Bronhiolitis je vrlo česta infekcija koja pogađa respiratorni sistem

Bronhiolitis je akutna virusna infekcija koja zahvaća respiratorni sistem djece mlađe od godinu dana, sa većom prevalencijom u prvih 6 mjeseci života i višom incidencijom između novembra i marta.

Najveći infektivni agens (u oko 75% slučajeva) je respiratorni sincicijski virus (VRS), ali uzročnici mogu biti i drugi virusi (metapneumovirus, koronavirus, rinovirus, adenovirus, virus gripe i parainfluence).

Infekcija je sekundarna u odnosu na prijenos, koji se javlja prvenstveno direktnim kontaktom sa inficiranim izlučevinama.

Faza infekcije obično traje 6 do 10 dana.

Infekcija zahvaća bronhije i bronhiole, izaziva upalni proces, pojačano stvaranje sluzi i opstrukciju disajnih puteva uz moguće otežano disanje.

Faktori koji povećavaju rizik od veće težine su nedonoščad, dob djeteta (< 12 sedmica), urođena srčana bolest, bronhopulmonalna displazija, cistična fibroza, kongenitalne anomalije disajnih puteva i imunodeficijencije.

STRUČNICI ZA NJEGU DJECE U NETWOKU: POSJETITE STALAK ZA MEDICHILD NA HITNOM EXPO -u

Koji su simptomi bronhiolitisa?

Obično počinje groznicom i rinitisom (nazalna upala); zatim može doći do upornog kašlja, koji se postepeno pogoršava, i poteškoća s disanjem – manje ili više izraženih – koje karakterizira povećanje brzine disanja i međurebarna udubljenja.

Obično se povlači spontano i bez posljedica.

Međutim, u nekim slučajevima može biti potrebna hospitalizacija, posebno mlađi od šest mjeseci.

Kod tako malih beba često dolazi do pada nivoa zasićenosti (kiseonika u krvi) i dehidracija se može primetiti zbog poteškoća u hranjenju i povećanog gubitka vode izazvanog respiratornim radom.

Osim toga, kod pacijenata rođenih prije vremena ili mlađih od 6 sedmica, postoji povećan rizik od apneje (produžene pauze u disanju) i potrebno je pratiti njihove kardio-respiratorne parametre.

Bolest je generalno benigna i spontano se povlači za oko 12 dana.

Kako se dijagnosticira bronhiolitis?

Dijagnoza bronhiolitisa je klinička, na osnovu toka simptoma i pedijatrijskog pregleda.

Određene laboratorijske i/ili instrumentalne pretrage mogu se sprovesti samo u posebnim slučajevima, kada to lekar smatra neophodnim.

To uključuje: traženje respiratornih virusa na nazofaringealnim aspiratima, određivanje oksigenacije pomoću mjerača saturacije (saturacija arterija <92% je pokazatelj ozbiljnosti i potrebe za hospitalizacijom), arterijska hemogasanaliza (pregled za procjenu oksigenacije krvi i, mjerenjem ugljičnog dioksida, efikasnost izmjene plina).

Vrlo rijetko je neophodan rendgenski snimak grudnog koša (zadebljanje i područja bezzračnosti mogu se naći u nekoliko područja pluća zbog poremećene ventilacije).

Kako se bronhiolitis može spriječiti?

Nekoliko jednostavnih pravila higijene mogu smanjiti rizik od obolijevanja od bronhiolitisa ili izbjeći povezane infekcije koje mogu pogoršati kliničku sliku.

Uvijek pokušavaj

• Izbjegavajte kontakt mlađe djece sa drugom djecom ili odraslima sa infekcijama dišnih puteva;
• Uvijek perite ruke prije i poslije brige o djetetu;
• Ohrabrite dojenje i obezbedite adekvatne količine tečnosti;
• Često ispirati nos fiziološkim ili hipertoničnim rastvorom;
• Nikada ne pušite u kući, čak ni u prostorijama osim onih u kojima je beba.

Kako se leči bronhiolitis?

Dojenče bez poteškoća s disanjem, sa SaO2 > 94% u zraku i sposobno da se hrani, može se liječiti kod kuće pod pažljivom brigom pedijatra koji leči.

Bolesnici s bronhiolitisom obično se liječe čestim ispiranjem nosa uz aspiraciju sekreta i aerosolnom terapijom 3% hipertoničnom otopinom.

Potonji pomaže djetetu da mobilizira obilne kataralne mukozne sekrecije.

Bronhodilatatori (lijekovi koji proširuju mišiće bronha i time poboljšavaju disanje) mogu se koristiti inhalacijom 3-4 puta dnevno ako je uočeno kliničko poboljšanje nakon inicijalne “probne” primjene u dječjoj ordinaciji ili kod kuće.

Terapiju treba prekinuti ako nema dokaza o djelotvornosti.

Ponekad se propisuje oralni kortizon, ali najnovija naučna literatura ne pokazuje da se djeca koja primaju ovaj tretman poboljšavaju.

Rutinska primjena antibiotika se ne preporučuje, osim kod djece s oslabljenim imunitetom ili ako se sumnja na istovremenu bakterijsku infekciju.

Korisno je podijeliti obroke povećanjem učestalosti i smanjenjem količine.

Kada je hospitalizacija neophodna, djetetu se daje potporna terapija kako bi se osiguralo

• Adekvatna oksigenacija krvi davanjem vlažnog i zagrijanog kiseonika (kiseonik visokog protoka se daje samo u teškim slučajevima);
• Adekvatna hidratacija, ako je hranjenje otežano, primjenom intravenskih otopina glukozalina.

Bronhiolitis: kada dijete treba hospitalizirati?

U svim slučajevima slabe oksigenacije ili odbijanja hranjenja djeteta, prema indikacijama pedijatra koji liječi, pedijatar Hitne pomoći treba da procijeni dijete radi eventualne hospitalizacije.

Dodatnim faktorima rizika smatraju se nedonoščad ili starost ispod dva mjeseca, prateće hronične patologije (bronhodosplazije, urođene srčane bolesti, imunodeficijencije, neurološke patologije), smanjena reaktivnost, poteškoće u kućnoj skrbi od strane roditelja.

Pročitajte takođe:

Bol u grudima kod djece: kako ga procijeniti, šta ga uzrokuje

Bronhoskopija: Ambu postavlja nove standarde za endoskop za jednokratnu upotrebu

Izvor:

Dete Isuse