Zamagljen vid, izobličene slike i osjetljivost na svjetlost: može biti keratokonus

By Cristiano Antonino On Mar 5, 2023

Često čujemo za rožnjaču, ali možda i ne znajući šta je to i čemu služi, ova vrlo tanka membrana debljine oko pola milimetra

Prozirnog i kružnog oblika, pokriva najprednji dio našeg oka (područje šarenice i zjenice, da bude jasno).

Njegova najvažnija funkcija je da doprinese, zajedno sa kristalnim sočivom, fokusiranju slike na mrežnjaču: rožnjača nije ništa drugo do prirodna konvergentna leća koja omogućava da svetlosni zraci prolaze kroz oko, a da se ne apsorbuju ili odbijaju.

Bolesti koje utječu na rožnjaču mogu dovesti do sljepoće.

Primjer za to je keratokonus, rijetka bolest oka koja pogađa uglavnom mlađe ljude, a među rijetkim očnim bolestima je najčešća.

Šta je keratokonus?

Riječ je o promjeni oblika rožnjače, koja se mijenja iz zaobljenog u konusni oblik, kako samo ime govori.

To dovodi do lošeg, iskrivljenog i zamagljenog vida.

Promjena oblika je posljedica smanjenja rigidnosti ovog tkiva, koje postaje, da tako kažemo, „elastičnije i slabije“. Zbog pritiska intraokularnog pritiska, teži da se stanji i deformiše, poprima konusni oblik sa posljedičnim izobličenjem slike.

Da li utiče na oba oka?

Da, u 96% slučajeva su zahvaćena oba oka, ali najčešće asimetrično, tj. 2 oka imaju različite faze keratokonusa.

Pojavljuje se najčešće u pubertetu, iako se u vrlo rijetkim slučajevima može javiti već pri rođenju (kongenitalni keratokonus).

To je hronična bolest koja napreduje do 30-40 godine života, a zatim spontano prestaje.

Postoje blage forme koje ne mijenjaju bitno život oboljelog.

Dok kod težih oblika, prekomjerno stanjivanje rožnice može dovesti do njene perforacije i neophodna je transplantacija rožnice (25% slučajeva).

Koji su uzroci keratokonusa?

Nisu poznati.

Ali postoji nasledna predispozicija i zato je važno proveriti da li neki član porodice pati od nje (naslednost 17.5 -19%).

Pokazana je korelacija s određenim upalnim bolestima kao što su atopija i alergija, kod kojih određene enzimske neravnoteže dovode do promjena u obnavljanju strukture rožnjače; s genetskim poremećajima kao što su Ehrles-Danlosov sindrom i Downov sindrom (genetski faktori); i sa vanjskim uzrocima u slučaju predispozicije, kao što su mehanička mikrotrauma od trljanja kod alergičnih osoba.

Kako se dijagnosticira?

Rana dijagnoza je ključna jer posebno kod mladih, keratokonus može brzo napredovati.

Zahvaljujući sve efikasnijim dijagnostičkim tehnikama, danas se u većini slučajeva dijagnoza postavlja već u pedijatrijskoj dobi.

Nakon oftalmološkog pregleda, specifični testovi su: topografija rožnjače, brza i bezbolna dijagnostička pretraga koja omogućava da se napravi mapa površine rožnjače i vidi njen oblik; tomografija rožnice za proučavanje stražnje površine rožnice; i pahimetrija rožnjače za mjerenje debljine rožnice, obično oko pola milimetra, ali u slučaju keratokonusa je još tanja.