Zdravlje očiju i poremećaji očiju: znakovi koji se ne smiju potcijeniti

By Cristiano Antonino On Novembar 29, 2022

Vid je jedno od čula koje najčešće koristimo i dobro je poznat značaj očiju u našem svakodnevnom životu

Mehanizam koji nam omogućava da vidimo ono što je oko nas vrlo je složen: naš vid, zapravo, funkcionira zahvaljujući sinergiji između oka i određenih dijelova mozga, koji nam zajedno pružaju vizualne informacije.

Svjetlosni podražaji koji pogađaju oči, prije nego dođu do mrežnice, prolaze kroz različite prozirne komponente koje čine oko (rožnica, očna vodica, kristalno sočivo i staklasto tijelo): osnovni korak koji omogućava mozgu da ispravno interpretira vizualne podražaje.

Briga o našim očima je važna, bilo kroz zdrav način života (koji pomaže da budu zdravi), redovne očne preglede u djetinjstvu ili ne potcjenjivanjem znakova koji ukazuju na očne poremećaje.

Oči: znakovi koje ne treba potcijeniti

Čak i kao dijete, oči moraju biti praćene redovnim očnim pregledima.

U zavisnosti od starosti i potreba svake osobe, oftalmolog će dati najprikladnije indikacije.

Međutim, postoje određeni znakovi koji zaslužuju pažnju i u njihovoj prisutnosti dobro je obratiti se oftalmologu.

Primeri su:

A) Miodezopija ili pokretna tijela:

Slike malih tjelešca koje kao da lebde ispred nas unutar vidnog polja.

To su zamućenja staklastog tijela, mase koja ispunjava unutrašnjost oka; kada svjetlost prođe kroz staklasto tijelo i naiđe na ova zadebljanja, ona baca senke na mrežnjaču, ometajući vid.

Nazivaju ih i "leteće mušice" jer se kreću i osciliraju u našem vidnom polju kada pomjerimo pogled.

Oni su povezani s promjenom staklastog tijela oka i mogu imati nekoliko uzroka, od degeneracije zbog starenja, preko visoke kratkovidnosti, preko traume, do dehidracije.

Oni su prilično česta pojava, ali ih je najbolje ne potcjenjivati jer mogu ukazivati i na odvajanje staklastog tijela od retine i stoga zaslužuju specijalistički pregled.

B) Crvene oči, poznate i kao konjuktivalna hiperemija:

Ovo su vrlo česti poremećaji uzrokovani proširenjem krvnih žila zbog iritacije ili infekcije.

U većini slučajeva, uzroci crvenih očiju su lako prepoznatljivi i poremećaj se rješava u relativno kratkom vremenu; u drugim slučajevima, crvenilo oka može zavisiti od povreda, traume ili stranih tela prisutnih u oku; rjeđe, crvene oči su povezane s prisustvom čak i ozbiljnih patologija kao što su akutni napad glaukoma, uveitisa, keratitisa, skleritisa.

I u ovom slučaju, ako simptom potraje, dobro je obratiti se oftalmologu.

C) Pretjerano kidanje:

U prisustvu iritacije ili upale na površini oka zbog infekcije, alergije, stranih tijela ili drugih tvari, oko proizvodi više suza.

Pretjerano suzenje može utjecati na jedno ili oba oka i može uzrokovati zamagljen vid, poremećaje očnih kapaka i stvaranje ljuskanja sekreta.

D) Dvostruki vid (ili diplopija):

Kada se gleda u predmet, vidi se dvije slike.

Može zahvatiti samo jedno oko (monokularna diplopija) iu ovom slučaju najčešće je posljedica nepravilnosti površine rožnice ili problema s rožnicom ili retinom ili zahvatiti oba oka (binokularna diplopija), čiji je najčešći uzrok strabizam, ali također mogu biti uzrokovani neurološkim ili mišićnim problemima.

E) Zjenice različitih veličina (ili anicosoria):

Zjenice mijenjaju veličinu fiziološki kako bi regulisale količinu svjetlosti koja ulazi u oko: u mraku su veće, dok ako je svjetlo svijetlo imaju tendenciju da se suže.

Dilatacija i suženje se javljaju istovremeno za obje zjenice.

Međutim, ako se zjenice razlikuju po veličini, to može ukazivati na fiziološku anizokoriju, ili fizičko oštećenje oka (trauma, infekcija) ili prisutnost šarenice ili bolesti zjenice.

F) Bol u oku:

Samostalno ili u kombinaciji s drugim simptomima kao što su crvene oči, suzenje, oticanje kapaka (otečeno oko).

Može se pripisati očnim bolestima kao što su konjuktivitis, uveitis, glaukom, alergije, ali također (posebno ako se javlja samostalno) biti povezan s drugim medicinskim stanjima (kao što je upala trigeminalnog živca);

G) Oštećenje vida:

Može se manifestirati na različite načine: može se vidjeti slabije, vidjeti senke ili vidjeti kao da ima zavjesu preko oka.

Može zahvatiti samo jedno oko, oba ili čak samo dio vidnog polja.

Oči: najčešći poremećaji

Refraktivni defekti: miopija, hipermetropija i astigmatizam

Pod refraktivnim defektima podrazumijevamo vizualne patologije koje nas sprečavaju da se pravilno fokusiramo na predmete oko nas i stoga zahtijevaju korištenje dioptrijskih naočala ili kontaktnih sočiva.

Miopija, hipermetropija i astigmatizam su refrakcioni defekti.

Miopija i refraktivna hirurgija

Kratkovidnost je refrakcioni defekt koji sprečava udaljene objekte da dođu u fokus.

To se događa zato što se slika, umjesto da se formira na mrežnjači, formira ispred nje.

Kratkovidnost može biti blaga od 0 do 3 dioptrije i srednja kada se vidni deficit kreće od 3 do -6 dioptrije, ili teška ili patološka kada deficit prelazi -6 dioptrija.

Postoji porodična predispozicija za miopiju, ali oni koji dugo čitaju ili rade precizan posao, možda profesionalno, takođe mogu postići visok stepen miopije.

Kratkovidnost se može ispraviti naočalama ili kontaktnim sočivima, ili se može razmotriti refraktivna operacija ekscimer ili femtosekundnim laserom, koji preoblikuje rožnicu i dugoročno ispravlja vizualni defekt.

Šta je hipermetropija i kako se leči

Hipermetropija je refrakcioni defekt koji dovodi do poteškoća u viđenju bližih objekata, koji su zamućeni.

Zamagljen vid, bol i peckanje oka, zamor očiju, preosjetljivost na svjetlost i glavobolja karakteristični su simptomi hipermetropije.

Hipermetropija se također može ispraviti naočalama i kontaktnim sočivima; sočiva koja se koriste su konveksna, sa debljinom koja se sužava prema ivicama, i strukturirana da fokusiraju konvergenciju svjetlosti na jednu tačku fokusa. U nekim slučajevima može se razmotriti refraktivna kirurgija pomoću ekscimer lasera.

Šta je astigmatizam i kako se ispravlja

Astigmatizam je refrakcioni defekt koji uzrokuje izobličen, zamagljen i nejasan vid.

Također se može povezati s miopijom, dalekovidnošću i prezbiopijom.

Poremećaj se javlja bez obzira na blizinu onoga što se posmatra, jer je uzrokovan morfologijom same rožnjače; u stvari, rožnjača astigmatika ima više eliptični oblik, koji podsjeća na ragbi loptu (a nije zaobljen), što utiče na fokusiranje onoga što se promatra.

Astigmatizam se može ispraviti naočalama i kontaktnim sočivima, ali se može razmotriti i refraktivna hirurgija ekscimer laserom.

Prezbiopija: kada se pojavljuje ovaj defekt oka?

Prezbiopija je refrakcioni defekt u kojem kristalno sočivo gubi sposobnost da promijeni svoj oblik kako bi omogućilo fokusiranje na blizinu.

Ovaj nedostatak je vezan za dob i često se pojavljuje između 40. i 46. godine.

Poremećaji suzenja

Suzne žlijezde luče tekućinu, suze (ili suzni film), sastavljene uglavnom od vode, ulja, soli i proteina i mucina.

Suze nisu samo vezane za emocionalna stanja, već prije svega omogućavaju podmazivanje oka, omogućavajući kapku da teče i oku da se hrani.

Suzenje također štiti oči od prašine, bakterija i stranih tijela.

Poremećaji suzenja mogu se manifestirati kao pretjerano suzenje, suhe oči i opstrukcija suznih kanala.

U prisustvu bilo kojeg od ovih simptoma, dobra je ideja izbjegavati DIY (npr. kapi za oči ili umjetne suze) i konzultirati se s oftalmologom.

Pretjerano suzenje: javlja se u prisustvu iritacije ili upale površine oka (npr. zbog infekcije, alergije, stranih tijela ili drugih tvari) i predstavlja zaštitni mehanizam oka.

Može se pojaviti u svim životnim dobima, može zahvatiti jedno ili oba oka i može uzrokovati zamagljen vid, lezije kapaka i stvaranje sekreta.

Moguće curenje suza iz konjunktivalne vrećice na kožu očnih kapaka (epifora) može biti uzrokovano nekoliko uzroka, kao što su smanjeni ili otežani protok suza u nos, nepravilan položaj očnih kapaka, upala, prekomjerna proizvodnja suza (rjeđe). U nekim od ovih slučajeva rješenje je hirurško.

Suhe oči: u ovom slučaju ne postoji dovoljno suzenja i oči nisu pravilno podmazane

Suhe oči mogu biti posljedica smanjenog lučenja suza, suviše suvog okruženja, uzimanja lijekova protiv prehlade ili alergija, pušenja (uključujući pasivno pušenje), traume oka, starenja.

Opstrukcija suznih kanala: Ovo je upala suznih kanala uzrokovana sužavanjem (stenozom) sluznice koja ih oblaže.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Stenoza sprečava pravilan odliv suza i može izazvati infekcije zbog stagnacije suza.

Opstrukcija može biti kongenitalna, (prisutna od rođenja) ili stečena, u slučaju kronične upalne bolesti koja zahvata suzne kanale.

Šta je konjuktivitis i šta ga uzrokuje?

Konjunktivitis je jedan od najčešćih očnih poremećaja; to je upala konjunktive, tanke membrane koja oblaže većinu oka i osigurava mu vlagu.

Konjunktivitis može biti alergijski, bakterijski ili virusni, zapravo može biti uzrokovan alergijom ili prisustvom mikroorganizama (bakterija, miceta ili virusa), ali i stranog tijela (kao što je pijesak ili prašina), otrovnih tvari ili lijekova .

Koji su simptomi konjuktivitisa

Bakterijski konjunktivitis se manifestuje gnojem u oku.

Virusni konjuktivitis se manifestuje simptomima kao što su:

nelagodnost u očima
oticanje kapaka i konjunktive;
obilno kidanje;
nelagodnost od svjetlosti (fotofobija);
poremećaji vida.

Simptomi alergijskog konjunktivitisa su:

svrbež;
osjećaj stranog tijela;
kidanje;
oticanje kapka;
fotofobija.

Kako liječiti konjunktivitis

U prisustvu konjuktivitisa, dobro je obratiti se oftalmologu, koji prilikom specijalističkog pregleda identifikuje vrstu konjuktivitisa i ukaže na odgovarajuću terapiju, koja može uključivati antivirusne, antibiotske ili antifungalne kapi za oči, ili kapi za oči sa antihistaminikom ili kortizonom. .

Treba naglasiti da je virusni konjunktivitis (npr. povezan s virusima gripe) najzarazniji i može se prenijeti korištenjem uobičajenih jastuka ili ručnika, direktnim kontaktom ili lošom higijenom ruku.

Poremećaji oka povezani sa godinama

Oči, kao i ostatak tijela, prolaze kroz proces starenja i posljedično povećan rizik od određenih bolesti povezanih sa starenjem, kao što su katarakta, starosna makularna degeneracija i glaukom.

Katarakta: šta je to i kako funkcioniše

Vrlo česta bolest oka, posebno nakon 60. godine, katarakta je zamućenje kristalnog sočiva, očnog sočiva koje fokusira slike koje se projektuju na mrežnjaču.

Opacifikacija uzrokuje značajno smanjenje vida u kvantitativnom i kvalitativnom smislu.

Za liječenje katarakte potrebna je operacija koja se može izvesti femtosekundnim laserom.

Ovo je veoma delikatan postupak koji zahteva odgovarajuće oprema u kombinaciji sa vještinom i iskustvom kirurga.

Prije operacije potreban je odgovarajući skrining, uz dijagnostičke preglede kako bi se slika na sveobuhvatan način procijenila.

Šta je starosna makularna degeneracija i kako se leči

Među najčešćim očnim bolestima nakon 55. godine života je starosna makularna degeneracija.

Ovo je poremećaj makule, centralnog područja retine.

Starosna makularna degeneracija rezultira progresivnim gubitkom centralnog vida, sa važnim reperkusijama na autonomiju oboljelog.

Pravi se razlika između neeksudativnog ili 'suvog' oblika i eksudativnog ili 'vlažnog' oblika.

Prvi vidi pojavu lezija zvanih drusen (akumulacije staničnih ostataka) i područja atrofije, dok mokri oblik – pored lezija – karakterizira stvaranje novih žila ispod retine.

U početku, uzimanje antioksidativnih vitamina i mineralnih dodataka može biti od pomoći da se uspori napredovanje bolesti.

Mokri oblik zahtijeva intravitrealne injekcije lijekova koji inhibiraju VEGF, faktor rasta koji stimulira stvaranje novih krvnih žila i potiče oslobađanje tekućine iz krvnih žila.

Glaukom: koji su simptomi i koji su tretmani

Glaukom uzrokuje propadanje optičkog živca, koji je odgovoran za prijenos informacija od mrežnice do mozga.

To je drugi najčešći uzrok oštećenja vida i uglavnom je posljedica posljedica povećanog pritiska u oku.

Glaukom je veoma opasan jer je njegovo prisustvo često asimptomatsko i pacijenti dolaze kod oftalmologa u terminalnoj fazi bolesti.

Redovni očni pregledi su neophodni.

Glavni simptom glaukoma je smanjenje vidnog polja, posebno perifernog vida, a prvi znaci se često nalaze prilikom vožnje ili čitanja.

Poteškoće vida uzrokovane glaukomom su trajne, pa je od presudne važnosti da se bolest otkrije u ranoj fazi. Liječenje uključuje terapiju lijekovima ili kirurško liječenje, ovisno o stadijumu bolesti i stanju osobe.

Sindrom kompjuterskog vida

Procjenjuje se da oko 70-90% ljudi koji svakodnevno rade ispred elektronskih ekrana (računara, tableta, pametnih telefona itd.) pati od sindroma kompjuterskog vida (ili CVS), kombinacije različitih simptoma (vizuelnih, neurološki i motorički) koji se pogoršava radom na daljinu.

Prvo istraživanje o ovom sindromu provedeno je prije više od 65 godina, a s vremenom su istraživači otkrili nekoliko faktora koji dovode do njegovog nastanka.

Pored lične predispozicije, ulogu igraju i drugi faktori, kao što su:

Emisija plave svjetlosti od elektronskih ekrana, koja napreže vid.
Loša rezolucija monitora koji se koriste.
Manje česti pokreti kapaka. Zapravo, samo pomislite da mi normalno trepćemo između 17 i 20 puta u minuti, dok ispred ekrana doživljavamo značajno smanjenje, s ograničenim pokretima otvaranja i zatvaranja očiju na 12 do 15 puta u minuti, s očiglednim posljedicama na viziju.

Zdravlje očiju ne smije se zanemariti

Zbog toga je potrebno poduzeti potrebne mjere opreza kako bismo ga zaštitili i smanjili rizik od gubitka vida, koji postaje sve izraženiji s godinama.

U stvari, kristalno sočivo (dio oka koji se fokusira na obližnje objekte) s godinama gubi dio svoje prirodne elastičnosti, tako da postaje manje sposoban da se brzo vrati u stanje mirovanja i fokusira kroz kretanje cilijarnih mišića.

Koji su simptomi sindroma kompjuterskog vida?

Simptomi mogu biti privremene prirode i obično se javljaju nakon 2-3 sata rada ispred ekrana i uključuju:

Oči koje gori
Vizuelni umor
Česte glavobolje
vrat bol
Zamagljen ili dvostruk vid
Svrab očiju
Suhe oči
Smanjena koncentracija
Osjećaj nelagode.

Kako spriječiti sindrom kompjuterskog vida?

Sindrom, iako neugodan, sam po sebi nije opasan, ali prevencija ostaje važna kako bi se osiguralo zdravlje očiju.

Stoga je preporučljivo:

Redovno odvraćajte pogled od ekrana i skrenite pogled ka tački na većoj udaljenosti. Na primjer, predlaže se da za svaki sat proveden pred ekranom to radite deset minuta. Ustajanje i malo kretanje takođe pogoduje vratu.
Koristite naočare za filtriranje koje štite od plave svjetlosti ako ekran emituje ultraljubičasto zračenje koje je štetno za vid. Moderni ekrani, međutim, obično više ne emituju ovo zračenje;
Koristite naočare ako je potrebno.
Pravite pauze tokom radnih sesija.
Imajte adekvatno osvjetljenje za poboljšanje vida. Konkretno, ekran bi trebao biti malo svjetliji od okoline, što bi idealno trebalo biti bez odsjaja.
Koristite ekrane visoke definicije.
Držite monitor na udaljenosti od 50-70 centimetara tako da gornja ivica bude u visini očiju. Glava treba biti blago nagnuta prema dolje.
Ako je potrebno, koristite poseban softver koji čini da svjetlo koje emituju monitori izgleda više žuto.
Poboljšajte svoje držanje, npr. držanjem ramena i glave unazad kada koristite pametne telefone i izbjegavanjem približavanja lica ekranu kako biste pogodovali suprotnom pokretu.