Pandemija COVID-19 nije zaustavila prisilnu repatrijaciju migranata. Čak i ako ove operacije predstavljaju brojne zdravstvene rizike, zabilježeno je mnogo repatrijacija, posebno sa Bliskog istoka u Afriku. Studija The Lancet Migration to upozorava.

Mnoge su zemlje nastavile sa prisilnom repatrijacijom migranata nestajući strategije za izbjegavanje širenja COVID-19. Ovo je izjavio dr. Davide Mosca, član Komisije za zdravlje migranata Lanceta. Najgore, ove mjere za suzbijanje COVID-a nisu primijenjene na migrante tokom ovih operacija.

 

COVID-19 i migrante, opasnosti od zdravstvene zaštite nedostaju

Italijanski NVO Ljekari s Afrikom Cuamm i Univerzitetom u Edinburghu, uz suradnju Svjetske organizacije za migracije (IOM), realizirali su studiju o slučajevima Etiopije i Nigera. Prema dr. Mosci, ako je "problem globalan i tiče se svih regija svijeta, dvije afričke zemlje su simbolične".

U Etiopiji se vratio više od 11,000 migranata, od početka širenja COVID-19 širom svijeta. Oko 3,000 pripadnika Saudijske Arabije samo je bilo prisiljeno na repatrijaciju. Dr Mosca kaže da su „u mnogim slučajevima ti ljudi postali neregularni kao rezultat ekonomske krize nastale zbog pandemije.

 

Ekonomija i migranti tokom COVID-19, zdravstveni pristup je uskraćen

Gubitak posla u zemljama u kojima su dozvole boravka povezane sa situacijom zaposlenja znači gubitak prava na boravak u toj precizno određenoj zemlji. Repatrijacija ovih ljudi, u delikatnoj fazi sa zdravstvenog stanovišta, ima nekoliko kritičnih stavova, kaže dr. Mosca.

Uskraćivanje zdravstvenog pristupa prvo je i najvažnije. Nemoguće je izvršiti prevenciju u prepunim pritvorskim centrima u kojima su ljudi često zadržani prije nego što se vrate. Međutim, dr. Mosca ističe da su prekršena i načela javnog zdravlja, jer „zaštita zdravlja jedne osobe znači zaštitu zdravlja svih“.

Postoji i ekonomski ispad. Autor studije procjenjuje da "u Africi život oko 100 miliona ljudi ovisi o ekonomskim doznakama koje šalju migranti". Stoga bi ih prisilili na povratak kući utjecali bi na mnoge porodice.

 

COVID-19, migranti su prisiljavali na repatrijaciju bez zdravstvene pomoći

Jedna od posljedica repatrijacije su i preopterećeni zdravstveni sustavi koji su već pod pritiskom u svim zemljama. Michele d'Alessandro, koautor studije The Lancet, koja radi u Addis Abebi s uredom za međunarodne odnose Cuamm, govori o tome.

„Zamislite kakve efekte ova zdravstveno rizična situacija može imati na zemlju poput Etiopije koja ima 110 miliona stanovnika i koja se već bori sa epidemijama kolere i malarije“, potvrdio je Michele D'alessandro.

D'Alessandro podsjeća da su se repatrijacije s Arapskog poluotoka nastavile prije nekoliko tjedana, nakon perioda suspenzije koji je zatražila etiopska vlada na čelu s Abiyom Ahmedom.

Vrlo osjetljiva i čudna faza, jer su tri aviona prevezla od 600 do hiljadu ljudi koji su bili podvrgnuti 14-dnevnoj karanteni na adaptiranim univerzitetima u Adis Abebi. Pored problema repatrijacije u doba COVID-19 i bez zdravstvene sigurnosti, postoji i migracija nogama migranata koji putuju s juga na sjever Afrike baš kao i Niger kako bi krenuli u Europu.

Iz tog razloga, prema g. D'Alessandru, Cuammova intervencija razvija se duž različitih ose. „Prisutni smo u četiri područja zemlje i brinemo se da pomognemo vladi u pružanju informacija, sigurnosti zdravstvenih ustanova i pronalaženju lične zaštite oprema".

 

READ ALSO

Novi ventilator pluća koji pomaže pacijentima COVID-19 u mnogim zemljama u razvoju, što je još jedan znak svjetskog odgovora na virus

Konkretna podrška WHO-a migrantima i izbjeglicama širom svijeta u vremenima COVID-19

Afganistan i Turska zajedno protiv COVID-19, vrlo važna razmjena pomoći

UNHCR: "Hvala Evropljanima koji pomažu izbjeglicama i migrantima"

IZVOR

www.dire.it

REFERENCE

University of Edinburgh

Italijanski nevladini ljekari s Afrikom Cuamm

Svjetska organizacija za migracije

Migracije Lanseta