nekoliko mjeseci će biti izbori u Crvenom krstu. Koje je 'najmodernije stanje' s kojim CRI dolazi do nas?

„Crveni krst“, odgovara predsednik, „na aprilske izbore će doći u odličnom zdravlju, kako u pogledu kredibiliteta, tako i u pogledu rada.

Kredibilitet je nesumnjivo neophodan u organizaciji koja se bavi humanitarnom pomoći općenito, jer to znači kredibilitet u očima institucija, kredibilitet u očima donatora, a prije svega kredibilitet u očima ljudi koji su ugroženi i kojima treba pomoći .

A to nam dolazi i u operativnom smislu, jer sada imamo sveobuhvatan raspored, sa odborima koji su veoma aktivni na svojoj teritoriji, u svim zdravstvenim i hitnim aspektima, i sa zanimljivim projektima koji se sprovode u inostranstvu.

Mislim da mogu reći da smo doprinijeli prevazilaženju faze pandemije, kako na početku tako i u kampanji vakcinacije: mislim da svi odlazimo volonteri ponosni na udruženje kojem pripadamo.

Takođe vam postavljam pitanje koje sam postavio vašem 'vršnjaku' u ANPAS-u, Nikolu Mančiniju: energetska kriza opterećuje račune dobrovoljnih udruženja. Pogotovo oni najmanji moraju se nositi s tarifama prije Covid sporazuma, ali su trenutni troškovi naglo porasli. Šta po tom pitanju tražite od institucija?

“Prvo što bih zamolio institucije je da napuste ono što radi u ovoj zemlji, odnosno veliki profesionalizam, strast, motivaciju i solidarnost koju svi italijanski volonteri iskazuju na polju socijalnog zdravlja.

Zaista računamo na hiljade volontera koji su na raspolaganju zajednicama danju, noću, nedjeljom, praznicima: oni to rade besplatno i vrlo stručno.

Kompetencija koju su stekli i kroz obuku i kroz aktivno djelovanje na terenu.

Rasipati ovo naslijeđe značilo bi raspršiti ogromnu baštinu, kao i ne činiti pravdu istoriji koju je volonterski sektor pomogao da se stvori u ovoj zemlji.

A da bi se to postiglo, moraju se poduzeti hitne mjere za podršku Trećem sektoru'.

Italijanska hronika govori o sektoru za vanredne situacije koji je sve više u krizi, a čini se da su nacrti zakona koji se ciklično pojavljuju u parlamentu više ekstemporne inicijative nego stvarni reformski projekti. Predsjedniče Valastro, koji bi bio recept Crvenog križa, kada biste mogli naznačiti rješenja?

'Postavili smo,' kaže predsjednik CRI-a, 'stalni sto prije nekoliko godina, zajedno s ANPAS-om i Konfederacijom Misericordie: to smo učinili jer smo prvi kojima je stalo do profesionalne intervencije naših volontera .

Mi nismo protiv ovoga.

To već radimo: imamo troškove koji su apsolutno adekvatni za ljude koji dožive saobraćajnu nesreću ili su bolesni.

Bilo kakve promjene ovih treninga, kojih već imamo u značajnoj mjeri, moraju odgovarati obrazloženju, koje trenutno ne vidimo.

Ono čemu se nadamo je sveobuhvatan fokus na uslugu, kako bi volonteri mogli da doniraju svoje vrijeme.

Velika je tradicija ljudi koji po povratku s posla odlaze u centralu i poklanjaju svoje vrijeme jer žele biti korisni svojoj zajednici na socijalnom i zdravstvenom planu.

Lako je ovo previdjeti: samo ne gledajte na rastuće cijene, troškove iz džepa koje udruženja moraju plaćati.

To je nešto što se mora uzeti u obzir'.

DA LI ŽELITE ZNATI VIŠE O MNOGIM AKTIVNOSTIMA TALIJANSKOG CRVENOG KRSTA? POSJETITE ŠTAND NA EMERGENCY EXPO

Razgovarajmo o Civilnoj zaštiti: klimatske promjene kojima svi Crveni krstovi svijeta posvećuju inicijative i razmišljanja sada su stvarnost koju Italijani dodiruju vlastitim rukama. Maxi vanredne situacije i prirodne katastrofe se sve češće javljaju.

Kako je Crveni krst strukturiran u ovoj oblasti? Mislim: da li postoje čvorišta posvećena određenim sektorima (npr. hidrogeologija na nekim mjestima, bespilotne letjelice na nekima i tako dalje) ili je to ujednačena raspodjela resursa u pojedinačnim regijama?

„Intervencija u katastrofama i velikim vanrednim situacijama jedna je od 'osnovnih' aktivnosti Crvenog križa, jedna od onih koje su usko povezane s razlogom zbog kojeg je nastao talijanski Crveni križ.

Klimatske promjene su rođene, kao što ste spomenuli, kao donekle niša aktivnost: sjećam se da je Italijanski Crveni krst o tome prvi put govorio 2006. godine.

U početku se možda alarmi nisu vidjeli, nisu razumjeli, u njih se nije vjerovalo, a na kraju smo se našli u kontekstu katastrofa koje se sve više dešavaju i sa karakteristikama koje nikada nismo vidjeli u naša zemlja.

Ovo je povlačilo i nastavlja da podrazumijeva posvećenost italijanskog Crvenog križa na polju ublažavanja posljedica, tako da nastavljamo dajemo alate i informacije stanovništvu kako bi mogli ublažiti efekte toplinskih ili hladnih valova, ili bilo koje katastrofe.

I zato što tamo gdje je građanstvo u rasulu to znači i duplo više žrtava, pa je ova edukacija ljudi važna jer nam na kraju treba svačija pomoć.

Ovo smatram suštinskim, kao što je bitno ne pretvarati se da se ništa ne dešava: često čujemo nekog naučnika kako govori, ali u oblastima koje nisu u vezi s tim, i kažu „klimatske promene su ionako deo istorije sveta“, i ovo je po mom mišljenju neprihvatljivo.

To je samo još jedan izgovor za nečinjenje, čak ni na međunarodnom planu.

Mislim da nije jasno da će, ako stvorite dezertizaciju u ogromnim dijelovima svijeta, neizbježno doći do prisilnih migracija.

Italijanski Crveni krst je opremljen za to: spomenuli ste upotrebu dronova, imamo nacionalnu školu dronova i organizujemo se da se sve više obučavamo o tome.

Italijanski Crveni krst ima čitav niz jezgara ravnomjerno raspoređenih po cijeloj zemlji, a unutar njih postoji stalna i kontinuirana obuka'.

Hajde da pričamo o Ukrajini: Crveni krst, koji je, da se podsetimo, angažovan na oba fronta sukoba, je mesec dana bio privilegovana 'meta' ruske vatre, a nažalost u Hersonu ste izgubili veoma mladog dobrovoljca. Čini li vam se da ovo predstavlja 'promjenu tempa' (u negativnom smislu) u upravljanju konfliktima?

“Što se tiče geopolitike sukoba, mislim da nemam neke posebne kvalifikacije, osim kao građanina koji ima svoje mišljenje.

Imajući to u vidu, čini mi se da smo spalili najmanje 150 godina humanitarne pravne tradicije koja je postavila temelje civilizovanog suživota u našim zemljama.

Ženevske konvencije sadrže apsolutno nematerijalni princip, a to je nepovredivost humanitarnog osoblja i medicinskih ustanova, upravo zato što rat ne smije utjecati na civile i mora omogućiti medicinskom osoblju da liječi ranjenike na ratištima.

Ovaj princip, koji je nažalost doveden u pitanje posljednjih godina, pronašao je dodatni razlog za sramotu u intervenciji u Ukrajini.

Što se tiče intervencija Nacionalnih društava Crvenog krsta, svi su bili za žrtve: imajući tu 'privilegiju', imajući oči u svim zemljama svijeta, direktno smo na licu mjesta tražili šta je potrebno i poslao samo ono što je trebalo.

Što se tiče onoga što se dogodilo proteklih dana, moram pošteno reći da to nije bila prava 'meta' napada: Rusija nije napala sjedište Crvenog krsta.

Na tim područjima je bilo bombardovanja, a na tim područjima je bio i Ukrajinski Crveni krst.

Ali civilni ciljevi ne bi trebali biti meta rata i to mora biti jasno.

To je značilo žrtvovanje žena, muškaraca, dječaka koji ne samo da gube živote ili su povrijeđeni, već očigledno ne mogu pomoći ljudima.

I stvara strah i obeshrabrenje kod onih koji žele pomoći u budućnosti.

To je porazno sa stanovišta pomoći civilnom stanovništvu.

Ovo pitanje Ženevskih konvencija mora se ponovo pokrenuti u svoj svojoj važnosti.

Dozvolite da završimo Vašim ličnim osvrtom. Shvaćam da vam vaša uloga nameće umjerenost i diplomatiju, ali kada bi Rosario Valastro mogla birati, šta biste željeli da vidite kao smjernicu za italijanski Crveni križ u narednim godinama?

„Svakako“, razmišlja Rosario Valastro, „želeo bih da se politika zaista zasniva na teritoriji: mi zaista imamo tradiciju u Italiji miliona volontera u Crvenom krstu od njegovog osnivanja do danas, i koji su doprinijelo ublažavanju patnji onih koji su danas u teškoćama.

To je važno naslijeđe, vjerujem da je malo organizacija koje se mogu pohvaliti ovom tradicijom i ovakvim uticajem u našoj zemlji, toliko da postoje stvarni komadi istorije Italije koji se isprepliću sa istorijom Crvenog krsta.

Zato bih volio da to sve više bude Crveni krst koji čuva ono što se dešava na terenu.

Jasno je da to podrazumijeva veliko povjerenje svih 'zainteresovanih strana'.

Nadalje, volio bih da nastavi ovako kako je sada, da ostane čvrsto ukorijenjen u svojim principima, ponosan na svoju prošlost ali sa velikim pogledom u budućnost, jer u svakom slučaju uvijek postoje novi načini pomoći ljudima i moramo biti u mogućnosti , kao volonteri, da ih koriste.

Takođe zato što je efikasno pružena pomoć dvostruko veća.

U tom smislu, mislim da biti dorasla izazovima predstavlja sam izazov'.