Atrijalna fibrilacija je najčešća aritmija u općoj populaciji i njena se prevalencija povećava s godinama

Većina pacijenata koji pate od atrijske fibrilacije stariji su od 65 godina, s većim uključivanjem muškaraca nego žena.

Šta je atrijalna fibrilacija?

Atrijalna fibrilacija je srčana bolest i javlja se kada je otkucaji srca nepravilan i neorganiziran, često prebrz (srčane fibrilacije).

U korijenu ove abnormalnosti nalazi se električni kvar u srcu koji dovodi do toga da atrije i komore nisu sinkronizirani jer je broj otkucaja u atriju veći nego u ventrikulama.

U normalnom slučaju, električni signal potječe iz sinoatrijskog čvora koji se nalazi u desnoj pretklijetki: odavde signal doseže lijevu pretkomoru, atrijska kontrakcija, impuls prolazi kroz atrioventrikularni čvor (neka vrsta brane između atrija i ventrikula) i električni impuls zatim prelazi u komore.

Oni se pak skupljaju i pumpaju krv do ostatka tijela.

Kod osoba s atrijalnom fibrilacijom, kontrakcija gornjeg dijela srca (atrija) je aritmična i nije sinkronizirana s kontrakcijom donjeg dijela (komore).

DEFIBRILATORI IZVRSNOSTI U SVIJETU: POSJETITE ZOLL BOOTH NA HITNOM EXPU

Tri vrste atrijalne fibrilacije

S kliničkog stajališta postoje tri vrste atrijske fibrilacije: paroksizmalna, perzistentna i trajna.

Govorimo o paroksizmalnoj atrijalnoj fibrilaciji kada se epizode pojave i riješe u roku od jedne sedmice; perzistentna atrijska fibrilacija definira se kao atrijska fibrilacija koja traje više od 7 dana i u kojoj je potrebna terapijska intervencija (farmakološka ili kardioverzija, tj. davanje električnog šoka za rješavanje aritmije); konačno, trajna atrijalna fibrilacija je oblik za koji se procjenjuje da više nije reverzibilan i da pacijent više ne uzima lijekove za kontrolu ritma.

Simptomi atrijalne fibrilacije

Pacijenti s fibrilacijom općenito imaju osjećaj nepravilnog, često ubrzanog rada srca; mogu također osjetiti nedostatak daha i osjećaj slabosti.

Simptomi mogu biti epizodni ili se češće javljaju tijekom fizičkog napora.

Međutim, u nekim slučajevima, koji nisu tako rijetki, fibrilacija atrija je asimptomatska.

Ovi slučajevi su vrlo delikatni jer pacijent ne osjeća znakove upozorenja, bilo kakvo liječenje je odgođeno i srce može doživjeti smanjenje svojih funkcionalnih sposobnosti, kao i povećanje rizika od perifernih emboličkih pojava.

Zapravo, fibrilacija značajno povećava rizik od trombotičnih događaja: mehanička nepokretnost atrija može potaknuti stvaranje ugrušaka koji mogu doseći cerebralnu cirkulaciju i uzrokovati ishemiju i moždani udar.

Određena stanja mogu pogodovati nastanku ovog oblika aritmije, poput visokog krvnog tlaka, zatajenja srca, dijabetesa, bolesti zalistaka i posljedica operacije srca.

U manje od 30% slučajeva, međutim, fibrilacija je definirana kao izolirana, jer se javlja čak i u odsutnosti poznatih povoljnih uvjeta.

DEFIBRILATORI, POSJETITE KATALOG EMD112 NA HITNOM EXPU

Testovi za dijagnozu

U slučaju nepravilnog rada srca, preporučljivo je konzultirati kardiologa ili aritmologa, koji će pozvati pacijenta da obavi niz testova.

Test za izbor dijagnoze je elektrokardiogram.

Rana dijagnoza neophodna je za očuvanje kardiovaskularnog zdravlja pacijenta.

Nekontrolirana fibrilacija može dovesti do zatajenja srca i povećati rizik od moždanog udara.

Pročitajte takođe:

Upale srca: miokarditis, infektivni endokarditis i perikarditis

Brzo pronalaženje - i liječenje - uzrok moždanog udara može spriječiti više: nove smjernice

'D' za mrtve, 'C' za kardioverziju! - Defibrilacija i fibrilacija kod pedijatrijskih pacijenata

Izvor:

humanites