Pneumocystis carinii pneumonija: klinička slika i dijagnoza

Pneumocystis carinii pneumonija, opšte karakteristike: u prvoj deceniji epidemije AIDS-a, Pneumocystis carinii pneumonija (PCP) je bila najčešća od glavnih oportunističkih infekcija, koja je pogađala oko 80% pacijenata sa teškom imunodeficijencijom vezanom za HIV

Broj slučajeva PCP-a se zatim smanjio tokom 1990-ih, u početku kao rezultat upotrebe primarne profilakse kod pacijenata sa visokim rizikom (tj. CD4).

Pneumocystis carinii (PC) je mikroorganizam veličine otprilike 1.5-5 mikrona

Prvobitno je klasifikovan kao protozoa na osnovu njegovih morfoloških karakteristika i osetljivosti na antiprotozoalne lekove; međutim, novije genetske studije sugeriraju da PC pripada rodu gljiva.

U prirodi je sveprisutan, iako mogu postojati razlike u njegovoj geografskoj rasprostranjenosti.

Infekcija se uspostavlja kada patogen dospije u plućne alveole, gdje se razmnožava kao ekstracelularni parazit (ne napada ćelije ili tkiva).

Zahvaćenost plućnog intersticijuma dovodi do smanjenja izmjene plinova, što rezultira smanjenom dostupnošću kisika u tijelu.

Klinička slika i dijagnoza pneumonije Pneumocystis carinii

Tipičan početak simptoma je groznica, neproduktivni kašalj i dispneja (otežano disanje); Tahikardija, tahipneja, a ponekad i cijanoza (purpurno obojenje kože i sluzokože, uzrokovano nedostatkom kisika, a obično je izraženije na usnama i subungualnom krevetu).

Rendgenski snimak grudnog koša pokazuje tipičnu sliku intersticijske ili alveolo-intersticijalne pneumonije; hemogasanaliza obično pokazuje smanjenje oksigenacije arterijske krvi.

Ovi parametri (klinička slika, radiografija i smanjena oksigenacija krvi) omogućavaju kod HIV-pozitivnog pacijenta sa CD4 pretpostavljenu dijagnozu PCP (tj. bez direktne demonstracije patogena).

Sigurna dijagnoza se postavlja direktnom detekcijom PCP-a na induciranom sputumu (tj. sakupljenom nakon areosola sa fiziološkim rastvorom u trajanju od 5-10 minuta), sa dijagnostičkom osetljivošću od 30-90%, ili na tečnosti iz bronhoalveolarne lavaže nakon bronhoskopije, tj. dijagnostički u 98-100% slučajeva; dijagnoza se može postaviti i histološkim pregledom transbronhijalne biopsije pluća (dijagnostička osjetljivost 90-95%).

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Kaposijev sarkom: otkrijte šta je to

Pneumonija: uzroci, liječenje i prevencija

Pneumotoraks i pneumomedijastinum: spašavanje pacijenta s plućnom barotraumom

Bronhitis i upala pluća: kako se mogu razlikovati?

AIDS, razlika između HIV1 i HIV2

HIV: Koliko brzo se simptomi pojavljuju? 4 faze infekcije

Endotrahealna intubacija: šta je VAP, pneumonija povezana sa ventilacijom

Izvor:

Pagine Mediche

Moglo bi vam se svidjeti