Hronični bol i psihoterapija: ACT model je najefikasniji

Hronični bol, ACT model je odličan: Nacionalni institut za kliničku izvrsnost (NICE) "nagrađuje" psihoterapijski model koji primjenjuje Služba za kliničku psihologiju za liječenje kroničnog bola uzrokovanog rakom, migrenom ili endometriozom

ACT model – terapija prihvatanja i posvećenosti – najefikasnija je psihoterapija za upravljanje hroničnim bolom

Ovo navodi Nacionalni institut za kliničku izvrsnost (NICE), nezavisna britanska agencija čiji je mandat pružanje smjernica zasnovanih na dokazima za zdravstvene radnike kako bi postigli najviše moguće standarde njege pacijenata.

NICE smjernice su zasnovane na kliničkim ispitivanjima, koja su pokazala da ACT model ima pozitivan učinak ne toliko na 'čisti' bol, uzrokovan bolešću, koliko na 'prljav' bol.

Potonji je izraz koji se koristi za označavanje psihičke patnje koja se javlja kada fizička patnja utječe na kvalitetu života.

ACT djeluje na kronične patologije povezane s bolom

Pacijenti koji pate od kronične boli uglavnom pate od depresije, anksioznosti, poremećaja spavanja i ljutnje, što neizbježno pojačava fizički bol, snižavajući prag tolerancije.

ACT djeluje na ove aspekte, vodeći pacijenta da napusti one strategije izbjegavanja koje ljudska bića instinktivno provode kada se suoče s nečim što ne znaju kako kontrolirati, ali su sami izvori patnje.

Primjer? Izbjegavam ljude jer sam zbog bola teret.

Ovo samo pojačava osjećaj usamljenosti, da niste voljeni, a također pogoršava fizičku patnju.

Ali često su nam vlastite misli te koje nam daju ulogu 'tereta', a ne realnost situacije.

Kao što akronim ACT ukazuje, terapija ima za cilj da dovede do prihvatanja, što je teško izgovoriti pred osobom koja pati.

Prihvatanje ne znači rezignaciju ili fatalizam, već svijest o sadašnjosti koja uključuje bol, ali se ne mora sagledati kroz nju.

Pomaganje pacijentu da se kreće ka onome što je važno, ka onome što ima vrijednost za samu osobu uprkos bolu, to je ono čemu ovaj model psihoterapije teži.

Model koji, prema NICE smjernicama, također pomaže pacijentu da ima veću terapijsku adherenciju i povećava efikasnost lijeka.

Depresija ili ljutnja također izazivaju osjećaj nepovjerenja prema terapiji koja se provodi: 'Bol ostaje, pa koja je svrha?'.

Psihoterapija djeluje na prljavu bol, utječe na percepciju primarnog bola i povećava svijest o potrebi pravilnog pridržavanja terapije.

Ako se lijek uzima pravilno, povećava se njegova efikasnost.

Bolest, kao i bol, može predstavljati trenutke u kojima doživljavamo neželjene emocije, uznemirujuće misli, iskustva impotencije i gubitka autonomije, tako da nije uvijek lako živjeti i kretati se u skladu sa vlastitim vrijednostima.

Terapijski put predlaže ostati u poziciji slušanja i prihvaćanja patnje, kako bi se potom tragao za novim repertoarom djelovanja, psihičkim i fizičkim, u skladu s identificiranim vrijednostima.

Dakle, terapija se odvija putem koji se razvija kroz šest procesa ACT modela (prihvatanje iskustva, defuziju, kontakt sa sadašnjim trenutkom, osjećaj kontinuiteta sa sobom, kontakt sa vlastitim vrijednostima i predano djelovanje), primijenjenih u kontekstu hronične boli.

Pročitajte takođe:

Upravljanje i ublažavanje boli: Uloga analgetske terapije

Muskulo-skeletni bol: šta je to i kako intervenisati

Bol u leđima: važnost posturalne rehabilitacije

Izvor:

Ospedale Sacro Cuore

Moglo bi vam se svidjeti