Placebo i Nocebo efekti: kada um utiče na efekte droga
Placebo i nocebo su dvije strane istog novčića i predstavljaju kompleksan fenomen, ne samo neurobiološki već i psihološki, u kojem se nakon primjene terapije događaju neurofiziološke promjene i promjene ponašanja.
Termin nocebo (od latinskog nocere: štetiti, oštetiti) prvi je u literaturi upotrijebio Walter Kennedy 1961. godine.
Placebo efekat, s druge strane, ima mnogo dužu istoriju: prvobitno ga je nazvao u zdravstvu 1772. godine od strane lekara Williama Cullena, koji je koristio reč placebo (od latinskog glagola koji se prevodi kao: 'molim te') da odnose se na supstancu koja se daje pacijentima s ciljem modulacije njihovih simptoma, a ne ometanja procesa bolesti.
1964. godine pokazalo se da odnos doktor-pacijent može pozitivno uticati na ishod lečenja; isto se odnosi i na ishod pozitivnog psihosocijalnog konteksta koji može pozitivno utjecati na mozak pacijenta.
NOCEBO EFEKAT
Važno je razlikovati nocebo efekat od nocebo odgovora.
Prvi se odnosi na (negativni) psihosocijalni kontekst u koji je osoba stavljena, tretman i neurobiološku osnovu koja je u osnovi efekta. Nocebo odgovor se, s druge strane, odnosi na nespecifične faktore (uključujući stres i fiziološka stanja) koji, međutim, mogu doprinijeti izazivanju pogoršanja stanja.
Faktori koji utiču na razvoj nocebo efekta uključuju:
- očekivanja od efekta tretmana, koja se mogu stvoriti verbalnim sugestijama, učenjem, posmatranjem drugih i složenošću odnosa doktor-pacijent. Na primjer: ako je uvijek isti ljekar, u istoj ambulanti, koji daje istu tabletu, očekivanja od tretmana će biti jača, a efekti će stoga biti izraženiji;
- obavještavanje pacijenata o prekidu liječenja može dovesti do razvoja nuspojava, iako je liječenje još uvijek u toku;
- iskustvo koje imamo i važnost koju pridajemo kontekstu u kojem se nalazimo vrlo su važni podražaji koje naš mozak pažljivo obrađuje.
Nekoliko studija je pokušalo da razume uticaj koji osobine ličnosti mogu imati na nocebo efekat i da li one na bilo koji način mogu predvidjeti veličinu ovog efekta.
Rezultati su pokazali da što su ljudi anksiozniji i karakterizirani pretjeranim strahom i stidljivošću, to su njihova uvjerenja i očekivanja u pogledu negativnih efekata liječenja bila jača.
Slično, što su ljudi bili manje optimistični, odlučni i ambiciozni, to su više imali jaka očekivanja o negativnim efektima datog tretmana.
Studija koju su u časopisu Science objavili A. Tinnermann i kolege sa Univerzitetskog medicinskog centra Hamburg-Eppendorf, Njemačka, demonstrirala je neobičan fenomen povezan s nocebo efektom: značajno je češći kada je subjekt uvjeren da je lažni lijek veoma skup.
Druga istraživanja su otkrila da su negativna očekivanja pacijenta izazvana verbalnim sugestijama kliničara obično dovoljno 'moćna' da stvore veći nocebo efekat od placebo efekta.
Za razliku od placebo efekta, dakle, nocebo efekat se zasniva na nedostatku povjerenja u lijekove i medicinsko osoblje.
Reakcije na Nocebo također mogu biti rezultat prošlih negativnih iskustava povezanih s određenim tretmanima.
PLACEBO EFEKAT
Placebo efekat, s druge strane, obuhvata skup psiholoških i bioloških promjena uzrokovanih nefarmakološkim faktorima koji se javljaju u procesu ozdravljenja.
Iz tog razloga, neki stručnjaci koji su proučavali ovaj mehanizam smatraju da je to fenomen koji se može pripisati sugestiji i autosugestiji.
Trenutno se placebo efekat u medicini koristi samo u istraživačke svrhe, a samim tim ne i kao stvarna terapija
Medicinsko-naučne studije su pokazale da placebo efekat u ovom posebnom području primjene djeluje uglavnom na simptome, a ne na patologiju. Prednosti su također često diktirane iskustvom.
Lijek koji je već isproban, s dobrim rezultatima, učinkovitiji je od novog. Kao što je slučaj sa zapažanjem treće strane: vidjeti kako neko postiže stanje blagostanja uzimajući drogu pomaže da se razvije još efikasniji odgovor na lijek nakon što ga uzmemo.
Pregled 2010 studije slučaja iz 202. godine pokazao je da je placebo efekat ljekovit u liječenju simptoma astme, bola, mučnine i fobija.
Placebo efekat ima daleko manje očigledne ishode na nesanicu, demenciju, depresiju, gojaznost i hipertenziju. Placebo, zapravo, djeluje na način na koji pacijent doživljava simptome, a ne na uzroke simptoma.
Još nije poznato da li se placebo efekat može izazvati.
Neka istraživanja provedena na pacijentima koji su bili svjesni da uzimaju placebo dala su dobre rezultate u slučajevima alergijskog rinitisa, bolova u leđima, sindroma iritabilnog crijeva, depresije i poremećaja pažnje i hiperaktivnosti.
Svakako je utvrđeno da dobar odnos liječnika i pacijenta i dobra komunikacija kliničara mogu imati veliki pozitivan utjecaj na terapiju i povoljan odgovor na nju.
Članak napisala dr Letizia Ciabattoni
Pročitajte takođe:
Stokholmski sindrom: Kada žrtva stane na stranu počinitelja
izvori:
http://www.sefap.it/web/upload/GIFF4_2014_02_Frisaldi_ras.pdf
https://www.focus.it/scienza/salute/effetto-placebo-come-funziona-per-punti
https://www.treccani.it/enciclopedia/effetto-placebo-e-nocebo_%28XXI-Secolo%29/