Supraventrikularna tahikardija: definicija, dijagnoza, liječenje i prognoza

Supraventrikularna tahikardija uključuje ubrzanje otkucaja srca u strukturama srca koje leže iznad ventrikula, što dovodi do aritmija

Tahikardija (supraventrikularna i neventrikularna) je poremećaj ritma karakteriziran ubrzanjem otkucaja srca

Tahikardija se definiše kao epizoda sa srčanom frekvencijom koja obično prelazi 120 otkucaja u minuti (bpm).

Naziv supra-ventrikularni označavaju sve one poremećaje ritma povezane sa ubrzanjem srčanih pokreta (hiperkinetičke aritmije) koji potiču iz dijela srca iznad komora.

KARDIOPROTEKCIJA I KARDIOPULMONARNA REANIMACIJA? POSJETITE ŠTAND EMD112 NA EMERGENCY EXPO SADA DA NAUČITE VIŠE

Supraventrikularne tahikardije se dijele na re-entry oblike i one sa povećanim automatizmom (TSV)

U normalnim uslovima, otkucaji srca nastaju kao električni impuls iz sinoatrijalnog čvora (struktura koja se nalazi u desnom atrijumu koja funkcioniše kao pejser ili pejsmejker), širi se u pretkomori i stiže do atrio-ventrikularnog čvora, električnog komunikacijskog puta između atrijuma i komorama.

Iz atrio-ventrikularnog čvora, električni impuls prolazi do Hisovog snopa, provodnog sistema formiranog od specijaliziranih srčanih ćelija koje prenose impuls do dvije komore.

Paroksizmalna supraventrikularna re-entry tahikardija se najčešće javlja u epizodnom obliku, pa otuda i naziv paroksizmalna.

Termin reentry označava da se puls koji putuje kroz srčanu strukturu u određenom smjeru vraća kako bi reaktivirao tkivo iz kojeg je došao.

Kod supraventrikularnih tahiaritmija zbog povećanog automatizma, ćelije koje su normalno nabijene mehaničkom aktivnošću (kontrakcija srčanog mišića) preuzimaju svojstva stanica markera koraka i automatski se ispuštaju brzinom većom od atrijalnog sinusa, fiziološkog markera koraka.

Automatska supraventrikularna tahikardija može se pojaviti izolovano ili povezana sa srčanim oboljenjima.

Simptomatologija paroksizmalne supraventrikularne tahikardije kod novorođenčeta je podmukla i često je teško precizirati, tako da se tahikardija često prepozna tek kada se otkrije očiglednom slikom zatajenja srca.

Kod starijeg djeteta, s druge strane, subjektivna simptomatologija se 'prenosi' i može se kretati od kratkotrajne palpitacije do dugotrajnije palpitacije koja može biti povezana s iznenadnom slabošću, poteškoćama u uspravnom stajanju, vrtoglavicom i sinkopom.

Supraventrikularna tahikardija od ponovnog ulaska ili pojačanog automatizma može se dijagnosticirati izvođenjem sljedećih kliničkih i instrumentalnih procjena:

  • Osnovni elektrokardiogram, koji u slučajevima tahikardije može zabilježiti vrlo visoku brzinu (180-340 otkucaja u minuti);
  • 24-satni dinamički elektrokardiogram po Holteru za snimanje paroksizma;
  • Ergometarski test na traci za trčanje: iako rijetko određuje izazivanje tahikardije, može biti koristan;
  • Ehokardiogram je neophodan da bi se otkrile sve povezane morfo-funkcionalne bolesti.

U slučajevima kada se smatra neophodnim, transezofagealna elektrofiziološka studija, pomoću sondi uvedenih u jednjak, na nivou srca ili endokavitarne, uz stimulaciju i snimanje električne aktivnosti iz unutrašnjosti srca pomoću tankih katetera uvedenih kroz krvnih sudova, može se izvesti.

Terapija se zasniva na istraživanju i liječenju osnovne bolesti, primjeni antiaritmičkih lijekova ili transkateterskoj ablaciji.

Akutna terapija paroksizmalne supraventrikularne reentry tahikardije, u slučajevima teške dekompenzacije i/ili kardiogenog šoka, je sinkronizirana vanjska električna kardioverzija ili transezofagealni atrijalni pejsing.

VODEĆA SVJETSKA KOMPANIJA DEFIBRILATORA I HITNIH MEDICINSKIH UREĐAJA'? POSJETITE ŠTAND ZOLL NA EMERGENCY EXPO

Umjesto toga, u slučaju zatajenja srca, možete započeti s vagalnim manevrima koji imaju za cilj stimulaciju vagusnog živca

Najčešće se koriste masaža karotidnih arterija, pritisak na zatvorene oči i pritisak na abdomen.

U neonatalnom dobu najefikasniji je refleks ronjenja (priklanjanje leda na lice bebe na nekoliko sekundi), koji se može ponoviti nekoliko puta.

Ako vagalni manevri ne uspiju, lijek prvog izbora je adenozin, kao brzi bolus, nakon čega slijedi brza infuzija fiziološke otopine.

Kod svih reentry paroksizmalnih supraventrikularnih tahikardija, preporučuje se uzimanje antiaritmičkih lijekova za prevenciju relapsa.

Transkateterska ablacija se izvodi u svakom slučaju refraktornosti na antiaritmičku terapiju i poželjna je kada pacijent dostigne 30 kg tjelesne težine.

Radi se o interventnoj proceduri koja ima za cilj inaktivaciju struktura iz kojih dolazi do aritmije.

Nakon što se sonde uvedu u srce, prvo se izvodi pažljiva elektrofiziološka studija koja ima za cilj da sa velikom preciznošću identifikuje područje iz kojeg aritmija potiče (mapiranje).

Odgovorno područje, kada se jednom identifikuje, postaje ožiljno strujom koja stvara toplotu.

Nije moguće u potpunosti spriječiti početak tahikardije s obzirom na prirodne i fiziološke uzroke nastanka tahikardije.

Kod pacijenata sa paroksizmalnom supraventrikularnom tahikardijom zbog abnormalnog ponovnog ulaska, antiaritmička terapija se može prekinuti nakon prvih 8-12 mjeseci života provjeravanjem elektrofiziološkim studijama može li se tahikardija još uvijek izazvati.

Ako se tahikardija i dalje može isprovocirati, treba razmotriti nastavak liječenja.

Do spontanog povlačenja može doći u 30% do 50% slučajeva u prvoj godini života.

U drugim periodima života, definitivni nestanak supraventrikularnih reentry tahikardija je težak, dok se kod automatskih javlja u 30 do 40% slučajeva.

Pročitajte takođe

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Prepoznavanje tahikardije: šta je to, šta uzrokuje i kako intervenirati kod tahikardije

Tahikardija: Postoji li rizik od aritmije? Koje razlike postoje između njih dvoje?

Da li imate epizode iznenadne tahikardije? Možda patite od Wolff-Parkinson-White sindroma (WPW)

Prolazna tahipneja novorođenčeta: Pregled neonatalnog sindroma vlažnih pluća

Pedijatrijska toksikološka hitna stanja: medicinska intervencija u slučajevima trovanja djece

Valvulopatije: ispitivanje problema sa srčanim zalistcima

Koja je razlika između pejsmejkera i potkožnog defibrilatora?

Bolesti srca: šta je kardiomiopatija?

Upale srca: miokarditis, infektivni endokarditis i perikarditis

Srčani šumovi: šta je to i kada se treba zabrinuti

Sindrom slomljenog srca je u porastu: znamo takotsubo kardiomiopatiju

Kardiomiopatije: šta su i koji su tretmani

Alkoholna i aritmogena kardiomiopatija desne komore

Razlika između spontane, električne i farmakološke kardioverzije

Šta je Takotsubo kardiomiopatija (sindrom slomljenog srca)?

Dilataciona kardiomiopatija: šta je to, šta je uzrokuje i kako se leči

Srčani pejsmejker: kako radi?

Osnovna procjena disajnih puteva: pregled

Procjena abdominalne traume: pregled, auskultacija i palpacija pacijenta

Procjena bola: koje parametre i skale koristiti pri spašavanju i liječenju pacijenta

Upravljanje disajnim putevima nakon saobraćajne nesreće: pregled

Intuitacija dušnika: kada, kako i zašto stvoriti umjetni dišni put za pacijenta

Šta je traumatska ozljeda mozga (TBI)?

Akutni abdomen: značenje, povijest, dijagnoza i liječenje

Savjeti za prvu pomoć za nastavnike

Trovanje otrovnim gljivama: šta učiniti? Kako se trovanje manifestuje?

Trauma grudnog koša: klinički aspekti, terapija, pomoć disajnih puteva i ventilacije

Brzi i prljavi vodič za pedijatrijsku procjenu

EMS: Pedijatrijska SVT (supraventrikularna tahikardija) vs sinusna tahikardija

izvor

Dete Isuse

Moglo bi vam se svidjeti