Desetljećima se humani albumin primjenjivao pacijentima kako bi se osigurao odgovarajući onkotski tlak i intravaskularni volumen. Međutim, izvještaj pokazuje da njegova primjena može biti potencijalno štetna kod kritično bolesnih pacijenata.

1998. godine, Cochrane Injuries Group Album Reviewers su izvijestili o nekim kontrastima protiv davanja albumina u usporedbi s primjenom otopina kristaloida. Naknadne metaanalize izvijestile su o kontradiktornim nalazima.

 

Literatura o albuminu

Kako bi se razjasnio ovaj problem, provedeno je veliko, dvostruko slijepo, randomizirano ispitivanje (evaluacija studije saline nasuprot albuminu) u kojem je 4% otopina albumina uspoređena sa normalnom fiziološkom otopinom kao nadomjestak tekućine kod kritično bolesnih bolesnika, s rezultatima koji pokazuju da primjena albumina je bila sigurna. Unaprijed definirana analiza podskupine pokazala je da su pacijenti s teškom sepsom koji su primali albumin niži, iako ne značajno niži, rizik od smrti od onih koji su primali normalnu fiziološku otopinu. Pored toga, kasnija studija ukazala je na potencijalnu korist održavanja serumskog albumina na razini većoj od 30 g po litri kod kritično bolesnih pacijenata.

Studija o kontradikciji administracije albumina

Istraživači su nasumično odredili 1818 pacijenata s teškom sepsom. Bili su u 100 odeljenja intenzivne nege (ICU) i primali su 20% otopinu albumina i kristaloida ili kristaloidnu rastvoru. U grupi albumina ciljna koncentracija albumina u serumu bila je 30 g po litri ili više do pražnjenja iz ICU-a ili 28 dana nakon randomizacije.

Prvi ishod bila je smrt od bilo kojeg uzroka u 28 dana. Sekundarni ishodi bili su smrt od bilo kojeg uzroka u trajanju od 90 dana, broj pacijenata s disfunkcijom organa i stupanj disfunkcije, te duljina boravka u odeljenju hitne pomoći i bolnici.

 

Kao rezultate?

Pacijenti u albuminskoj grupi, u usporedbi s onima u kristaloidnoj skupini, imali su viši srednji arterijski pritisak (P = 0.03) i niži neto bilans tečnosti (P ​​<0.001) tokom prvih 7 dana. Ukupna dnevna količina primijenjene tečnosti nije se značajno razlikovala između dvije grupe (P = 0.10).

Nakon 28 dana umrlo je 285 od 895 pacijenata (31.8%) iz grupe albumina i 288 od 900 (32.0%) u kristaloidnoj grupi. U 90 dana umrlo je 365 od 888 pacijenata (41.1%) u istoj grupi i 389 od 893 (43.6%) u kristaloidnoj grupi. Nisu primijećene značajne razlike u ostalim sekundarnim ishodima između dvije skupine.

 

Pa, zašto administriranje albumina?

Postoji uvjerljiva osnova za potencijalne prednosti primjene albumina tijekom teške sepse. Glavni je protein koji je odgovoran za osmotski tlak u koloidu u plazmi; djeluje kao nosač za nekoliko endogenih i egzogenih spojeva, s antioksidacijskim i protuupalnim svojstvima, te uklanja sredstvo reaktivnih vrsta kisika i dušika te djeluje kao puferni molekul za acidobaznu ravnotežu. Stoga smo proveli randomizirano, kontrolirano ispitivanje kako bismo istražili učinke davanja albumina i kristaloida, u usporedbi samo s kristaloidima, ciljajući razinu albumina u serumu od 30 g po litri ili više kod populacije bolesnika s teškom sepsom.

 

READ ALSO

Plučni i karcinom štitnjače: FDA odobrava liječenje Retevmom

Mortalitet posle tjelesnog bolusa kod afričke djece sa teškom infekcijom.

COVID-19, hidroksiklorokin ili ne hidroksiklorokin? To je pitanje. Lancet je povukao svoju studiju

 

 

IZVOR I POTPUNO PODATAKA

Grupa Cochrane povreda