Razlika između mehaničke ventilacije i terapije kisikom

Terapija kiseonikom (takođe nazvana 'terapija suplementacije kiseonikom') u medicini se odnosi na davanje kiseonika pacijentu u terapeutske svrhe, kao deo terapije koja se sprovodi u slučajevima hronične i akutne respiratorne insuficijencije

Terapija kiseonikom i mehanička ventilacija, načini davanja kiseonika su različiti i uključuju:

  • maske za lice: pokrivaju nos i usta; pričvršćeni su iza ušiju pomoću elastične trake i primaju kisik iz male cijevi zakačene u posebno područje na prednjoj strani maske, koje povezuje masku sa rezervoarom kisika ili samoproširujućim balonom (AMBU)
  • nazalna kanila (naočale): odlična za kućnu terapiju kiseonikom pri niskim protokima, sastoji se od dvije male cijevi koje se ubacuju u nos i koje se pričvršćuju provlačeći ih iza ušiju i ispod brade, gdje se spajaju na kanilu koja je zauzvrat povezan sa izvorom kiseonika;
  • O2 sonda ili nazalna sonda: ovo radi na sličan način kao i nazalna kanila, ali s jednom cijevi koja ipak mora doseći duboko u nazofarinks;
  • transtrahealna terapija kiseonikom: zahteva traheotomiju, tj. hirurški rez vrat i dušnik, tako da se mala cevčica može umetnuti direktno u dušnik, tako da kiseonik može doći do njega; koristi se samo u bolnicama, neophodno je zbog postojanja prepreka za prolaz vazduha
  • inkubator/šator za kiseonik: oba obezbeđuju unutrašnje okruženje bogato kiseonikom i veoma su korisni kada je pacijent beba;
  • hiperbarična komora: ovo je zatvoreni prostor unutar kojeg je moguće disati 100% čisti kiseonik, pri pritisku većem od normalnog; korisno u slučajevima plinske embolije, npr. od dekompresijskog sindroma;
  • mehanički ventilator sa kontinuiranim pozitivnim pritiskom: omogućava 'mehaničku ventilaciju' (takođe zvanu 'vještačka ventilacija'), tj. podršku disanju za pacijente koji su djelimično ili potpuno nesposobni da dišu spontano. Mehanički ventilator radi tako što 'imitira' djelovanje respiratornih mišića koji omogućavaju disanje; to je uređaj za spašavanje života koji se široko koristi u jedinicama intenzivne nege za pacijente u kritičnom stanju.
  • Mehanička ventilacija (takođe nazvana umjetna ili potpomognuta ventilacija) odnosi se na podršku disanju za ljude koji su djelimično ili potpuno nesposobni da dišu spontano; mehanička ventilacija nadopunjuje ili potpuno zamjenjuje aktivnost inspiratornih mišića osiguravajući energiju potrebnu da se osigura adekvatna količina plina u plućima.

Mehanička ventilacija je stoga sistem kroz koji se može provoditi terapija kiseonikom.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Terapija kiseonikom i ozonom: za koje je patologije indicirana?

Hiperbarični kiseonik u procesu zarastanja rana

Venska tromboza: od simptoma do novih lijekova

Prehospitalni intravenski pristup i reanimacija tekućinom u teškoj sepsi: opservacijska kohortna studija

Šta je intravenska kanulacija (IV)? 15 koraka procedure

Nazalna kanila za terapiju kiseonikom: šta je to, kako se pravi, kada se koristi

Nosna sonda za terapiju kiseonikom: šta je, kako se pravi, kada se koristi

Izvor:

Medicina Online

Moglo bi vam se svidjeti