Termin 'kemoterapija' doslovno znači liječenje hemijskim jedinjenjima. Ovaj izraz bi mogao obuhvatiti većinu medicinskih tretmana, ali s vremenom je termin kemoterapija postao sinonim za kemoterapiju raka i koristi se u ovom značenju kako u popularnom tako iu tehničkom jeziku.

Kemoterapija je, uz operaciju i radioterapiju, jedan od tri 'klasična' liječenja raka koji su i danas glavni oslonci liječenja raka

Od tri vrste liječenja, kemoterapija je bila posljednja koja se koristila (prva injekcija, zatim eksperimentalna, kemoterapijskog sredstva u ljudsko biće izvršena je 28. decembra 1947.) i danas je standardna praksa u liječenju neoplastičnih bolesti , naučno prihvaćen i široko utemeljen u terapijskom armamentariju onkologa.

Međutim, i dalje ostaje dramatičan događaj za pacijenta koji se sprema da se suoči s ovim novim iskustvom, kako zbog toga što je povezano s ozbiljnom i raširenom bolešću – karcinomom – koja sama po sebi povlači veliku emocionalnu reakciju kod pacijenta i članova porodice, te jer se propisuje u vrlo različitim kliničkim situacijama.

Zašto i kada se koristi kemoterapija

Kemoterapija je oblik terapije raka koji se provodi primjenom jednog ili više kemoterapijskih lijekova koji se također nazivaju antiblastični ili citotoksični lijekovi.

Ovi lijekovi imaju sposobnost da oštete stanice, u suštini one koje se razmnožavaju, kako abnormalne tumorske tako i normalne ćelije.

Učinkovitost kemoterapije leži u činjenici da primjenom citotoksičnog lijeka u odgovarajućim dozama i vremenskim intervalima, većina tumorskih stanica nije u stanju popraviti oštećenje i umrijeti, dok većina normalnih stanica popravlja oštećenja i preživi.

Suprotno popularnom mišljenju, kemoterapija nije jedinstvena cjelina.

Postoje, zapravo, desetine citotoksičnih lijekova, koji se razlikuju po aktivnosti i mehanizmu djelovanja, koji su kombinirani u mnogo različitih shema.

Svaka shema je specifična za određene tumore i kliničke situacije, a karakteriziraju je nuspojave koje su dijelom iste, a dijelom različite od ostalih shema.

Od čega se sastoji hemoterapija

Hemoterapijski lijekovi djeluju na umnožavanje stanica, kako normalnih tako i kancerogenih.

Iz tog razloga, svaka shema kemoterapije uključuje primjenu lijekova u određenim intervalima (ciklusima) kako bi se normalnim stanicama dala prilika da se oporave od toksičnih efekata kojima su podvrgnute.

Kemoterapija se obično primjenjuje intravenozno i ​​može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati ovisno o korištenoj shemi, mehanizmu djelovanja lijeka koji se koristi i patologiji koja se liječi.

U nekim slučajevima, kemoterapija se daje kroz produžene venske infuzije, koje traju neprekidno nekoliko dana ili sedmica.

Neke vrste kemoterapije se također mogu primijeniti oralno, subkutano, direktno u tumor (intralezijska primjena) ili u tjelesne šupljine (abdomen, pleuralna šupljina).

Za terapije za koje je predviđena produžena infuzija ili, u svakom slučaju, kada je planirano nekoliko ciklusa, preporučljivo je postaviti malu cijev koja dopire do velike duboke vene (centralni venski kateter) sa malim potkožnim rezervoarom (Port-a-Cath) ili bez rezervoara (Groshong).

Ovaj rezervoar, koji se može ukloniti na kraju ciklusa kemoterapije, može se koristiti za davanje lijekova bez punkcije vene, omogućavajući pacijentu da ima slobodne ruke i izbjegavajući opasnost od flebitisa uzrokovanog lijekovima.

Kemoterapija se može koristiti samo za liječenje raka (isključiva kemoterapija)

Može imati 'kurativni' cilj, odnosno uništiti cijeli tumor i izliječiti pacijenta ili, u svakom slučaju, dati mu duži život u dobrom stanju, a može imati i 'palijativni' cilj, odnosno postići samo poboljšanje u simptomima.

Ako se primjenjuje od strane iskusnog tima, ne daje veće posljedice i toksične efekte od same bolesti u svom prirodnom toku bez liječenja.

Češće se kemoterapija koristi kao dio integrirane terapijske strategije (multidisciplinarni tretman), zajedno s drugim terapijskim modalitetima, kao što su operacija, radioterapija i eventualno hormonske i biološke terapije (interleukini, interferoni, monoklonska antitijela, lijekovi koji ometaju prijenos unutarćelijskog signala , itd.).

Upotreba i svrha kemoterapije varira u zavisnosti od tumora i kliničke situacije.

Postoji mnogo kliničkih slika, ali se one mogu sažeti na sljedeći način:

• preoperativna kemoterapija (tj. primijenjena prije moguće operacije). Operacija navedena u dijagramu može biti ili operacija primarnog tumora ili operacija metastaze. U nekim slučajevima operacija se može zamijeniti ili kombinirati sa radioterapijom. Oba su 'loko-regionalni' tretmani (tj. zahvaćaju jedan dio tijela), dok je kemoterapija 'sistemski' tretman (tj. utječe na cijelo tijelo)
• isključiva kemoterapija, tumor je neoperabilan po svojoj prirodi (npr. leukemija) ili je potpuno malo vjerovatno da će postati operabilan čak i ako se kemoterapija pokaže učinkovitom;
• neoadjuvantna kemoterapija u tri glavne situacije: tumor je neoperabilan, ali može postati operabilan ako je kemoterapija efikasna;
• tumor je operabilan, ali postoji mogućnost da postoje udaljene mikrometastaze, čak i ako nisu vidljive, kojima treba dati prednost u liječenju;
• tumor je operabilan, ali ako se kemoterapija pokaže efikasnom, operacija može postati lakša i vjerojatnije da će biti radikalnija.
• Intraoperativna kemoterapija (tj. primijenjena tokom operacije). Rijetka situacija, koja se zapravo može svesti na intraperitonealnu kemoterapiju (povezanu s hipertermijom = HIPEC) ili intrapleuralnu za peritonealne ili pleuralne metastaze (karcinoza);
• postoperativna kemoterapija (tj. primijenjena nakon operacije);
• adjuvantna (iz predostrožnosti) kemoterapija. Operacija je bila radikalna, nema rezidualnih tumora ili udaljenih metastaza, ali postoji rizik da mogu postojati udaljene mikrometastaze koje se moraju liječiti prije nego što mogu rasti;
• kurativna kemoterapija. Operacija nije bila radikalna, postoje rezidualni tumori ili udaljene metastaze koje treba liječiti.

Neželjeni efekti hemoterapije

Toksični efekti kemoterapije povezani su s činjenicom da lijekovi za kemoterapiju utječu na sve stanice koje se razmnožavaju, bilo da su normalne ili kancerogene.

Zapravo, još uvijek nema lijekova koji selektivno ciljaju na ćelije raka.

Međutim, zahvaljujući novim potpornim terapijama, nuspojave kemoterapije su znatno smanjene u odnosu na prošlost, zapravo su mnogo ograničenije nego što se obično vjeruje.

Toksični efekti se ne javljaju uvijek, u velikoj mjeri zavise i od individualne osjetljivosti na lijek.

Pacijenti koji se podvrgavaju kemoterapiji mogu obavljati gotovo sve svoje prethodne aktivnosti, uključujući posao, uz nekoliko izuzetaka, obično ograničen na dane neposredno nakon primjene lijeka.

Nuspojave koje prate primjenu kemoterapije uglavnom zahvaćaju organe ili aparate koji se sastoje od aktivnog razmnožavanja staničnih populacija, odnosno: sluzokože probavnog sistema (mučnina, povraćanje, dijareja, upala usne sluznice), koštane srži (anemija, smanjenje belih krvnih zrnaca i trombociti) i sijalice za kosu (gubitak kose).

Sve navedene nuspojave, uključujući i gubitak kose, su reverzibilne, odnosno potpuno prolaze na kraju tretmana.

Kao što smo rekli, danas postoje efikasni terapijski lijekovi protiv većine toksičnih efekata kemoterapije.

Na primjer, dostupne su biološke tvari koje stimuliraju proizvodnju crvenih i bijelih krvnih stanica, sprječavaju njihovo smanjenje i pospješuju njihov brzi oporavak.

Za dijareju, a posebno za mučninu i povraćanje, koriste se farmakološka sredstva koja u gotovo svim slučajevima mogu otkloniti problem.

Seksualna aktivnost može biti smanjena, posebno zbog iscrpljenosti koja može uslijediti nakon primjene antiblastika.

U tom smislu, konsultacija sa lekarom je korisna za propisivanje mogućih lekova.

S druge strane, trudnoću tokom kemoterapije treba strogo izbjegavati zbog opasnosti od ozbiljnog oštećenja fetusa.

Budućnost hemoterapije

Trenutni cilj istraživanja je pružiti sve selektivnije lijekove i biološke terapije za ćelije raka, odnosno 'pametne bombe' (target therapy) sposobne da gađaju oboljele ćelije na visoko efikasan i selektivan način uz ograničavanje efekata na zdrave ćelije, kako bi se poboljšati terapijsku učinkovitost i podnošljivost pacijenata.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Intraperitonealna kemoterapija: efikasnost kod određenih crijevnih i ginekoloških karcinoma

CAR-T: Inovativna terapija za limfome

Šta je CAR-T i kako CAR-T funkcioniše?

Radioterapija: za šta se koristi i kakvi su efekti

Pedijatrija / tumori mozga: nova nada u liječenju meduloblastoma zahvaljujući Tor Vergati, Sapienzi i Trentu

Pedijatrija, Dječja istraživačka bolnica St. Jude identificira 84 mijeloidne novotvorine povezane s hemoterapijom

Izvor:

Pagine Mediche