Liječenje neopjevanih heroja: Liječenje traumatskog stresa kod onih koji prvi reaguju

Otključavanje puta do oporavka za one koji se bore na prvim linijama traume

Prvi koji reaguju su tihi heroji koji se suočavaju s najmračnijim trenucima čovječanstva. Oni koračaju tamo gdje se drugi ne usuđuju, doživljavaju nepodnošljivo i čvrsto stoje pred nezamislivim tragedijama. Težina koju nose, kako fizički tako i psihički, često dovodi do traumatskog stresa. Iako je važnost rješavanja njihovog psihološkog blagostanja neosporna, mnogi koji prvi reaguju bore se sa stigmom, strahom da će izgledati ranjivo i nedostatkom kulturološki kompetentnih kliničara. U ovom članku ulazimo u ključne elemente uspješnog liječenja ovih heroja koji se direktno suočavaju sa traumatskim stresom.

Zajednica vršnjaka

Oni koji prvi reaguju dijele jedinstvenu vezu. Oni se međusobno razumiju na način na koji stranci ne mogu. Međutim, stigma oko mentalno zdravlje podrška ih često izoluje, gurajući ih na ivicu očaja. Izgradnja zajednice vršnjaka koji dijele slična iskustva i brige može biti snažan izvor ozdravljenja. Saznanje da nisu sami u svojim borbama i da su i drugi koračali istim putem, podstiče otpornost.

Povjerljivost

Poverenje je osnova isceljenja. Osobama koje prvi reaguju potrebna je sigurnost da će njihove borbe ostati povjerljive. Moraju znati da osjetljive informacije koje dijele neće biti otkrivene bez njihovog izričitog pristanka. Ova povjerljivost stvara siguran prostor za njih da se otvore o svojoj traumi, što na kraju olakšava njihov oporavak.

Jasna misija

Mnogi koji prvi reaguju razapeti su između spašavanja života i očuvanja vlastitih. Statistika je alarmantna; policajci i vatrogasci vjerovatnije je da će sebi oduzeti život nego da budu ubijeni na dužnosti. Uspješno liječenje im omogućava da povrate kontrolu nad svojim životima i stvore zdraviju ravnotežu između posla i kuće. To često dovodi do poboljšanja mentalnog zdravlja, jačanja porodičnih veza i boljeg odnosa s njihovim karijerama.

Peer Support

Oni koji prvi reaguju često više vjeruju svojim vršnjacima nego bilo kome drugom, čak i svojoj porodici. Oni razumiju da se oni koji su hodali u njihovoj koži mogu povezati sa svojim iskustvima. Vršnjački mentori, koji su se suočili sa sopstvenim traumatskim stresom, daju nadu i pokazuju šta je moguće uz odgovarajuću podršku. Peer-to-peer pristup razbija izolaciju, smanjujući osjećaj beznađa i srama.

Holistički pristup

Trauma utiče ne samo na um, već i na tijelo i duh. Efikasno liječenje mora se baviti sva tri aspekta. Različiti terapijski pristupi, uključujući savjetovanje, debrifinge i prakse svjesnosti, doprinose izlječenju uma i tijela. Humor, druženje i vrijeme u prirodi služe kao duhovni melemi. Ovaj holistički pristup priznaje da pravi oporavak obuhvata potpunu dobrobit onih koji prvi reaguju.

Prvi koji reaguju su neopevani heroji koji ne moraju patiti u tišini. Razumijevanje kritičnih elemenata njihovog uspješnog liječenja – podrška vršnjaka, povjerljivost, jasna misija i holistički pristup – od suštinske je važnosti da im se pomogne da se izliječe od traumatskog stresa s kojim se suočavaju tokom obavljanja dužnosti. Vrijeme je da prepoznamo njihove žrtve i osiguramo da dobiju brigu koju s pravom zaslužuju, baš kao što brinu o nama u našim najtežim vremenima.

izvor

Psihologija danas

Moglo bi vam se svidjeti