Kolorektalni karcinom, šta treba znati

By Cristiano Antonino On Mar 23, 2023

Kako prepoznati kolorektalni rak i koji su njegovi prvi simptomi? Postoje li faktori rizika? Koje su mogućnosti liječenja, najbolje tehnike skrininga i izgledi za pacijente?

Koji su znakovi upozorenja za kolorektalni karcinom?

Postoje neki simptomi koje ne treba podcijeniti, klasično povezani s kolorektalnim karcinomom, zbog njegove lokacije na gastrointestinalnom nivou:

nevoljni gubitak težine;
anemija i proktoragija ili gubitak krvi u stolici, zbog čega se pacijent može osjećati umorno i iscrpljeno.

Ponekad, međutim, prezentacija može biti suptilnija, kao što je promjena toaletnih navika koja dovodi do zatvora ili dijareje.

U drugim slučajevima, simptomi mogu biti toliko suptilni da ih pacijent ne prepoznaje.

Sama anemija je primjer za to: pacijent kroz analize krvi uviđa da ima promijenjene vrijednosti uzrokovane spontanim krvarenjem iz tumora.

Dobra vijest je da sada imamo moćan alat za identifikaciju ovih karcinoma mnogo prije nego što se pojave simptomi za ranu intervenciju – rani skrining.

Lijepo je misliti da će u idealnom i ne previše budućem svijetu rak debelog crijeva biti izlječiv zahvaljujući ranoj identifikaciji kroz preventivne preglede.

Može li kolorektalni rak biti asimptomatski?

Da, u početnim stadijumima bolesti, odnosno kada tumor još nije uznapredovao, tumor može biti i asimptomatski i često ne pokazuje znake svog prisustva.

Iz tog razloga bitno je navesti da su simptomi sami po sebi nepouzdani i bitno je zadržati se na skriningu i prevenciji, čak i prije nego što se pojave.

Nažalost, kada se tumor ne otkrije na vrijeme, on ima mogućnost širenja i lokalizacije u drugim dijelovima tijela, putem metastaza, izazivajući različite simptome.

Koliko je česta ova vrsta raka?

Rak debelog crijeva je jedan od vodećih karcinoma u zapadnim zemljama.

Koji su faktori rizika za kolorektalni karcinom?

Faktori rizika se mogu podijeliti na 'promjenjive' i 'nepromjenjive'.

Promjenjivi faktori rizika su pušenje cigareta, prekomjerna konzumacija alkohola, sjedilački način života i neadekvatna prehrana, bogata crvenim mesom, ugljikohidratima i mastima uz malo unosa plemenitih namirnica poput voća, povrća i mahunarki.

Upravo na ove navike možemo djelovati tako što ćemo prestati pušiti, ograničiti alkohol, vježbati i birati zdravu ishranu.

Koliko je poznavanje važno?

Među faktorima rizika koji su prethodno spomenuti kao 'nepromjenjivi' dobro je zapamtiti poznatost, neke genetske bolesti (kao što su Lynchov sindrom i porodična adenomatozna polipoza) i kronične inflamatorne bolesti crijeva (Crohnova bolest i ulcerozni kolitis).

Iako su ova stanja definirana kao nepromjenjiva, oslanjanje na stručnjake doktora omogućava nam da rano interveniramo kroz namjenske programe nadzora za koje se pokazalo da smanjuju rizik od kolorektalnog karcinoma.

Rana dijagnoza: test okultne krvi ili kolonoskopija?

Rana dijagnoza je osnovno sredstvo koje nam je na raspolaganju za smanjenje smrtnosti od kolorektalnog karcinoma, ako ne i najvažnije.

Zahvaljujući skriningu možemo ukloniti adenome prije nego što postanu karcinomi, smanjujući broj oboljelih, ali i dijagnosticirati prije nego što postane simptomatski, a time i u najranijim fazama.

Sve to nam omogućava da ponudimo više terapijskih mogućnosti, povećamo preživljavanje i spasimo živote.

Za opštu populaciju aktivna je služba skrininga koja se može odvijati na 2 podjednako efikasna načina: test fekalne okultne krvi svake 2 godine, najčešća metoda;

Iako je metoda okultne krvi validna i temeljna za prevenciju ove vrste patologije, treba napomenuti i da je pogodna za opću populaciju, ali i za kategorije pacijenata koji su u najvećem riziku od kolorektalnog karcinoma (porodična anamneza, upalne bolesti i nasljedni sindromi), skrining okultne krvi nije dovoljan.

U ovim slučajevima preporučuje se ulazak u programe nadzora putem endoskopije, sa promjenjivom učestalošću prema mnogim faktorima o kojima odlučuje specijalista ili liječnik opće prakse.

Za to je dobro osloniti se na referentne centre i sa velikim iskustvom.

Koje su mogućnosti liječenja kolorektalnog karcinoma?

Do prije nekoliko decenija, za kolorektalni karcinom, bilo je malo mogućnosti liječenja, a još manje mogućnosti izlječenja.

Danas smo svjedoci prave revolucije u liječenju ovog tumora sa mnogo pacijenata koji se mogu ponuditi.

Za tumore u najranijoj fazi (stadijum I-III), nudi se resektivna hirurgija, uglavnom laparoskopskim (ređe laparotomskim) putem.

Kod karcinoma debelog crijeva nakon operacije slijedi kemoterapija za stadijume II i III visokog rizika.

Za lokalno uznapredovale tumore rektuma, kemo-radioterapija se obično izvodi prije operacije, a zatim kemoterapija definirana kao pomoćna, tj. koja 'pomaže' operaciji da se tumor eliminira.

Nedavno je ova sekvenca inovirana studijama o 'totalnoj neoadjuvantnoj terapiji', pristupu koji se sastoji od premještanja svih kemoterapije i radioterapije prije operacije kako bi se izbjegla kemoterapija nakon operacije.

Konačno, za tumore u uznapredovalim stadijima postoji mnogo takozvanih 'imunoterapijskih' lijekova koji ponovo podstiču našu imunološku odbranu da se borimo protiv tumora uz kliničke studije i iznenađujuće rezultate. Ali ne samo. Postoji mnoštvo lekova koji pokazuju da nam je nauka poslednje decenije dala zaista ogroman arsenal.

Sve terapije se mogu koristiti u kombinaciji s tradicionalnim kemoterapijama kako bi se dodatno poboljšale naše terapeutske mogućnosti.

Na kraju, treba podvući malo poznatu, ali zaista važnu posebnost kolorektalnog karcinoma.

Takozvani 'T1' tumori, odnosno najraniji stadijum koji postoji, mogu se endoskopski liječiti i ukloniti bez rezova na trbuhu.

Ovo su delikatne operacije koje u stručnim rukama mogu omogućiti da radikalno intervenišemo na tumoru, prolazeći kroz prirodne otvore.

Prednost ovog pristupa je očito izbjegavanje velikih operacija s rizikom od stome, dužih hospitalizacija i većih anestetičkih rizika.

Kakvi su izgledi za preživljavanje pacijenata?

Dobro je za početak naglasiti da se petogodišnje preživljavanje posljednjih godina povećava iznad najluđih očekivanja.

Napredak i istraživanja dodali su mnoge nove alate u arsenal onkologa, uključujući imunoterapiju (danas svakodnevnu stvarnost), ciljane terapije, kao i neke nove protokole administracije, kao što je nedavno uvedena 'potpuna neoadjuvantna terapija', za rak rektuma.

Jasno je da je jedan od faktora koji određuju preživljavanje upravo stadij bolesti pri postavljanju dijagnoze, budući da je u najranijim fazama preživljavanje oko 90% za rak debelog crijeva i rektuma.

Kada se bolest proširi na limfne čvorove, medijan preživljavanja je 72-73%.

Nažalost, šanse za izlječenje se drastično smanjuju kada je bolest metastatska, jer je u ovom slučaju petogodišnje preživljavanje manje od 5%.

Rizik od metastaza: gdje se mogu širiti?

Otprilike 20-25% kolorektalnih karcinoma je metastatsko u trenutku postavljanja dijagnoze i, nažalost, može se dogoditi da ih pacijenti razviju i godinama kasnije.

Mesto koje je najviše zahvaćeno metastazama je jetra, zatim pluća, peritoneum, jajnici, nadbubrežne žlezde, kosti i centralni nervni sistem.

Glavni faktori rizika za njihov razvoj su u suštini histološki.

Uopšteno govoreći, 'visokorizični' kanceri stadijuma II i kanceri stadijuma III su oni sa najvećim rizikom od razvoja udaljenih metastaza.

Na osnovu ovog razmatranja, ovi pacijenti uglavnom primaju adjuvantnu kemoterapiju, ali se mnogi detalji uzimaju u obzir.

Mnoge studije su pokušale da identifikuju druge (nehistološke) faktore rizika koji se odnose na rizik od razvoja metastaza, ali za sada se nisu pojavile jasne sumnje.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Koju poruku treba dati pacijentima i njihovim porodicama?

Kolorektalni karcinom je potencijalno smrtonosna bolest ako se ostavi slobodno da napreduje, ali ako ga uspijemo uhvatiti u najranijim fazama, postoji konkretna mogućnost da ga učinimo gotovo potpuno izlječivim.

Skrining je neuporediv saveznik, jer može spriječiti dijagnozu raka, može dijagnosticirati rak u njegovim najranijim fazama i samim tim izbjeći smrt.

Svakako smo suočeni sa zastrašujućom bolešću, ali ako uspemo da je uhvatimo na vreme, onda ćemo imati veće šanse za izlečenje.

Bitno je učestvovati u programima skrininga, samo toliko života će biti spašeno.