Radioterapija: za šta se koristi i kakvi su efekti

By Cristiano Antonino On Septembar 30, 2022

Radioterapija je grana medicine koja koristi zračenje (elektromagnetno, slično onom koji se koristi u rendgenskim zracima, ili tjelesno zračenje, npr. elektroni) za liječenje bolesti

Radioterapija se trenutno koristi gotovo isključivo za liječenje tumorskih bolesti, ali se koristi i kod određenih netumorskih bolesti

Uz operaciju i kemoterapiju, radioterapija je jedan od tri 'klasična' tretmana raka koji i danas čine oslonac u liječenju raka.

Od tri vrste lečenja, radioterapija je druga koja se primenjuje od početka prošlog veka.

Radioterapija je, kao i hirurgija, loko-regionalni tretman, odnosno zahvata samo jedan deo tela, dok je hemoterapija generalno sistemski tretman, odnosno utiče na celo telo.

Ćelijske lezije uzrokovane radioterapijom (i one kurativne na tumorskim stanicama i one kolateralne na normalnim stanicama) su trenutne, ali njihova 'vidljiva' manifestacija (ćelijska smrt) može biti evidentna tek nakon nekog vremena.

Efikasnost radioterapije je povezana sa:

na ukupnu dozu zračenja
na njegovo frakcionisanje;
osjetljivost različitih tumorskih tkiva na energiju zračenja.

Od čega se sastoji radioterapija

U zavisnosti od vrste, zračenje ima sposobnost da prodre manje ili više duboko u ljudska tkiva (do i kroz njih u potpunosti, kao što je slučaj sa rendgenskim zrakama za rendgenske zrake).

Na svom putu kroz ljudsko tijelo, oni oslobađaju svoju energiju do stanica na koje naiđu, pokrećući kemijsko-fizičke reakcije koje uzrokuju ćelijsko oštećenje ozračenih stanica.

Kao i kod kemoterapije, sve ozračene ćelije su oštećene, moguće do smrti, uglavnom one koje se razmnožavaju, odnosno i abnormalne tumorske ćelije i normalne zdrave ćelije.

Efikasnost radioterapije leži u činjenici da većina tumorskih ćelija nije u stanju da popravi oštećenje i umire, dok većina normalnih ćelija popravlja oštećenja i preživi.

Kako se primjenjuje radioterapija

Postoje dva glavna načina primjene radioterapije: eksterna radioterapija i brahiterapija.

U radioterapiji eksternim snopom, odgovarajući uređaj, postavljen na određenoj udaljenosti od tijela, proizvodi i usmjerava snop zračenja na određeni dio tijela.

Kada se provodi ova vrsta tretmana, pacijent apsorbira zračenje bez ponovnog emitovanja izvana, tako da nema opasnosti za one oko sebe (uključujući djecu ili trudnice) i može voditi redovan relacijski život tijekom cijelog tretmana.

Liječenje zračenjem se provodi u dozama, dnevnim sesijama, koje se nazivaju frakcijama. U principu, što su manje dnevne doze (hiperfrakcionacija), to se terapija bolje podnosi, ali što su pojedinačne doze veće (hipofrakcionacija), to su efikasnije.

Za svaki tip tumora i svako mjesto postoje različiti protokoli za ukupnu dozu i frakcioniranje kako bi se postigla maksimalna učinkovitost uz minimalne nuspojave.

U brahiterapiji se radioaktivne tvari unose u tijelo pacijenta, u tumor ili u njegovu blizinu.

Ove supstance uglavnom emituju zračenje koje samo nakratko prodire u okolno tkivo (alfa zračenje).

Radioaktivna tvar se unosi pomoću 'igala' koje se postavljaju na mjesto koje se tretira, ili oralnom ili vaskularnom injekcijom, dospijeva do tumora iz metaboličkih razloga (npr. radioaktivni jod u tumorima štitnjače) ili jednostavno prateći lokalni protok krvi.

U ovoj vrsti terapije, radioaktivna tvar ostaje u tijelu pacijenta, koji može emitovati količinu, ma koliko malu, prodornog zračenja (beta zračenje).

Stoga se moraju poduzeti mjere opreza, koje mogu uključivati čak i izolaciju pacijenta tokom perioda liječenja.

Tretman se završava uklanjanjem radioaktivnih iglica ili prirodnim raspadom radioaktivnih supstanci (prestanak emisije zračenja).

Mora se naglasiti da su moguća oštećenja od zračenja dobro poznata, a pravila predostrožnosti za operatere, pacijente i suradnike su precizna, korisna i vrlo stroga.

Stoga se ne treba brinuti o tome ako slijedite savjete stručnjaka za zračenje.

Tim radioterapijskog centra čine:

medicinski radioterapeut: koji daje indikacije za lečenje, utvrđuje plan lečenja i prati pacijenta periodičnim posetama tokom lečenja i nakon njega;
medicinski fizičar: koji sastavlja plan liječenja i vrši periodične kontrole oprema;
radioterapijski tehničar: koji provodi dnevne sesije radioterapije po uputama ljekara;
medicinska sestra na radioterapiji: sa posebnim iskustvom u problemima pacijenata koji se liječe radioterapijom.

Neželjeni efekti radioterapije

Tokom godina, sa unapređenjem znanja o biološkim efektima zračenja, sa razvojem opreme koja isporučuje zračenje i sa usavršavanjem tehnika isporuke, učestalost i težina nuspojava radioterapije raka su se enormno smanjile.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Ovi efekti su, međutim, s obzirom da su normalne ćelije blizu tumora također pogođene i oštećene, svojstvene liječenju zračenjem, čak i ako su predvidljive i djelimično kontrolirane specifičnim medicinskim terapijama.

Nuspojave radioterapije su dvije vrste:

Akutni kada se pojave u prvih nekoliko dana liječenja i završavaju u kratkom vremenu nakon završetka liječenja. Obično su posljedica upale uzrokovane zračenjem;

kasno i često teže, u zavisnosti od ozračenih organa. Mogu se javiti i godinama kasnije i uglavnom su posljedica odumiranja stanica i njihove zamjene ožiljnim tkivom.

Budući da je učinak radioterapije trajan, nije moguće, uz rijetke izuzetke, ponovno ozračiti područje koje je već radio-tretirano.

Ova činjenica je važno ograničenje za upotrebu radioterapije.

Kada i zašto se koristi radioterapija

Kao i svaki drugi tretman raka, radioterapija tumora može se koristiti u dvije različite svrhe
kurativno liječenje s ciljem izlječenja pacijenta ili, u svakom slučaju, produženja života u dobrom stanju;
simptomatsko liječenje s ograničenijim ciljem uglavnom poboljšanja kvalitete života pacijenata kontroliranjem simptoma bolesti.

Hirurgija i radioterapija mogu se kombinirati u loko-regionalnom liječenju tumora ili njihovih metastaza:

isključiva radioterapija: tumor je vrlo radiosenzibilan i može se uništiti samo radioterapijom, ili je neoperabilan i poželjna je simptomatska terapija;
neoadjuvantna radioterapija ako je tumor neoperabilan, ali bi to mogao postati ako se radioterapija (uz mogući dodatak kemoterapije) pokaže učinkovitom, može postati operabilna, ili, ako je tumor operabilan, ali ako se radioterapija (uz mogući dodatak kemoterapije) pokaže učinkovitom, operacija bi mogla postati lakša i vjerovatnije da će biti radikalnija;
intraoperativna radioterapija – poznata kao IORT – (tj. primijenjena tokom operacije). Koristi se rijetko iu samo nekoliko centara, zahtijeva posebnu opremu i njegova veća efikasnost u odnosu na uobičajeni tretman je nedokazana. To je u stvari postoperativna terapija jer se primjenjuje na kraju operacije kako bi se uništile sve zaostale tumorske stanice u kirurškom polju;
postoperativna radioterapija (tj. primijenjena nakon operacije);
adjuvantna (iz predostrožnosti) radioterapija, kada je operacija bila radikalna, nema vidljivih tumorskih ostataka, ali postoji rizik da još uvijek postoje održive tumorske stanice u ili blizu kirurškog polja;
radioterapija kurativnog karaktera kada operacija nije bila radikalna, postoje lokalno rezidualni tumori, ali se oni mogu uništiti radioterapijom;
preoperativna radioterapija (tj. primijenjena prije moguće operacije).

Cilj istraživanja je poboljšati opremu i tehnike za usmjeravanje energije zračenja što je moguće koncentrisanije u tumor bez ozračivanja okolnog zdravog tkiva.

Ovome se dodaje i upotreba radiosenzibilnih supstanci, odnosno supstanci koje prodiru u ćelije i pojačavaju štetno dejstvo zračenja.

Ove supstance, da bi bile korisne, trebalo bi da budu koncentrisane više u tumorskim ćelijama nego u normalnim ćelijama.

Konačno, selektivna brahiterapija, vezanje radioaktivne tvari s lokalnim djelovanjem na 'nosač' (uglavnom antitijela koja selektivno dopiru do tumorskih stanica) koji prenosi supstancu u tumor.