Supraventrikularna tahikardija: definicija, dijagnoza, liječenje i prognoza
Supraventrikularna tahikardija uključuje ubrzanje otkucaja srca u strukturama srca koje leže iznad ventrikula, što dovodi do aritmija
Tahikardija (supraventrikularna i neventrikularna) je poremećaj ritma karakteriziran ubrzanjem otkucaja srca
Tahikardija se definiše kao epizoda sa srčanom frekvencijom koja obično prelazi 120 otkucaja u minuti (bpm).
Naziv supra-ventrikularni označavaju sve one poremećaje ritma povezane sa ubrzanjem srčanih pokreta (hiperkinetičke aritmije) koji potiču iz dijela srca iznad komora.
Supraventrikularne tahikardije se dijele na re-entry oblike i one sa povećanim automatizmom (TSV)
U normalnim uslovima, otkucaji srca nastaju kao električni impuls iz sinoatrijalnog čvora (struktura koja se nalazi u desnom atrijumu koja funkcioniše kao pejser ili pejsmejker), širi se u pretkomori i stiže do atrio-ventrikularnog čvora, električnog komunikacijskog puta između atrijuma i komorama.
Iz atrio-ventrikularnog čvora, električni impuls prolazi do Hisovog snopa, provodnog sistema formiranog od specijaliziranih srčanih ćelija koje prenose impuls do dvije komore.
Paroksizmalna supraventrikularna re-entry tahikardija se najčešće javlja u epizodnom obliku, pa otuda i naziv paroksizmalna.
Termin reentry označava da se puls koji putuje kroz srčanu strukturu u određenom smjeru vraća kako bi reaktivirao tkivo iz kojeg je došao.
Kod supraventrikularnih tahiaritmija zbog povećanog automatizma, ćelije koje su normalno nabijene mehaničkom aktivnošću (kontrakcija srčanog mišića) preuzimaju svojstva stanica markera koraka i automatski se ispuštaju brzinom većom od atrijalnog sinusa, fiziološkog markera koraka.
Automatska supraventrikularna tahikardija može se pojaviti izolovano ili povezana sa srčanim oboljenjima.
Simptomatologija paroksizmalne supraventrikularne tahikardije kod novorođenčeta je podmukla i često je teško precizirati, tako da se tahikardija često prepozna tek kada se otkrije očiglednom slikom zatajenja srca.
Kod starijeg djeteta, s druge strane, subjektivna simptomatologija se 'prenosi' i može se kretati od kratkotrajne palpitacije do dugotrajnije palpitacije koja može biti povezana s iznenadnom slabošću, poteškoćama u uspravnom stajanju, vrtoglavicom i sinkopom.
Supraventrikularna tahikardija od ponovnog ulaska ili pojačanog automatizma može se dijagnosticirati izvođenjem sljedećih kliničkih i instrumentalnih procjena:
- Osnovni elektrokardiogram, koji u slučajevima tahikardije može zabilježiti vrlo visoku brzinu (180-340 otkucaja u minuti);
- 24-satni dinamički elektrokardiogram po Holteru za snimanje paroksizma;
- Ergometarski test na traci za trčanje: iako rijetko određuje izazivanje tahikardije, može biti koristan;
- Ehokardiogram je neophodan da bi se otkrile sve povezane morfo-funkcionalne bolesti.
U slučajevima kada se smatra neophodnim, transezofagealna elektrofiziološka studija, pomoću sondi uvedenih u jednjak, na nivou srca ili endokavitarne, uz stimulaciju i snimanje električne aktivnosti iz unutrašnjosti srca pomoću tankih katetera uvedenih kroz krvnih sudova, može se izvesti.
Terapija se zasniva na istraživanju i liječenju osnovne bolesti, primjeni antiaritmičkih lijekova ili transkateterskoj ablaciji.
Akutna terapija paroksizmalne supraventrikularne reentry tahikardije, u slučajevima teške dekompenzacije i/ili kardiogenog šoka, je sinkronizirana vanjska električna kardioverzija ili transezofagealni atrijalni pejsing.
Umjesto toga, u slučaju zatajenja srca, možete započeti s vagalnim manevrima koji imaju za cilj stimulaciju vagusnog živca
Najčešće se koriste masaža karotidnih arterija, pritisak na zatvorene oči i pritisak na abdomen.
U neonatalnom dobu najefikasniji je refleks ronjenja (priklanjanje leda na lice bebe na nekoliko sekundi), koji se može ponoviti nekoliko puta.
Ako vagalni manevri ne uspiju, lijek prvog izbora je adenozin, kao brzi bolus, nakon čega slijedi brza infuzija fiziološke otopine.
Kod svih reentry paroksizmalnih supraventrikularnih tahikardija, preporučuje se uzimanje antiaritmičkih lijekova za prevenciju relapsa.
Transkateterska ablacija se izvodi u svakom slučaju refraktornosti na antiaritmičku terapiju i poželjna je kada pacijent dostigne 30 kg tjelesne težine.
Radi se o interventnoj proceduri koja ima za cilj inaktivaciju struktura iz kojih dolazi do aritmije.
Nakon što se sonde uvedu u srce, prvo se izvodi pažljiva elektrofiziološka studija koja ima za cilj da sa velikom preciznošću identifikuje područje iz kojeg aritmija potiče (mapiranje).
Odgovorno područje, kada se jednom identifikuje, postaje ožiljno strujom koja stvara toplotu.
Nije moguće u potpunosti spriječiti početak tahikardije s obzirom na prirodne i fiziološke uzroke nastanka tahikardije.
Kod pacijenata sa paroksizmalnom supraventrikularnom tahikardijom zbog abnormalnog ponovnog ulaska, antiaritmička terapija se može prekinuti nakon prvih 8-12 mjeseci života provjeravanjem elektrofiziološkim studijama može li se tahikardija još uvijek izazvati.
Ako se tahikardija i dalje može isprovocirati, treba razmotriti nastavak liječenja.
Do spontanog povlačenja može doći u 30% do 50% slučajeva u prvoj godini života.
U drugim periodima života, definitivni nestanak supraventrikularnih reentry tahikardija je težak, dok se kod automatskih javlja u 30 do 40% slučajeva.
Pročitajte takođe
Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android
Prepoznavanje tahikardije: šta je to, šta uzrokuje i kako intervenirati kod tahikardije
Tahikardija: Postoji li rizik od aritmije? Koje razlike postoje između njih dvoje?
Da li imate epizode iznenadne tahikardije? Možda patite od Wolff-Parkinson-White sindroma (WPW)
Prolazna tahipneja novorođenčeta: Pregled neonatalnog sindroma vlažnih pluća
Pedijatrijska toksikološka hitna stanja: medicinska intervencija u slučajevima trovanja djece
Valvulopatije: ispitivanje problema sa srčanim zalistcima
Koja je razlika između pejsmejkera i potkožnog defibrilatora?
Bolesti srca: šta je kardiomiopatija?
Upale srca: miokarditis, infektivni endokarditis i perikarditis
Srčani šumovi: šta je to i kada se treba zabrinuti
Sindrom slomljenog srca je u porastu: znamo takotsubo kardiomiopatiju
Kardiomiopatije: šta su i koji su tretmani
Alkoholna i aritmogena kardiomiopatija desne komore
Razlika između spontane, električne i farmakološke kardioverzije
Šta je Takotsubo kardiomiopatija (sindrom slomljenog srca)?
Dilataciona kardiomiopatija: šta je to, šta je uzrokuje i kako se leči
Osnovna procjena disajnih puteva: pregled
Procjena abdominalne traume: pregled, auskultacija i palpacija pacijenta
Procjena bola: koje parametre i skale koristiti pri spašavanju i liječenju pacijenta
Upravljanje disajnim putevima nakon saobraćajne nesreće: pregled
Intuitacija dušnika: kada, kako i zašto stvoriti umjetni dišni put za pacijenta
Šta je traumatska ozljeda mozga (TBI)?
Akutni abdomen: značenje, povijest, dijagnoza i liječenje
Savjeti za prvu pomoć za nastavnike
Trovanje otrovnim gljivama: šta učiniti? Kako se trovanje manifestuje?
Trauma grudnog koša: klinički aspekti, terapija, pomoć disajnih puteva i ventilacije
Brzi i prljavi vodič za pedijatrijsku procjenu
EMS: Pedijatrijska SVT (supraventrikularna tahikardija) vs sinusna tahikardija