Agorafobija: simptomi i liječenje

By Cristiano Antonino On Jan 5, 2023

Termin agorafobija dolazi od grčke riječi Agora što znači kvadrat; zapravo, najranije upotrebe riječi u psihologiji i psihijatriji bile su za ljude koji su se plašili odlaska na gužve

U stvarnosti, pacijenti sa simptomima agorafobije strahuju od situacija u kojima je teško pobjeći ili dobiti pomoć.

Shodno tome, izbjegavaju takva mjesta kako bi kontrolirali anksioznost vezanu za nagoveštaj nove panične krize.

Šta je agorafobija: šta je to?

Agorafobija je anksiozni poremećaj karakteriziran izraženim strahom i anksioznošću izazvanim stvarnom ili očekivanom izloženošću širokom rasponu situacija.

Anksioznost i/ili strah nastaju kao rezultat osamljivanja na mjestima ili situacijama iz kojih bi bilo teško ili neugodno otići.

Ili u kojima pomoć možda neće biti odmah dostupna.

Ljudi koji pate od agorafobije doživljavaju misli vezane za činjenicu da bi im se moglo dogoditi nešto strašno.

Npr. 'Ne mogu pobjeći/pobjeći/izaći' i/ili 'nema nikog ko bi mi mogao pomoći'.

Karakteristike i manifestacije agorafobije

U većini slučajeva, agorafobija je problem koji se javlja kao sekundarni početak napada panike ili manjih anksioznih kriza.

Pojavljuje se kada agorafobični subjekt počne sistematski izbjegavati sva mjesta, situacije i kontekste u kojima bi mogle postojati prepreke da mu se pomogne.

Agorafobično izbjegavanje i zaštitno ponašanje

Među situacijama koje najčešće izbjegavaju oni koji pokazuju simptome agorafobije su

izlaziti sam ili ostati sam kod kuće
vožnje ili putovanja automobilom
posjećivanje mjesta s puno ljudi kao što su pijace ili koncerti
autobusom ili avionom
biti na mostu ili u liftu

Kada ova izbegavanja počnu da narušavaju čovekove svakodnevne aktivnosti i funkcionisanje socijalnog rada, onda govorimo o agorafobiji.

Ponekad je problem teže otkriti jer subjekt ne izbjegava određene situacije od kojih strahuje, ali postaje nesposoban da se nosi s njima bez pomoći osobe od povjerenja.

S tim u vezi, moguće je da umjesto izbjegavanja, agorafobični subjekt koristi zaštitno ponašanje kako bi se pripremio da se suoči sa određenom situacijom od kojeg strahuje.

Iako izbjegavanje i zaštitno ponašanje mogu biti korisni za subjekta u kratkom roku, dugoročno ne dozvoljavaju rješavanje problema i snažni su faktori održavanja poremećaja.

Agorafobija i panični poremećaj

Agorafobija se može dijagnosticirati kao panični poremećaj sa agorafobijom ili kao agorafobija bez anamneze paničnog poremećaja.

U potonjem slučaju, krize koje pacijent izbjegava karakteriziraju simptomi anksioznosti nalik panici, ali bez svih obilježja samog napada panike.

Simptomi agorafobije

Ukratko, agorafobiju karakteriziraju simptomi kao što su:

Anksioznost vezana za boravak na mjestima gdje bi bilo teško otići, pobjeći ili potražiti i primiti pomoć, ukoliko dođe do napada panike ili anksiozne krize.
Situacije koje se plaše se izbjegavaju ili sa njima rješavaju teško ili uz podršku osobe u pratnji.
Anksioznost i izbjegavanje ograničavaju socio-profesionalno funkcioniranje subjekta i ne proizlaze iz drugih vrsta straha ili fobija. Na primjer, izbjegavanje dizanja za klaustrofobične, izbjegavanje društvenih situacija za socijalno fobičare, izbjegavanje podražaja koji podsjećaju na traumatski događaj u posttraumatskom stresnom poremećaju.
Mogu se javiti i simptomi kao što su ubrzan rad srca, prekomjerno znojenje, pojačano disanje, vrtoglavica, strah od gubitka kontrole ili smrti. To je zato što oni koji pate od agorafobije često doživljavaju fizičke i psihičke simptome tipične za napad panike.
Može se iskusiti prisustvo zamršenosti, odnosno neprekidnog razmišljanja i promišljanja negativnih događaja koji bi se mogli dogoditi, s ciljem da ih se predvidi, spriječi i pripremi.

Liječenje agorafobije

Kognitivno-bihejvioralna terapija

Standardna kognitivno-bihejvioralna terapija za liječenje agorafobije uključuje početnu psihoedukaciju i kognitivne intervencije pored bihevioralnih intervencija zasnovanih na situacijskoj izloženosti.

U okviru kognitivno-bihejvioralne psihoterapije, tehnike izlaganja su se pokazale korisnima u smanjenju ponašanja koje podstiče agorafobičnu anksioznost.

Nedavno su implementirane strategije za povećanje sposobnosti subjekata da budu u kontaktu sa anksioznom aktivacijom bez straha od njenih katastrofalnih posljedica. Podstičući prihvaćanje i smanjujući potrebu za kontrolom simptoma anksioznosti.

U određenim slučajevima, prikladno je da psihoterapeut radi u multidisciplinarnoj perspektivi sa psihijatrom kako bi razmotrio i farmakološku pomoć u liječenju poremećaja.

Farmakološka terapija

Općenito, međutim, psihoterapija je neophodna za liječenje agorafobije.

Psihofarmaceutski preparati, jer sadrže simptome anksioznosti i epizode panike, mogu biti od pomoći kratkoročno, ali dugoročno stvaraju snažnu psihološku ovisnost.

Štaviše, simptomi agorafobije se vrlo često ponavljaju kada se prestanu uzimati.