Napadi panike: simptomi i liječenje najčešćeg anksioznog poremećaja

By Cristiano Antonino On Decembar 27, 2022

Napadi panike (koji se nazivaju i panične krize) su epizode iznenadnog, intenzivnog straha ili brze eskalacije normalno prisutne anksioznosti

Napade panike prate somatski i kognitivni simptomi

Npr. palpitacije, iznenadno znojenje, drhtanje, osjećaj gušenja, bol u grudima, mučnina, vrtoglavica, strah od smrti ili poludjenja, jeza ili valovi vrućine.

Oni koji su iskusili napade panike opisuju ih kao užasno iskustvo, često iznenadno i neočekivano, barem prvi put.

Očigledno je da strah od novog napada odmah postaje jak i dominantan.

Pojedinačna epizoda tada lako eskalira u potpuni panični poremećaj, više iz 'straha od straha' nego bilo čega drugog.

Osoba se brzo uplete u užasan začarani krug koji često dovodi do takozvane 'agorafobije'

Odnosno, anksioznost zbog boravka na mjestima ili situacijama iz kojih bi se bilo teško ili neugodno udaljiti, ili gdje pomoć možda neće biti dostupna, u slučaju neočekivanog napada panike.

Sa strahom od napada panike, stoga postaje teško i izaziva anksioznost izaći iz kuće sam, putovati vozom, autobusom ili automobilom, biti u gužvi ili u redu itd.

Izbjegavanje svih situacija koje mogu izazvati anksioznost postaje preovlađujući modus i pacijent postaje rob panike.

Često tjera sve članove porodice da se shodno tome prilagode, da ga nikada ne ostavljaju samog i da ga svuda prate.

Osjećaj frustracije proizlazi iz toga što ste 'veliki i debeli', ali ovisni o drugima, što može dovesti do sekundarne depresije.

Karakteristike paničnog poremećaja

Osnovna karakteristika poremećaja napada panike je prisustvo ponavljajućih i neočekivanih napada.

Nakon njih slijedi najmanje mjesec dana uporne brige da će imati još jedan napad panike.

Osoba se brine o mogućim implikacijama ili posljedicama napada anksioznosti i mijenja svoje ponašanje kao rezultat napada.

On ili ona uglavnom izbjegava situacije u kojima se boji da bi se mogle dogoditi.

Prvi napad panike obično je neočekivan, odnosno javlja se 'iz vedra neba', pa se osoba izuzetno uplaši i često pribjegava soba za hitne slučajeve.

Tada mogu postati predvidljiviji.

Dijagnoza paničnog poremećaja

Za dijagnozu su potrebna najmanje dva neočekivana napada panike, ali većina pojedinaca ih ima mnogo više.

Osobe s paničnim poremećajem pokazuju karakteristične brige ili tumačenja o implikacijama ili posljedicama napada panike.

Briga o sljedećem napadu ili njegovim implikacijama često se povezuje s razvojem ponašanja izbjegavanja.

To može dovesti do prave agorafobije, u kom slučaju se dijagnosticira panični poremećaj s agorafobijom.

Napadi su obično češći tokom stresnih perioda.

Određeni životni događaji mogu zapravo djelovati kao faktori koji izazivaju, iako ne ukazuju nužno na napad panike.

Među najčešće prijavljenim hitnim životnim događajima su:

braka ili vanbračne zajednice
Razdvajanje
gubitak ili bolest značajne osobe
biti žrtva nekog oblika nasilja
finansijskih i radnih problema

Prvi napadi se obično javljaju u agorafobičnim situacijama (kao što je sama vožnja ili putovanje autobusom u gradu) i često u nekom stresnom kontekstu.

Stresni događaji, agorafobične situacije, vrući i vlažni vremenski uslovi i psihoaktivni lijekovi mogu izazvati abnormalne tjelesne senzacije.

Oni se mogu tumačiti katastrofalno, povećavajući rizik od razvoja napada panike.

Simptomi napada panike

Napad panike ima iznenadni početak, brzo dostiže vrhunac (obično u roku od 10 minuta ili manje) i traje oko 20 minuta (ali ponekad mnogo manje ili duže).

Tipični simptomi napada panike su:

Palpitacije/tahikardija (nepravilni, jaki otkucaji, nemir u grudima, osjećaj pulsa u grlu)
Strah od gubljenja kontrole ili ludovanja (npr. strah da će se učiniti nešto sramotno u javnosti ili strah od bijega kada napadne panika ili od gubitka živaca)
Osećaj trzanja, nestabilnosti (vrtoglavica i vrtoglavica)
Fino ili veliko podrhtavanje
znojenje
Osjećaj gušenja
Bol ili nelagodnost u grudima
Osjećaj derealizacije (percepcija vanjskog svijeta kao čudnog i nestvarnog, osjećaj vrtoglavice i odvojenosti) i depersonalizacije (promijenjena samopercepcija koju karakterizira osjećaj odvojenosti ili otuđenosti od vlastitih misaonih procesa ili tijela)
Chills
Vruće bljeske
Parestezije (ukočenost ili peckanje)
Mučnina ili nelagodnost u abdomenu
Osjećaj gušenja (stezanje ili knedla u grlu)
Intenzitet i obrazac simptoma panike

Nisu svi simptomi neophodni da bi se radilo o napadu panike

Postoje mnogi napadi koje karakteriziraju samo ili posebno neki od ovih simptoma.

Učestalost i težina simptoma uvelike variraju s vremenom i okolnostima.

Na primjer, neke osobe imaju umjereno česte napade (npr. jednom sedmično) koji se javljaju redovno mjesecima.

Drugi prijavljuju kratke serije češćih napada, možda sa manje intenzivnim simptomima (npr. svakodnevno tokom nedelju dana).

One su isprekidane sa nedeljama ili mesecima bez napada ili sa ređim napadima (npr. dva svakog meseca) dugi niz godina.

Postoje i takozvani paucisimptomatski napadi, vrlo česti kod osoba s paničnim poremećajem, a to su napadi u kojima se javlja samo dio simptoma panike, a da ne eksplodiraju u pravi napad.

Većina osoba sa paucisimptomatskim simptomima, međutim, doživjela je pune napade panike, sa svim klasičnim simptomima, u nekom trenutku tokom poremećaja.

Zabrinutosti povezane s napadima panike

Tokom napada panike, automatske i nekontrolisane katastrofalne misli ispunjavaju um osobe.

Osoba tada ima poteškoća s jasnim razmišljanjem i boji se da su ovi simptomi zaista opasni.

Neki strahuju da napadi ukazuju na prisustvo nedijagnosticirane bolesti opasne po život (npr. bolesti srca, epilepsija).

Uprkos ponovljenim medicinskim pregledima i uvjeravanjima, oni mogu ostati uplašeni i uvjereni da su fizički ranjivi.

Drugi se plaše da simptomi napada panike ukazuju na to da 'polude' ili gube kontrolu, ili da su emocionalno slabi i nestabilni.

Liječenje paničnog poremećaja i napada panike

Psihoterapija za napade panike

U liječenju napada panike sa ili bez agorafobije i anksioznih poremećaja općenito, oblik psihoterapije za koji su naučna istraživanja pokazala da je najefikasniji je 'kognitivno-bihevioralna' psihoterapija.

Ovo je relativno kratka psihoterapija, obično sedmična, u kojoj pacijent ima aktivnu ulogu u rješavanju svog problema.

Zajedno s terapeutom, on ili ona se fokusira na učenje načina razmišljanja i ponašanja koji su funkcionalniji za liječenje napada panike.

Ovo je s ciljem razbijanja začaranih krugova poremećaja.

Za paniku i agorafobiju, liječenje zasnovano na kognitivno-bihejviorističkoj terapiji je visoko preporučeno i prvi izbor.

U osnovi, kontraindicirano je oslanjati se na lijekove ili druge oblike psihoterapije bez poduzimanja ovog oblika liječenja.

Zapravo, čitava naučna zajednica je dokazala da je najefikasniji u liječenju paničnog poremećaja.

Osnovni koraci u psihoterapiji

Kognitivne tehnike

U terapiji se koriste verbalne strategije za modifikaciju automatskih katastrofalnih misli (npr. imaću srčani udar, onesvijestit ću se, itd.).

To uzrokuje da osoba s vremenom nauči da se ne plaši fizičkih senzacija anksioznosti.

Ne bojeći ih se, naučiti živjeti s njima jednostavno čekajući da prođu, izbjegava se eskalacija anksioznosti koja vodi u paniku.

Tehnike ponašanja

Verbalne strategije su kombinovane sa tehnikama koje imaju za cilj modifikaciju problematičnog ponašanja koje održava poremećaj.

Prvo, tendencija izbjegavanja strašnih situacija (tj. onih iz kojih se ne može odmah izaći) mora se postepeno suprotstaviti.

Također je potrebno pomoći subjektu da se izloži fizičkim osjećajima koji ga alarmiraju (npr. tahikardija) kroz vježbe u toku sesije i nastavak aktivnosti koje se izbjegavaju.

Na primjer, pacijent prati stazu na kojoj ispijanje kafe, trčanje stepenicama, bavljenje sportom itd. moraju ponovo postati dio njegovog života.

Konačno, takozvana 'zaštitna ponašanja', koja daju iluzornu sigurnost, moraju se postepeno napuštati.

Zdravstvena potrošnja u Italiji: rastući teret za domaćinstvo

April 11, 2024

Aviary Alert: Između evolucije virusa i ljudskih rizika

April 4, 2024

Dan u žutom protiv endometrioze

Mar 28, 2024

Nada i inovacije u borbi protiv raka gušterače

Mar 27, 2024

Prije svega, biti u pratnji drugih, ali i ponijeti sa sobom kapi lijeka protiv anksioznosti, flašicu vode ili mobilni telefon.

Iskustvene tehnike

Konačno, tehnike opuštanja i posebno strategije koje povećavaju sposobnost subjekta da prihvati negativne emocije mogu biti korisne.

Posebno meditacija svjesnosti i iskustvene tehnike tipične za terapiju prihvaćanja i predanosti (ACT).

Dalje intervencije

Prije svega, potrebno je povratiti slobodu samostalnog kretanja i steći osjećaj ovladavanja fenomenom panike.

Tada se terapija može nastaviti radom na istorijskim elementima koji su osobu učinili ranjivom.

Stoga je važna rekonstrukcija životne istorije, značajnih veza, emocionalnih i društvenih odnosa.

Ispituju se moguće traume, uključujući i prvo iskustvo napada panike.

Mogu se koristiti tehnike za njihovu emocionalnu obradu, kao što je EMDR.

Lijekovi za napade panike

Farmakološki tretman panike i agorafobije, iako često nije preporučljiv (barem kao jedini tretman), u osnovi se zasniva na dvije klase lijekova: benzodiazepinima i antidepresivima, koji se često koriste u kombinaciji.

U blagim oblicima, samo prepisivanje benzodiazepina može biti dovoljno kao privremeni lijek, ali teško da se riješi.

Najčešće korišteni molekuli su alprazolam, etizolam, klonazepam i lorazepam.

Ovi lijekovi, međutim, u slučaju napada panike i agorafobije, rizikuju da izazovu veliku ovisnost i da održe poremećaj.

Ovo je posebno slučaj ako se kognitivna bihejvioralna psihoterapija ne provodi paralelno.

Od antidepresiva, triciklici – TCA – (npr. hlorimipramin, imipramin, desimipramin) pokazali su se efikasnim u liječenju napada panike i agorafobije, inhibitori monoaminooksidaze (MAOI) i posebno selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina – SSRI – (npr. , fluoksetin, fluvoksamin, sertralin), koji se danas široko koriste.

Posljednja klasa lijekova je lakša za upravljanje i ima manje nuspojava od prethodnih.

U slučajevima napada panike i agorafobije koji ne reaguju na terapiju SSRI, mogu se koristiti TCA, iako mnogi kliničari koriste ove molekule kao terapiju prve linije.

MAOI, iako vrlo učinkoviti lijekovi, gotovo su prestali koristiti zbog ozbiljnih nuspojava koje se mogu javiti ako se kombiniraju određeni molekuli ili se ne poštuju propisana ograničenja u ishrani.

Resursi o paničnim poremećajima i napadima panike

BIBLIOGRAFIJA

Andrisano, C., Chiesa, A., & Serretti, A. (2013). Noviji antidepresivi i panični poremećaj: meta-analiza. International Clinical Psychopharmacology, 28, 33-45.

Faretta, E. (2018). EMDR i panični poremećaj. Od integrisanih teorija do modela intervencije u praksi. Milan: Edra.

Gallagher, MW et al. (2013). Mehanizmi promjene u terapiji kognitivnog ponašanja za panični poremećaj: Jedinstveni efekti samoefikasnosti i osjetljivosti na anksioznost. Behavior Research and Therapy, 51, 767-777.

Rovetto, F. (2003). Panika. Poreklo, dinamika, terapije. Milano: McGraw Hill

Taylor, S. (2006). Panični poremećaji. Monduzzi