Katatonija: značenje, definicija, uzroci, sinonimi i lijekovi

Riječ 'katatonija', koja se izgovara s akcentom na I, potiče od grčkog κατά 'ispod' i τόνος 'ton', i ukazuje na psihopatološki sindrom s disocijativnom osnovom, u kojem se radnje subjekta gotovo potpuno odvajaju od racionalnog i afektivne motivacije, ostajući zaglavljeni u automatskim, krutim, stereotipnim stavovima koji su otporni na vanjsko djelovanje

To je sindrom prepoznat i uvršten u DSM (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, koji je objavio američki psihijatrijski udruženje).

Katatonija može zahvatiti bilo koju životnu dob, javlja se i kod djece, a posebno kod odraslih i starijih osoba

Katatonične osobe uglavnom ostaju mirne u statuastim stavovima, tihe i kao da su zadubljene u sebe, zatvorenih očiju, sa 'čudnim' i nekoherentnim izrazima lica, ili ukočeni.

Katatonični pacijent ima:

  • gubitak motoričke inicijative;
  • neosjetljivost na vanjske podražaje;
  • povećan mišićni tonus u mirovanju;
  • stavove koje je teško zadržati tokom vremena, ostajući u statičnim položajima nalik kipovima dugo vremena.

Reaguju antagonistički (negativizam) na ponašanje onih oko sebe, npr. odbijanjem hrane, samo da bi jeli spontano kada vide sebe sami, ili se snažno opiru pokretima tijela.

Čak se i podražajima organskih funkcija aktivno odupire: bolesni ne jedu iako su gladni; nasilno zadržavaju izmet i mokraću i tako dalje.

U toku katatonije može se ispoljiti i sklonost ka pasivnosti do katalepsije.

Slični znakovi pasivnosti i drugi simptomi su:

  • ekopraksija: automatsko oponašanje radnji za koje se vidi da se izvode;
  • eholalija: ponavljanje zadnjih riječi koje su drugi čuli poput eha;
  • fleksibilnost voska: prisiljavanje subjekta da zauzme čak i neugodne fizičke položaje u određenom vremenskom periodu, kao da su voštane statue;
  • automatska poslušnost čak i besmislenim, apsurdnim i/ili ponižavajućim naredbama (npr. katatoničar bi mogao popiti vlastiti urin ako se to od njega traži);
  • hipokinezija: izrazito smanjenje pokreta;
  • akinezija: totalna blokada pokreta;
  • stupor: nedostatak kritične kognitivne funkcije u kombinaciji s nivoom svijesti koji dovodi do djelomične ili potpune nesposobnosti pacijenta da odgovori na osnovne stimuluse, kao što je bol;
  • manirizam: korištenje hiperboličke, preopterećene i neprirodne mimike lica i tijela;
  • mutacizam: otežano izgovaranje labijalnih suglasnika od strane oboljelog;
  • neprekidno ponavljanje rečenica ('pokvarena ploča').

U nekim slučajevima, nepokretnost je iznenada prekinuta jakim drhtanjem, drhtanjem, a ponekad i bježanjem.

Prekid nepokretnosti

Kao što je upravo spomenuto, čak i najrigidnija katatonija može biti naglo prekinuta, na manje-više kratko vrijeme, ponekad bez ikakvog razloga, ponekad zbog vidljivih psihičkih utjecaja, ili da izazove iznenadne ispade, impulse koji poprimaju beskonačne oblike , od najuzaludnijih do najozbiljnijih i opasnijih.

Nepokretnost također može biti prekinuta satima i danima i izazvati napade nasilne uznemirenosti, izgovaranje fraze koja se stalno mijenja. Kretanje može prestati bez vidljivog razloga ili zbog vanjskog utjecaja koji pacijent smatra relevantnim.

U kojim patologijama se javlja katatonija?

Iako precizni uzroci katatonije još nisu u potpunosti shvaćeni, postoje mnoge patologije koje povećavaju rizik od razvoja ovog sindroma.

Slika katatonije je vrlo česta, u težim ili lakšim oblicima, posebno kod disocijativnih psihoza koje se pripisuju takozvanoj ranoj demenciji ili šizofreniji.

Ova manifestacija takođe može biti izazvana upotrebom/zloupotrebom droga (predoziranje), ustezanjem od alkohola i naglim prekidom terapije benzodiazepinima.

Slike katatonije mogu se epizodično pojaviti i u mnogim drugim patologijama od neurološkog i psihijatrijskog interesa, kako organskih tako i psihičkih, kao što su:

  • tumori mozga
  • subarahnoidno krvarenje;
  • hidrocefalus;
  • progresivna paraliza;
  • cerebralni angio-sifilis;
  • poremećaji spavanja;
  • melanholija;
  • demencija;
  • autizam;
  • dipolarni poremećaj;
  • moždani udar na ishemijskoj ili hemoragijskoj osnovi;
  • histerija;
  • metabolički poremećaji;
  • multipla skleroza;
  • Parkinsonova bolest;
  • encefalitis.

Terapija kod katatoničnih pacijenata

Liječenje ovog sindroma ovisi o patologiji koja ga je uzrokovala, npr. ako je uzrok tumor na mozgu, pacijent se može poboljšati ili izaći iz katatoničkog stanja kada se tumor eliminira.

Stoga, nije za sve patologije moguć definitivan lijek, a nije za sva katatonična stanja uvijek moguć efikasan lijek.

Bez obzira na uzroke, katatonična stanja imaju tendenciju poboljšanja nakon primjene lijekova koji pripadaju porodici benzodiazepina.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Razlika između katatonije, katalepsije i katapleksije

Stanje minimalne svijesti: evolucija, buđenje, rehabilitacija

GCS ocena: šta to znači?

Glasgow Coma Scale (GCS): Kako se procjenjuje rezultat?

Pedijatrija, šta je PANDAS? Uzroci, karakteristike, dijagnoza i liječenje

Zbrinjavanje bola kod pedijatrijskih pacijenata: Kako pristupiti povrijeđenoj ili bolnoj djeci?

Perikarditis kod djece: osobitosti i razlike od onih kod odraslih

Bolnički zastoj srca: uređaji za mehaničku kompresiju grudnog koša mogu poboljšati ishod za pacijenta

Stres i nevolja tokom trudnoće: Kako zaštititi i majku i dijete

Hronični bol i psihoterapija: ACT model je najefikasniji

Heinz Prechtl: Koncept optimalnosti i pet stanja svijesti djeteta

Izvor:

Medicina Online

Moglo bi vam se svidjeti