Poremećaji kontrole impulsa: ludopatija ili poremećaj kockanja

Razgovarajmo o ludopatiji: Poremećaji kontrole impulsa su dijagnostička kategorija koja je tek nedavno prepoznata. Poremećaji kao što su patološko kockanje, piromanija (o čemu sam već govorio u prethodnom članku), kleptomanija i intermitentni eksplozivni poremećaj dijagnosticirani su samo u DSM III (American Psychiatric Association, 1980.)

Samo sedam godina kasnije, u DSM III-R (American psihijatrijski Udruženje, 1987), trihotilomanija je također dobila dijagnostičku vrijednost.

U poređenju sa prethodnim DSM-IV, jedna promjena koju bismo mogli smatrati osnovnom je pomak patološkog kockanja na poglavlje o ovisnostima (poremećaji povezani s supstancama i ovisnosti).

Promjena poremećaja kockanja (GAP), kako se sada naziva u novom priručniku, izraz je epistemološke promjene koja utiče i na GAP i na ovisnosti u cjelini.

Ovisnost o kockanju: simptomi se mogu pojaviti već u adolescenciji, ali se mogu javiti iu kasnoj odrasloj dobi

Razvoj poremećaja je eksponencijalan, jer se progresivno povećava tokom vremena u smislu učestalosti i količine postavljenih opklada.

Ponašanje se obično pokreće kada se dožive negativne emocije kao što su anksioznost, tuga, krivica, itd.

Problematični odnosi sa članovima porodice često se susreću zbog brojnih laži i/ili zahtjeva za novčanom pomoći upućenih njima.

NEKI PODACI O LUDOPATIJI

Veličina fenomena “kockanja” u Italiji teško je procijeniti jer do danas ne postoje akreditovane studije, sveobuhvatne i valjano reprezentativne za taj fenomen.

Do sada sprovedene studije su promovisali različiti istraživački instituti, koristeći različite instrumente istraživanja (tako da rezultati nisu uporedivi) i različitu terminologiju.

Ukupna populacija Italije procjenjuje se na oko 60 miliona ljudi, od kojih je 54% potvrdno odgovorilo tokom ankete na sljedeće pitanje: „Da li ste se kockali barem jednom u posljednjih 12 mjeseci?“.

Prema podacima Ministarstva zdravlja (2012), procjena problematičnih kockara kreće se od 1.3% do 3.8% opšte populacije, dok se procjena patoloških kockara kreće od 0.5% do 2.2%.

Ministarstvo zdravlja od 2011. godine finansira nacionalni pilot projekat o bihevioralnim ovisnostima za nadzor, koordinaciju i praćenje intervencija.

DPA je 2011. godine pokrenula istraživanje, koje je uključivalo italijanske regije i autonomne pokrajine, koje je omogućilo djelimično otkrivanje kvote ispitanika koji se liječe na odjelima za bolesti zavisnosti/Ser.D.

Emilia-Romagna, Toscany, Basilicata, Sardinia, Umbria, Valle d'Aosta i Marche nisu učestvovale u ovom istraživanju, te stoga nisu dale nikakve podatke.

Uzorak je, iako djelomičan, ipak zanimljiv i sastoji se od 4,544 ispitanika, od kojih su 82% muškarci, a 18% žene.

Najzastupljenije starosne grupe u uzorku muškaraca bile su između 35 i 54 godine, dok su u ženskom uzorku bile one između 45 i 64 godine.

Većina pristiglih udjela igara na sreću odnosi se na slot mašine (56.3%); drugo, lutrije (12.7%), a zatim igre na daljinu (10.5%).

REFERENČNO ZAKONODAVSTVO U ODNOSU NA LUDOPATIJU

Balduzzi dekret o kockanju iz septembra 2012. godine, pretvoren u zakon u novembru 2012. godine, uspostavio je pravila za borbu protiv patologije kockanja, ali se ne tiče same regulacije kockanja.

Odeljenje za politiku borbe protiv droga je razvilo predlog za moguće osnovne nivoe zaštite (ELC) za problematično i patološko kockanje, o čemu izveštavamo u nastavku:

  • Rana dijagnoza rizičnog ponašanja i faktora ranjivosti kockara;
  • Inicijalna multidisciplinarna procjena (medicinska, psihološka, ​​socijalna, obrazovna, pravna) pacijenata sa GAP-om i naknadna specijalistička dijagnoza (koristeći standardne alate i validirane tehnike);
  • Dijagnoza eventualno povezanih patologija (psihološke, psihijatrijske, interne medicine);
  • Opća podrška kroz motivacione savjetodavne intervjue;
  • Individualne i/ili grupne kognitivno-bihejvioralne terapije u kombinaciji sa intervencijama samopomoći;
  • Specijalizirani farmakološki tretmani pridruženih komorbiditeta;
  • Podrška porodičnom savjetovanju;
  • Dijagnostika i liječenje ovisnosti o drogama i alkoholu,
  • Specifične intervencije za prevenciju i upravljanje relapsom;
  • Specifične intervencije za procjenu i prevenciju rizika od samoubistva.

PATOLOŠKO KOCKANJE

Kada kockanje postaje patološko? Kada, to jest, to postaje bolest? Kockanje samo po sebi, kao što smo već vidjeli, nije patološko ponašanje, ali može evoluirati u patologiju kada postane ponavljano ponašanje u ranjivoj osobi. Možemo razlikovati tri oblika kockanja, koji mogu biti i tri faze u procesu evolucije patologije:

NEFORMALNO I REKREATIVNO KOCKANJE: ovo je fiziološko ponašanje u ljudskom biću u kojem je kockanje povremeno, motivisano socijalizacijom i konkurencijom i dovodi do ograničenih troškova;

PROBLEMATSKO KOCKANJE: je ponašanje koje dovodi u opasnost psihofizičko i socijalno zdravlje pojedinca i koje može imati moguću negativnu prognostičku evoluciju prema obliku bolesti. Kod problematičnog ponašanja kockanja, kockanje je periodično i dovodi do povećanja kako vremena provedenog u kockanju, tako i izdataka posvećenih kockanju;

PATOLOŠKO KOCKANJE: ovo je neuropsihobiološka bolest, kod koje je kockanje svakodnevno ili intenzivno, postoji žudnja (nekontrolisana želja za kockanjem) i nastanak osjećaja anksioznosti kada se ne može kockati, troškovi za kockanje postaju visoki, što rezultira dug.

LUDOPATIJA: SENTINALNI SIMPTOMI PATOLOŠKOG KOCKANJA

Glavni znaci prelaska sa rekreativnog kockanja na problematične uslove kockanja su

  • povećan pristup kockanju
  • povećana potrošnja
  • pojavu ponavljajućih misli o kockanju
  • pojava kognitivnih distorzija i fantazija o super dobicima
  • tražiti sve specijalizovanija okruženja za igre
  • Kockarsko ponašanje postaje isključivi fokus interesovanja.

Umjesto toga su znakovi prelaska sa problematičnog kockanja na patološko kockanje

  • pojava laži
  • iscrpljivanje finansijskih sredstava
  • promjena navika u ishrani i tačnost
  • sitne kućne krađe
  • promjene u raspoloženju
  • promjene u prijateljstvima i mjestima koja treba posjetiti
  • povećana agresija
  • povećano vrijeme provedeno u igri sa reorganizacijom aktivnosti i odnosa tokom vremena
  • zaduženost.

LIJEČENJE PATOLOŠKOG POREMEĆAJA KOCKANJA

Kockanje je psihijatrijska bolest koja se može i mora liječiti. Interveniranje od najranijih znakova problema kockanja povećava šanse za brzo rješavanje problema, izbjegavajući kompliciranje lične i porodične situacije konfliktima u odnosima izazvanim ovisnošću i posljedičnim finansijskim gubicima, pogoršanjem ukupnog psihofizičkog blagostanja, poteškoćama na poslu i ponekad problemima sa zakon.

Nažalost, patološki kockar često odbija da prizna dokaze svog stanja i zanemaruje poziv porodice i prijatelja da potraže terapiju, barem dok ga finansijski gubici i pogoršanje međuljudskih odnosa ne dovedu u slijepu ulicu iz koje može samo izaći. oslanjajući se na stručnjake sa iskustvom u liječenju ove vrste ovisnosti.

Prvi učinkovit pristup rješavanju ovisnosti o kockanju temelji se na psihoterapijskim intervencijama, kao što je kognitivno-bihevioralna terapija, koja se fokusira na analizu mehanizama koji su u osnovi ovisnosti i identificiranje praktičnih strategija za upravljanje njome u svakodnevnom životu, uključujući kontrolirano izlaganje stimulansima kockanja. .

Cilj je ukloniti lažna uvjerenja i negativne misli koje podržavaju ovisnost i zamijeniti ih realističnijim i pozitivnijim koji omogućavaju borbu protiv nje.

Generalno, ovoj vrsti intervencije potrebno je nekoliko mjeseci da dovede do opipljivih poboljšanja i, sama po sebi, može riješiti blage ili umjerene oblike 'problema' kockanja.

Za teže i konsolidovane slučajeve kockanja (posebno ako je povezano sa stanjima anksioznosti-depresije ili drugim psihijatrijskim patologijama), farmakološka terapija je često nezamjenjiva uz psihoterapiju.

Osim toga, spremnost člana porodice ili prijatelja da podrži osobu koja pati od patološkog kockanja tokom liječenja, jačajući motivaciju za apstinenciju i nudeći razumijevanje, naklonost i alternativne prilike za interakciju i rekreaciju može biti izuzetno vrijedna u olakšavanju oporavka.

Ovo očito nije lak zadatak, ali vrijedi barem pokušati.

Članak napisala dr Letizia Ciabattoni

PROČITAJTE TAKO:

Poremećaji kontrole impulsa: kleptomanija

Florence sindrom, poznatiji kao Stendhalov sindrom

Stokholmski sindrom: Kada žrtva stane na stranu počinitelja

Placebo i nocebo efekti: kada um utiče na efekte droga

Jerusalimski sindrom: na koga utiče i od čega se sastoji

Sindrom Notre-Dame de Paris se posebno širi među japanskim turistima

IZVORI:

https://www.info.asl2abruzzo.it/files/mmg_giocopatologico_materialeessenziale.pdf

https://www.difesa.it/SMD_/approfondimenti/benessere-e-salute/il-disagio-psichico/Pagine/Ludopatia.aspx

https://www.iss.it/documents/20126/0/Rapporti-ISTISAN.pdf/050a2c37-6383-3bcf-4b18 6f549e975359?t=1576340842570

https://www.istitutobeck.com/disturbo-controllo-impulsi

https://www.raffaellocortina.it/scheda-libro/american-psychiatric-association/dsm-5-manuale-diagnostico-e-statistico-dei-disturbi-mentali-edizione-in-brossura-9788860306616-1535.html

https://www.rivistadipsichiatria.it/archivio/2040/articoli/22162/

https://www.dipendenze.com/di-cosa-ci-occupiamo/gioco-azzardo-patologico

http://www.gambling.it/bulletin-2013-3/79-il-gambling-patologico-nel-nuovo-dsm-5-di-graziano-bellio

Moglo bi vam se svidjeti