Ometana defekacija: kako se manifestira i kako liječiti ovaj oblik kronične opstipacije

Ometana defekacija je oblik kronične konstipacije (traje više od 6 mjeseci) koja se manifestira zbog smetnje u pravilnom izbacivanju stolice tvrde konzistencije

Najispravniji pristup ovoj vrsti poremećaja je potražiti savjet dobrog specijaliste, koji će razumjeti problem i odmah odrediti terapijski pravac.

Šta je opstrukcija defekacije

Kod otežane defekacije, problem je zbog poteškoća osobe sa izbacivanjem stolice koja je redovno pristizala.

To je problem koji uglavnom pogađa žene.

Ovaj kvar se manifestuje nekim specifičnim simptomima kao što su otežana defekacija sa produženim i prekomernim ponzamentom (intenzivan trbušni napor da se evakuiše) u pokušaju izbacivanja stolice (prilično tvrde konzistencije) koji se, češće nego ne, javlja nepotpuno i delimično.

Nakon isključivanja organskih uzroka kao što su, na primjer, kolorektalni karcinom, komplicirana divertikularna bolest, kronične upalne bolesti, potrebno je ispitati postoji li opstrukcija defekacije na nivou rektuma, posljednjeg trakta crijeva.

uzroci

Poteškoće pri izbacivanju obično su uzrokovane prisustvom prolapsa rektuma unutar samog rektuma.

Može se uporediti sa teleskopom: što se više zatvara, to se više smanjuje slobodni lumen.

Dakle, kako slobodni lumen rektuma postaje sve manji i manji, evakuacija postaje teža, a feces stagnira i izlazi na fragmentiran i nekompletan način.

Sve to, u kombinaciji s pacijentovim nastojanjem da otpusti crijeva, dovodi do spljoštenja prednjeg zida rektuma, što se naziva rektokela, odnosno hernija rektuma prema vagini (neka vrsta vrećice) u kojoj se izmet stagniraju, što zajedno sa prolapsom doprinosi opstrukciji.

Mnogo puta je prolaps rektuma također povezan s uroginekološkim prolapsom, a često liječenje potonjeg također korigira prolaps rektuma.

Stoga je posjeta specijalistu neophodna kako bi se takve patologije proučavale i liječile na najispravniji način.

Ponekad poteškoće u izbacivanju mogu biti uzrokovane i funkcionalnom patologijom, odnosno neadekvatnim opuštanjem mišića zdjeličnog dna koji, kada bolesnik pritisne na nuždu, umjesto da se opusti i otvori analni kanal kako bi fekalija izašla, kontrahirala i zatvori ga.

Kada pacijent stegne trbušne mišiće radi obavljanja nužde, ali naiđe na značajnu nekoordinaciju mišića dna zdjelice koji, umjesto da sinergijski pospješuju izbacivanje, otežavaju ga, dolazi do disinergije zdjeličnog dna.

Ovo se ne može riješiti hirurškim putem, već ciklusima fizioterapije karličnog dna koji ponovo edukuju karlično dno na pravilnu funkciju.

Simptomi opstrukcije

Pacijent se počinje žaliti da više ne može izbaciti izmet.

Zatim kaže da je sposoban da vrši nuždu nekoliko puta, odnosno frakciono do 3 ili više puta dnevno.

Prijavljuje da je nakon odlaska u toalet još uvijek pun, zatim iskren osjećaj nepotpune defekacije, do bolnog osjećaja težine u anusu.

U najekstremnijim slučajevima, pacijent je primoran da vrši pritisak prstima oko anusa, kako bi se fekalija vratila u ispravan položaj kako bi izašla.

Kada zbog prolapsa dođe do začepljenja na nivou izlaza fekalija, nema smisla kronično pribjegavati laksativima koji ne rješavaju patologiju, ali je potrebno deblokirati.

Kako se dijagnosticira opstrukcija defekacije

Za ispravnu dijagnozu opstrukcije defekacije, nakon specijalističkog pregleda, prvo se koristi kolpocistodefekografija, vrlo jednostavan radiološki pregled u kojem se u rektum pacijenta stavlja mala klistir kontrastnog sredstva.

Zatim ga natjeraju da sjedi na radiolucentnoj loncu, a pomoću rendgenske studije, dok on ponktira i izbacuje, opažamo

  • koliko se formira prolaps ('canthus');
  • da li je rektokela prisutna i njen opseg;
  • da li je prisutna disinergija;
  • prije svega, koliko rezidualnog kontrasta ostaje nakon što pacijent završi defekaciju.

Osim toga, uvijek treba uraditi kolonoskopiju, koja je korisna da se isključi prisustvo ozbiljnijih organskih uzroka crijeva, a moguće i anorektalna manometrija, ako se posumnja na disinergiju.

Kako to tretirati

Ako smo u prisustvu disinergične opstrukcije, dovoljna je fizioterapija; ako, pak, imamo prolapsno-rektalnu opstrukciju, potrebno je pribjeći dezostruktivnoj operaciji.

Ako su prolaps i/ili rektokele također praćeni disinergijom, koristit će se kombinacija operacije i fizioterapije.

Ako je rektalni prolaps povezan s uroginekološkim prolapsom, multidisciplinarni specijalistički pristup će odlučiti samo za uroginekološku, rektalnu ili kombiniranu intervenciju.

Ometana defekacija, operacija

Operacija za liječenje opstrukcije defekacije rektalnim putem je rutinska i jednostavna.

Sastoji se od uklanjanja rektokele i prolapsa mehaničkim šivanjem.

Hirurška rana se zatvara malim metalnim spajalicama koje pacijent spontano izbaci defekacijom u roku od 6 mjeseci.

Hirurška rana se postavlja unutar analnog kanala, u područje koje nije inervirano i stoga nije bolno.

Nema vanjskih rana i nema umetnutih tampona.

Pacijent se odmah nahrani i može redovno ići u toalet.

Boravak u bolnici je maksimalno 2 dana, nakon čega pacijent može ići kući bez bolova, samo uz blagu nelagodu.

Može da jede i ide u toalet bez problema i da odmah nastavi sa svojim aktivnostima uz običnu kontrolu nakon 7 dana.

Kako spriječiti recidive

Unatoč operaciji, uvijek se moraju pridržavati svih pravila koja važe kod zatvora kako bi se izbjegli recidivi, a samim tim i u preventivne svrhe.

Među njima su najvažniji

  • održavanje položaja na 35 stepeni tokom defekacije;
  • raznovrsna ishrana, bogata tečnostima (posebno u toplim mesecima) i otpadom (voće i povrće);
  • adekvatna fizička aktivnost, izbjegavanje sjedilačkog života koliko god je to moguće.

Pravilan položaj za defekaciju

Mora se znati da mi zapadnjaci imamo naviku da se evakuiramo tako što obično održavamo sjedeći položaj od 90°.

Ovo je pogrešan položaj, jer ne omogućava pravilan odliv fekalija.

Idealan položaj bi bio pod oštrim uglom, 35°, sa nogama savijenim preko trupa.

Položaj od 35° je položaj koji opušta mišiće karličnog dna, posebno pubo rectus, koji je inače mišić koji sudjeluje u kontinenciji zatvaranjem rektuma.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Sindrom opstruirane defekacije (ODS): Nemogućnost prirodnog defekacije

Pedijatrija: opstipacija kod djece

Crohnova bolest: šta je to i kako je liječiti

Stopa smrtnosti od operacije crijeva u Walesu 'veća od očekivane'

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS): dobroćudno stanje koje treba držati pod kontrolom

Fekalom i crijevna opstrukcija: kada pozvati doktora

Boja fekalija: normalna i patološka

Infestacija pinworms: Kako liječiti pedijatrijskog pacijenta s enterobijazom (oksiurijazom)

Crijevne infekcije: Kako se infekcija Dientamoeba Fragilis zarazi?

Gastrointestinalni poremećaji uzrokovani NSAIL: šta su, koje probleme uzrokuju

Intestinalni virus: šta jesti i kako liječiti gastroenteritis

Prepoznavanje različitih vrsta povraćanja prema boji

Kolitis i sindrom iritabilnog crijeva: koja je razlika i kako ih razlikovati?

Sindrom iritabilnog crijeva: simptomi s kojima se može manifestirati

Hronična upalna bolest crijeva: simptomi i liječenje Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa

Crohnova bolest ili sindrom iritabilnog crijeva?

SAD: FDA odobrila Skyrizi za liječenje Crohnove bolesti

Crohnova bolest: šta je to, okidači, simptomi, liječenje i dijeta

Gastrointestinalno krvarenje: šta je to, kako se manifestuje, kako intervenisati

Kalprotektin fekalija: Zašto se radi ovaj test i koje su vrijednosti normalne

Šta su hronične inflamatorne crevne bolesti (IBD)?

Izvor:

GSD

Moglo bi vam se svidjeti