(rastuća) vojska Hikikomorija u Italiji: podaci CNR-a i italijansko istraživanje

U Italiji ima preko 50,000 Hikikomori. Šta ove mlade ljude pokreće da se povuku iz društva? I kako im se može pomoći? Podaci CNR-a i stručno mišljenje

Već smo govorili o Hikikomori u vezi sa novim oblicima mladosti nevolja: to su mladi ljudi, često vrlo mladi, koji prestaju da napuštaju kuću, idu u školu i prijatelje.

Odlučuju se zatvoriti u svoje sobe, ograničavajući svoje odnose sa svojim porodicama na minimum i održavajući kontakt sa svijetom uglavnom putem interneta.

Mreža kojom se psiholozi sve više bave, a na kraju možete pronaći brojne uvide u nju.

Prema nedavnoj studiji koju je proveo CNR, zajedno sa Gruppo Abele, procjenjuje se da u Italiji može biti oko 50,000 Hikikomori.

Ko su mladi ljudi koji odlučuju da se izoluju i zašto se na to odlučuju? Koje strategije možemo implementirati da im pomognemo?

ZDRAVLJE DJECE: SAZNAJTE VIŠE O MEDICHILDU POSJETOM KATALO NA HITNOM EXPO

HIKIKOMORI, ISTRAŽIVANJE

Potreba da se razumije obim ovog fenomena navela je Gruppo Abele da prikupi pouzdane podatke kako bi definirala početnu kvantitativnu procjenu dobrovoljne izolacije u adolescentskoj populaciji.

Da bi to postigla, odlučila je da se osloni na studiju ESPAD®Italia (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs), koju svake godine provodi CNR-Ifc u pogledu konzumacije psihoaktivnih supstanci među mladima, uključujući uzorak od preko 12,000 studenata predstavnika talijanske studentske populacije u dobi od 15 do 19 godina.

ŠTA SE POJAVA?

Mladi ljudi su intervjuisani kroz poseban set pitanja koji su imali za cilj presretanje kako ponašanja tako i uočenih uzroka. Rezultati su zasnovani na samoprocjeni učesnika.

Šta se pojavilo? 2.1% uzorka je definiciju Hikikomorija pripisalo sebi.

Projicirajući podatke na populaciju učenika od 15-19 godina u cijeloj zemlji, može se procijeniti da se oko 54,000 italijanskih srednjoškolaca identificira kao u situaciji socijalnog povlačenja.

Čini se da ovu cifru potvrđuju i odgovori o stvarnim periodima odustajanja: 18.7% ispitanika navodi, zapravo, da nisu bili duže vrijeme van kuće, isključujući periode izolacije, a od ovih 8.2% nije izašlo duže vrijeme. vrijeme od 1 do 6 mjeseci ili više. U ovoj oblasti su i najteže situacije (više od 6 mjeseci izolacije) i one s najvećim rizikom (3 do 6 mjeseci).

Projekcije nam govore da se oko 1.7% od ukupnog broja učenika (44,000 mladih širom zemlje) može definisati kao Hikikomori, dok bi 2.6% (67,000 mladih) bilo u ozbiljnom riziku da postanu Hikikomori.

ONI NAJVIŠI U RIZIKU OD HIKIKOMORI

Starost koja se pokazala kao najrizičnija za odabir socijalnog povlačenja je između 15 i 17 godina, a uzroci ponašanja povlačenja inkubiraju već u srednjoškolskom periodu.

Često su to dječaci koji su već pokazali krhkost, na primjer, uzimali su psihotropne lijekove sa i bez recepta.

Rodne razlike se otkrivaju u percepciji povlačenja: muškarci su većina među stvarnim retretantima, ali je verovatnije da će se žene pripisati Hikikomori.

Što se tiče korištenja vremena, postoje bitne razlike, s tim da su djevojčice sklonije spavanju, čitanju i TV-u, a dječaci online igrama.

HIKIKOMORI: KRIVA KOVIDA?

Tokom karantene svi smo bili primorani na socijalno povlačenje, tako da je, nakon što je pandemija prošla, bilo moguće očekivati ​​smanjenje fenomena, ali to nije bio slučaj kao kod mnogih dječaka, prisilno povlačenje paradoksalno je podstaklo dobrovoljno povlačenje.

Studija je počela 2021. godine, ali čini se da se ta brojka, zasnovana na prvim istraživanjima za 2022. godinu, ne samo održava, već se i lagano povećava sa 2.2% dječaka koji sebe opisuju kao hikikomori.

Čini se da ovo uopće nije fenomen kojem je suđeno da nestane, a uzroci leže izvan covida.

Među uzrocima izolacije veliku ulogu igra osjećaj neadekvatnosti u odnosu na vršnjake, koji karakteriziraju frustracija i samovrednovanje.

Često se dječaci osjećaju nezasluženo i neispravno zbog načina na koji im izgleda tijelo, karaktera, stidljivosti, ponašanja ili načina na koji se oblače.

Ovim elementima pripisuju uzrok neprihvatanja koje, kada postane previše nepodnošljivo, kulminira društvenim povlačenjem.

Biti maltretirani, suprotno uvriježenom mišljenju, nije među najčešćim i odlučujućim razlozima izbora.

HIKIKOMORI, FENOMEN U RAZVOJU

Prvobitno pripisan samo Japanu, zemlji kulturološki udaljenoj od nas, problem Hikikomorija, kada se pojavio na Zapadu smatran je psihopatološkim problemom.

Sa porastom broja čak iu Italiji konačno postajemo svjesni pojave u nastajanju sa relevantnim karakteristikama koje se više ne mogu zanemariti.

Posebno od strane obrazovnih institucija, koje su i kao obrazovna tijela pozvane da se bave novim problemom mladih.

Trenutno je ovaj fenomen sve vidljiviji, ali ne postoji nacionalna institucionalna svijest da se problem uhvati kako na preventivnom, tako i na nivou pomoći.

Istraživački napori su usmjereni upravo na to da daju poticaj u tom smjeru.

ŠTA SE PROMIJENILO U ODNOSU NA PROŠLOŠĆU?

Zašto je do prije dvadesetak godina bilo izuzetak čuti o socijalno povučenim mladim ljudima, a sada ih ima toliki broj? Šta se promijenilo?

Sve do prije tridesetak godina, nelagoda mladih je išla drugim putevima, poput ovisnosti o intravenskom heroinu, i prije svega nije morala računati na vrlo zahtjevne zahtjeve 'društva izgleda i narcizma' kao što je to slučaj u novom milenijumu.

Danas estetske i izvedbene vrijednosti postaju mutnica u definiranju vrijednosti mlade osobe iz koje proizlazi njen nivo društvenog prihvaćanja.

Mladi su potpuno apsorbirali ovu vrstu kulture, internalizirali su njene kriterije i vrijednosti, i vrlo su osjetljivi na nju: kada, nakon žestoke borbe za njihovo prihvaćanje, više ne mogu izdržati sukob koji je uvijek gubitnički u njihovim očima, odustaju i povlače se.

Kada se ovaj fenomen otkrije, šta možemo učiniti da pomognemo ovoj djeci?

Prije svega, moramo priznati situaciju, a da je ne ignorišemo.

Izveštaj pokazuje da više od 1 od 4 onih koji sebe opisuju kao povučene kažu da bi njihovi roditelji to očigledno prihvatili bez ikakvih pitanja.

Slična je cifra i kada su nastavnici u pitanju.

Štaviše, trebalo bi da se vratimo obrazovanju i odnosu sa vršnjacima koji nije heterodeterminisan, tj. uvek kontrolisan od strane drugih.

Danas se djeca susreću i komuniciraju samo tokom aktivnosti koje organiziraju škola ili sportski klubovi.

Jedino 'mjesto' gdje su oni gospodari svog vremena i mogu se sami povezati s vršnjacima bez kontrole je web.

Iz tog razloga, bilo bi zanimljivo razumjeti da li je rizik od hikikomorija manji u ruralnim sredinama gdje je sloboda djece i mogućnost da budu među vršnjacima bez kontrole svakako veća.

HIKIKOMORI, DA LI JE POTREBNA CERTIFIKACIJA?

S obzirom na relevantnost podataka koji su proizašli iz studije, bilo bi važno da se iz nje proizvedu operativne odluke koje bi bile korisne za upravljanje i zaštitu fenomena na koji treba obratiti pažnju na nacionalnom i ministarskom nivou.

Bilo bi važno slijediti primjer nekih škola koje su opremile osamljene prostorije kako bi omogućile djeci u teškoćama da se ne sukobljavaju direktno sa svojim drugovima iz razreda ili koje omogućavaju nastavnicima da odu kući ili nastave sa online nastavom.

Na ovaj način se ukida rigidni kriterijum pohađanja škole kao preduslov za završnu ocjenu.

Opuštanje pohađanja, izračunavanjem na druge načine koji se ne poistovjećuju samo s prisustvom u učionici, postaje od najveće važnosti da se rano interveniše kada je socijalno povlačenje samo iskušenje ili početak.

Kada to nije konačan izbor, još uvijek je moguće intervenirati, ako su dostupni odgovarajući alati.

Međutim, kako bi se spriječilo da se odbijanje polaska u školu pogrešno smatra napuštanjem škole, bilo bi važno da lokalne zdravstvene vlasti izdaju potvrde koje potvrđuju socijalno povlačenje koje izuzimaju obavezno pohađanje škole i omogućavaju individualizaciju, uz mogućnost učenja kod kuće. .

Neke lokalne zdravstvene vlasti, preko svojih neuropsihijatrijskih ili psiholoških službi, već su aktivne u tom pogledu, ali je situacija krajnje neujednačena u cijeloj zemlji.

Pročitajte takođe

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Nove ovisnosti, pregled

Facebook, ovisnost o društvenim mrežama i narcisoidne osobine ličnosti

Ovisnost o internetu: Šta se podrazumijeva pod problematičnom upotrebom interneta ili poremećajem ovisnosti o internetu

Pedijatrija, šta je PANDAS? Uzroci, karakteristike, dijagnoza i liječenje

Socijalna fobija i fobija isključenosti: Šta je FOMO (strah od propuštanja)?

Gaslighting: šta je to i kako ga prepoznati?

Nomofobija, neprepoznati mentalni poremećaj: Ovisnost o pametnim telefonima

Eko-anksioznost: učinci klimatskih promjena na mentalno zdravlje

Anksioznost separacije: simptomi i liječenje

Agorafobija: uzroci, simptomi i terapija

Nezrelost može uticati na dijagnozu ADHD-a: Studija 1 miliona dece u Škotskoj i Velsu

Šta je ADHD lijek?

Poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnosti: Šta pogoršava simptome ADHD-a

Lajmska bolest i ADHD: postoji li veza?

ADHD ili autizam? Kako razlikovati simptome kod djece

Autizam, poremećaji iz spektra autizma: uzroci, dijagnoza i liječenje

Intermitentni eksplozivni poremećaj (IED): šta je to i kako ga liječiti

Upravljanje mentalnim poremećajima u Italiji: šta su ASO -i i TSO -ovi, i kako reagiraju?

Kako funkcionira kognitivno bihejvioralna terapija: ključne točke CBT-a

Autizam: šta je to i koji su simptomi

ADHD ili autizam? Kako razlikovati simptome kod djece

Autizam, poremećaji iz spektra autizma: uzroci, dijagnoza i liječenje

Intermitentni eksplozivni poremećaj (IED): šta je to i kako ga liječiti

Od autizma do šizofrenije: uloga neuroinflamacije u psihijatrijskim bolestima

Da li Vaše dijete pati od autizma? Prvi znakovi da ga razumijemo i kako se nositi s njim

Autizam, šta znate o poremećajima autističnog spektra?

Šta je poremećaj autističnog spektra (ASD)? Tretman za ASD

Simptomi anksioznosti i alergije: Koju vezu određuje stres?

Napadi panike: Da li psihotropni lijekovi rješavaju problem?

Napadi panike: simptomi, uzroci i liječenje

Prva pomoć: Kako se nositi s napadima panike

Gaslighting: šta je to i kako ga prepoznati?

Ekološka anksioznost ili klimatska anksioznost: šta je to i kako je prepoznati

Stres i simpatija: Koja veza?

Patološka anksioznost i napadi panike: Uobičajeni poremećaj

Pacijent sa napadom panike: Kako upravljati napadima panike?

Depresija: simptomi, uzroci i liječenje

Narcistički poremećaj ličnosti: prepoznavanje, dijagnosticiranje i liječenje narcisa

izvor

Fondazione Veronesi

Moglo bi vam se svidjeti