Provokacijski testovi u medicini: šta su, čemu služe, kako se odvijaju?

By Cristiano Antonino On Juli 6, 2022

Provokacijski test (ili 'test izazova') je dijagnostički test koji se koristi u medicini koji se sastoji od davanja tvari (npr. lijeka ili alergena kao što je polen) na različite načine kako bi se potvrdila ili isključila njihova uključenost u alergijsku reakciju, kada koža testovi su nedostupni ili su negativni

Pojednostavljeno rečeno, pacijentu se daje određena supstanca i posmatra se izaziva li ta supstanca kod pacijenta alergijsku reakciju.

Često, ako je supstanca koja se testira lijek, radi se provokacijski/test tolerancije, kako bi se isključili svi lijekovi koji izazivaju alergiju i testirala tolerancija na alternativni, kemijski ili funkcionalno sličan lijek, kako bi prvi lijek mogao biti zamijenjen sa njim.

Visok rizik od neželjenih reakcija

Provokacijski test se obavezno izvodi u 'zaštićenom' okruženju gdje se sve ozbiljne alergijske reakcije mogu odmah liječiti od strane ljekara.

Ovo je posebno važno jer – od svih alergoloških istraživanja – provokacijski testovi su oni koji – iako nude najveće dijagnostičke garancije – imaju najveći rizik od čak i ozbiljnih nuspojava, pa se moraju izvoditi u kontroliranim okruženjima gdje je osoblje osposobljeno za brzu intervenciju.

Iz istih razloga, provokacijski testovi se nikada ne rade ako je pacijent već doživio anafilaktički šok ili tešku alergijsku reakciju u prošlosti.

Iz istih razloga, provokacijski testovi se smatraju dijagnostičkim ispitivanjem alergije trećeg nivoa, koji se izvodi samo kada testovi prvog i drugog nivoa daju sumnjiv rezultat:

Alergijski testovi 1. nivoa:

kožni ubodni test kožni provokacijski test;

test za provokaciju kože.

Alergološki testovi 2. nivoa:

serumski IGE test ili Prist test;

radioalergoapsorpcijski test ili 'Rast test'.

Alergološki testovi trećeg nivoa

oralni provokacijski test;

test bronhijalne provokacije metakolinom;

test provokacije konjunktive;

test nazalne provokacije.

Eliminacioni testovi su takođe povezani sa ovim pregledima u nekim slučajevima.

Od čega se sastoji pregled?

Ispitivanje se sastoji od direktnog davanja supstance koja se može

sumnja na alergen (specifični provokacijski test);
razne vrste supstanci (nespecifični provokacijski testovi, kao što su bronhijalni testovi sa metaholinom ili histaminom).

Administracija se može odvijati na različite načine.

Ako se, na primjer, sumnja na alergiju na hranu, specifični alergen (npr. protein od kikirikija ili jaja) se daje oralno, obično u kapsulama.

Ako se sumnja na astmu, s druge strane, alergen se daje inhalacijom, npr. aerosolom.

Ako se sumnja na kontaktnu alergiju, alergen se primjenjuje na kožu.

Nakon uzimanja supstance, pacijent je pod nadzorom, provjeravajući znakove alergije.

Simptomi i znaci koji ukazuju na alergijsku reakciju

Simptomi i znaci koji tipično ukazuju na alergijsku reakciju su:

mučnina;
povraćanje;
glavobolja;
razdražljivost;
tenzija;
ponfi;
astenija (nedostatak snage);
opšta malaksalost;
svrbež;
urtikarija;
angioedem;
bolovi u trbuhu;
dijareja;
nadimanje;
dispneja (otežano disanje s osjećajem 'gladi za zrakom' i gušenjem);
tahikardija (povećan broj otkucaja srca);
tahipneja (povećana brzina disanja);
kašalj;
rinoreja (curenje iz nosa);
glavobolja;
kihanje;
suzenje.

U slučaju teških alergijskih reakcija koje čak mogu ugroziti život pacijenta (rijetko), zdravstveno osoblje prisutno tokom testa obučeno je da brzo intervenira primjenom kortizona, antihistaminika i adrenalina.

Oralni provokacijski test (s hranom, aditivima u hrani ili lijekovima)

Za dijagnozu alergijskih reakcija na hranu ili lijekove mogu se napraviti oralni provokacijski testovi.

Alergen se daje pacijentu počevši od male doze, a zatim se daju sve veće količine alergena u redovnim vremenskim intervalima od oko 30 minuta.

Za maksimalnu pouzdanost, provokacioni test treba uraditi dvostruko slijepo (potencijalni alergen mora biti praćen nealergenom kontrolnom supstancom i očito pacijent ne smije znati koja je od dvije primijenjene supstance alergen, a koja placebo).

Dvostruko slijepi placebo kontrolirani izazov s hranom (DBPCFC) je referentni test za dijagnozu alergija na hranu.

Oralni provokacijski testovi mogu se obaviti samo u nekoliko specijaliziranih centara, a oni također imaju ograničenje da često nisu u stanju reproducirati ono što se pacijentu događa u njegovom svakodnevnom životu.

Primjer ograničenja oralnih provokacijskih testova je anafilaksija ovisna o hrani i vježba: pacijenti koji pate od ovog oblika pokazuju anafilaktičku reakciju samo ako nakon uzimanja hrane na koju je alergičan slijedi vježba, u kom slučaju test izvršeno u ordinaciji dalo bi lažno negativne rezultate (alergijski pacijent za koji se ispostavi da nije alergičan).

U slučaju alergije na hranu često se koriste provokacijski testovi ako su eliminacijske dijete dovele do potpunog nestanka ili barem značajnog poboljšanja kliničke slike.

Test bronhijalne provokacije

Test bronhijalne provokacije može biti

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

nespecifične za histamin ili metaholin;
specifičan za određene alergene;
uz vježbanje kao okidač astme.

Metaholin je supstanca koja može da izazove bronhijalnu opstrukciju kod astmatičara, dok ne izaziva opstrukciju kod neastmatičara.

Metaholinski test uključuje udisanje ove supstance i provođenje nekoliko forsiranih spirometrijskih testova.

U testu bronhijalne provokacije s vježbanjem kao okidačem astme, pacijent se podvrgava vježbanju nekoliko minuta, kao što je trčanje ili hodanje uzbrdo, te nekoliko spirometrijskih testova prije napora i 5, 10 i 20 minuta nakon završetka napora.

Test za provokaciju nosa

Pacijentu se alergen daje inhalacijom, kao što je specifična vrsta polena putem spreja, u tom trenutku se opaža reakcija pacijenta i rinomanometar se koristi za mjerenje protoka zraka kroz nozdrve i otpora koji se pruža prolazu zraka: smanjen protok vazduha i povećan otpor ukazuju na pozitivnost testa.

Test konjunktivne provokacije

Ovaj test se izvodi ukapavanjem 1 ili 2 kapi alergenog ekstrakta u konjunktivalnu vrećicu jednog oka, koristeći drugo kao kontrolu.

Obično se koriste liofilizirani alergeni ekstrakti razrijeđeni u otopini albumina, u rastućim koncentracijama, počevši od koncentracija od 1:10,000 1 – 1000:20 ekstrakta po ubodnom testu; dvije konjunktivalne vrećice se koriste naizmjenično, s razmakom od 30 – XNUMX minuta između svakog testa.

Klinička evaluacija se vrši, kao i kod testa nazalne provokacije, pomoću skora (hiperemija, suzenje, svrab koji je prijavio pacijent). Svaka pozitivna reakcija se javlja u roku od 5-10 minuta.

Ako je reakcija vrlo intenzivna, može doći do edema konjunktive i očnih kapaka, koji traje nekoliko sati (do 24-48), ali obično nestaje u roku od nekoliko sati.

U slučaju intenzivne pozitivnosti, simptomi se mogu blokirati ukapavanjem vazokonstriktora. Može se obaviti i struganje konjunktive, kao i pregled suza.

To omogućava histološki dokumentiranje, u više od polovine pozitivnih test slučajeva, kasnu reakciju, uz ekstenzivno učešće inflamatornih ćelija (prvo neutralnih niti, zatim eozinofila i potom limfocita).

Takođe je moguće proučavati različite medijatore koji se oslobađaju tokom reakcije na suznu tečnost.

Nedavno je pokazano da se nakon specifičnih provokacionih testova uočava pojava adhezionih molekula (ICAM-l) na epitelnim ćelijama konjunktive.

Pomoću 'challenge kamere' moguća je digitalna vizualizacija konjunktive kako bi se mogle pratiti sve kasne reakcije tokom vremena, posebno na vaskularnom nivou.

Testovi za provokaciju kože

To su ubod test i patch test. Prick test se koristi za otkrivanje/isključivanje alergena odgovornog za respiratornu alergiju ili alergiju na hranu, pa se uglavnom koristi ako liječnik posumnja na takvu alergiju.

Tipični pacijenti su oni koji boluju od okulorhinitisa ili astme u sezonskom i višegodišnjem obliku, ili oni koji nakon uzimanja određene hrane ispoljavaju simptome i znakove kao što su svrab i papule u usnoj šupljini, urtikarija, angioedem, astma, okulorinitis, gastrointestinalni simptomi, edem glotisa i anafilaktički šok.

Osim ako nije drugačije medicinski naznačeno, preporučljivo je prekinuti bilo kakvu antialergijsku terapiju otprilike tjedan dana prije podvrgavanja testu: takve terapije zapravo mogu promijeniti test i dovesti do 'lažno negativnog' rezultata, tj. čini se da pacijent NIJE alergičan kada u stvari on/ona je alergičan.

Patch test se koristi za otkrivanje/isključivanje alergena odgovornog za alergiju.

Patch test je indiciran u prisustvu alergijskog kontaktnog dermatitisa, ekcema i/ili atopijskog dermatitisa, koji (unatoč tome što je posljedica IgE posredovanog mehanizma ili 'reakcije preosjetljivosti tipa I') također ima reakciju kasne faze (oko 24 sata) koja se sastoji od akumulacija neutrofila, eozinofila i T pomoćnih limfocita: Iako je najpreporučljiviji test za dijagnozu potonjeg prick test, patch test je također koristan, posebno u rijetkim slučajevima kada se reakcija u kasnoj fazi javlja u odsustvu očigledne trenutne preosjetljivosti reakcija.

Osim ako nije drugačije medicinski indicirano, sistemske terapije kortikosteroidima (osim ili injekcijom) u srednjim/visokim dozama i/ili na duže periode treba prekinuti prije testiranja, jer mogu promijeniti rezultat testa.

Antihistaminska terapija, naprotiv, ne utiče na rezultate testa i može se održati.