Razlika između katatonije, katalepsije i katapleksije

Katatonija je psihopatološki sindrom s disocijativnom osnovom, u kojem se radnje subjekta gotovo potpuno odvajaju od racionalnih i afektivnih motiva, ostaju zaključane u automatskim, krutim, stereotipnim stavovima koji su otporni na vanjsko djelovanje.

Katatonične osobe uglavnom ostaju nepomične u statuastim stavovima, tihe i kao da su zadubljene u sebe, sa zatvorenim očima, sa 'čudnim' i nekoherentnim izrazima lica, ili ukočeni.

Katatoniju, katatonični pacijent ima:

  • gubitak motoričke inicijative;
  • neosjetljivost na vanjske podražaje;
  • povećan mišićni tonus u mirovanju;
  • stavove koje je zamorno održavati tokom vremena, ostajući u statičnim položajima poput statue dugo vremena;
  • ekopraksija: automatsko oponašanje radnji za koje se vidi da se izvode;
  • eholalija: ehoično ponavljanje posljednjih riječi koje su drugi čuli;
  • fleksibilnost voska: mogućnost prisiljavanja subjekta da zauzme čak i neugodne fizičke položaje u određenom vremenskom periodu, kao da su voštane statue;
  • automatska poslušnost čak i besmislenim, apsurdnim i/ili ponižavajućim naredbama (npr. katatoničar bi mogao popiti vlastiti urin ako se to od njega traži);
  • hipokinezija: izrazito smanjenje pokreta;
  • akinezija: totalna blokada pokreta;
  • stupor: nedostatak kritične kognitivne funkcije u kombinaciji s nivoom svijesti koji dovodi do djelomične ili potpune nesposobnosti pacijenta da odgovori na osnovne stimuluse, kao što je bol;
  • manirizam: korištenje hiperboličke, preopterećene i neprirodne mimike lica i tijela;
  • mutacizam: otežano izgovaranje labijalnih suglasnika od strane oboljelog;
  • neprekidno ponavljanje rečenica ('pokvarena ploča').

Reaguju antagonistički (negativizam) na ponašanje onih oko sebe, npr. odbijanjem hrane, samo da bi jeli spontano kada vide sebe sami, ili se snažno opiru pokretima tijela.

Čak se i podražajima organskih funkcija aktivno odupire: bolesni ne jedu iako su gladni; nasilno zadržavaju izmet i mokraću i tako dalje.

U toku katatonije može se ispoljiti i sklonost ka pasivnosti koja dostiže katalepsiju.

Katalepsija je stanje koje karakteriziraju psihomotorni poremećaji kao što su:

  • krutost tijela, posebno ekstremiteta (ruke i noge);
  • smanjena osjetljivost na bol;
  • voštana fleksibilnost.

Katalepsija (ili 'katalepsija') se obično nalazi kod katatonije, kod pacijenata sa šizofrenijom i s manično-depresivnom neurozom.

Katalepsija se također opaža u slici simptoma Parkinsonove bolesti, epilepsije i određenih poremećaja spavanja, kao što je 'Gélineauov sindrom' u kojem je katalepsija povezana s narkolepsijom.

Može se javiti i kod potpuno zdravih pacijenata kao odgovor na ekstremni traumatski šok.

Stoga se može smatrati jednim od mnogih simptoma katatonije, ali se može pojaviti i kod pacijenata koji NISU katatoničari: katatoničar ima katalepsiju, ali neko ko ima katalepsiju nije nužno katatoničan.

Katapleksija

Katapleksija je općenito privremeni poremećaj koji uzrokuje gubitak mišićnog tonusa obično izazvan snažnim emocijama kao što su plač, smijeh, radost itd. i njihovo pamćenje ili se javlja nasumično tokom dana.

Može zahvatiti potpuno zdrave ljude koji nikada prije u životu nisu imali napad.

Katapleksija može uzrokovati blagu i privremenu slabost kod subjekta sa zatajenjem ekstremiteta koji obično traje nekoliko sekundi, ali također može uzrokovati potpunu mišićnu atoniju koja može trajati do 30 minuta ili više i stvoriti iluziju da je pacijent čak i umro.

Tokom katalektične epizode, pacijent ostaje potpuno svjestan onoga što se dešava.

Uzroci ovog poremećaja su nepoznati, iako se smatra da je uzrokovan disfunkcijom funkcija spavanja i buđenja: zapravo, kada se ovaj poremećaj pojavi, tijelo je kao da spava dok je um u budnom stanju.

Katapleksija ima kraće trajanje od katalepsije i izuzetno kraće od katatonije.

Za razliku od onoga što se općenito događa kod katatonije i katalepsije, pacijent s katapleksijom – na kraju napada – izvještava da je ostao u stanju pripravnosti cijelo vrijeme trajanja krize i da se u prosjeku brže vraća u puni motorički kapacitet.

Iako uzroci bilo kojeg od ova tri stanja nisu precizno poznati, općenito je katalepsija rezultat mnogo traumatskijeg emocionalnog šoka, dok je katapleksija posljedica blaže emocije.

Katapleksija se može javiti kod zdravih osoba, dok se katatonija i katalepsija po mogućnosti javljaju kao manifestacije psihijatrijski ili neurološke bolesti.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Stanje minimalne svijesti: evolucija, buđenje, rehabilitacija

GCS ocena: šta to znači?

Glasgow Coma Scale (GCS): Kako se procjenjuje rezultat?

Pedijatrija, šta je PANDAS? Uzroci, karakteristike, dijagnoza i liječenje

Zbrinjavanje bola kod pedijatrijskih pacijenata: Kako pristupiti povrijeđenoj ili bolnoj djeci?

Perikarditis kod djece: osobitosti i razlike od onih kod odraslih

Bolnički zastoj srca: uređaji za mehaničku kompresiju grudnog koša mogu poboljšati ishod za pacijenta

Stres i nevolja tokom trudnoće: Kako zaštititi i majku i dijete

Hronični bol i psihoterapija: ACT model je najefikasniji

Heinz Prechtl: Koncept optimalnosti i pet stanja svijesti djeteta

Izvor:

Medicina Online

Moglo bi vam se svidjeti