Biopsija kičme: šta je, kako se izvodi i koje rizike predstavlja

By Cristiano Antonino On Februar 3, 2023

Biopsija kičme je dijagnostički test koji uključuje uzimanje malog dijela kosti iz kičmenog stuba

Šta je biopsija kičme?

Biopsija kičmenog stuba zasniva se na uzimanju malog dijela kosti iz paraspinalnih mekih tkiva (prednjeg i stražnjeg), soma i stražnjih lukova kralježaka, intervertebralnih diskova, epiduralnog prostora i konjugiranih foramina.

Postupak se smatra djelotvornim u karakterizaciji lezija kralježnice, diska i paraspinalnih mekih tkiva.

Ima stopu tačnosti od oko 80-95%, s vrlo visokom pouzdanošću u proučavanju osteolitičkih lezija.

Koja je svrha biopsije kičme?

Biopsija kralježaka se radi radi provjere prisutnosti neoplazmi (vertebralnih ili paraspinalnih), infekcija i metaboličkih bolesti kostiju.

Kako se radi biopsija pršljenova?

Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji i koristi se tankim iglama.

Za izvođenje zahvata koriste se tri vrste tehnika: 'tandem', sa paralelnim ubacivanjem dvije igle različitog kalibra, jedne za lokalnu anesteziju, a druge za biopsiju.

Koaksijalni', sa umetanjem igala različitog kalibra jedna unutar druge kako bi se dosegle duboke lezije.

Jednoigla” s trnom (tanka metalna žica koja se ubacuje u iglu kako bi se spriječilo začepljenje) iznutra, koristi se za biopsiju pršljenova i mekih tkiva.

Tokom trideset minuta nakon zahvata, pacijent mora ostati u ležećem položaju i pod nadzorom.

Nakon što ovo vrijeme prođe bez pojave komplikacija, može biti otpušten.

Ko može izvršiti test?

Biopsija pršljenova se smatra sigurnom metodom.

Međutim, mora se provoditi s oprezom u prisustvu poremećaja koagulacije, trudnoće, lokalnih infekcija na mjestu biopsije (osteomijelitis i spondilodiscitis), nemogućnosti pristupa prostoru diska zbog opsežnih i čvrstih pršljenova ili neuroloških komplikacija.

Da li je biopsija kičme bolan i/ili opasan test?

Biopsija kralježaka se radi u lokalnoj anesteziji, tako da se bol, čak i blagi, obično dobro podnosi.

Komplikacije povezane s izvođenjem ovog testa su prilično rijetke, javljaju se u 0.2 posto slučajeva, a uključuju: paravertebralni hematom, jatrogene lezije korijena živaca, pneumotoraks, vertebralni osteomijelitis, obilno krvarenje i spondilodiscitis.

Neurološke povrede javljaju se u 0.08%, a smrt u 0.02% slučajeva.