Otežana defekacija: kako se manifestira i kako liječiti ovaj oblik kroničnog zatvora

Otežana defekacija je oblik kroničnog zatvora (traje više od 6 mjeseci) koji se očituje smetnjom u pravilnom izbacivanju stolice tvrde konzistencije.

Potražiti savjet dobrog stručnjaka, koji će razumjeti problem i odmah odrediti terapijski postupak, najispravniji je pristup ovoj vrsti poremećaja.

Što je otežana defekacija

Kod otežane defekacije problem nastaje zbog otežanog izbacivanja redovno prispjele stolice.

To je problem koji pogađa uglavnom ženske osobe.

Ovaj se poremećaj očituje nekim specifičnim simptomima kao što je otežana defekacija s produljenim i pretjeranim ponzamentom (intenzivnim trbušnim naporom da se evakuira) u pokušaju izbacivanja stolice (prilično tvrde konzistencije) koja se, češće nego ne, događa nepotpuno i djelomično.

Nakon što se isključe organski uzroci kao što su npr. kolorektalni karcinom, komplicirana divertikularna bolest, kronične upalne bolesti, potrebno je ispitati postoji li smetnja defekacije na razini rektuma, zadnjeg dijela crijeva.

Uzroci

Ekspulzivne poteškoće obično su uzrokovane prisutnošću prolapsa rektuma unutar samog rektuma.

Može se usporediti s teleskopom: što se više zatvara, slobodni lumen se više smanjuje.

Dakle, kako slobodni lumen rektuma postaje sve manji, evakuacija postaje sve teža, a fekalije stagniraju i izlaze fragmentirano i nepotpuno.

Sve to, u kombinaciji s naporom pacijentice da obavi nuždu, dovodi do spljoštenja prednje stijenke rektuma, što se naziva rektokela, tj. hernija rektuma prema rodnici (neka vrsta vrećice) u kojoj se skuplja fekalija. stagniraju, što zajedno s prolapsom doprinosi opstrukciji.

Često je prolaps rektuma također povezan s uro-ginekološkim prolapsom i često se liječenjem potonjeg također ispravlja prolaps rektuma.

Stoga je posjet specijalistu neophodan kako bi se takve patologije proučile i liječile na najispravniji način.

Ponekad poteškoće u izgonu mogu biti uzrokovane i funkcionalnom patologijom, tj. neadekvatnom relaksacijom mišića dna zdjelice koji se, kada bolesnik tjera da defecira, umjesto da se opuste i otvore analni kanal za izlazak fekalija, skupljaju se i zatvori to.

Kada pacijent steže trbušne mišiće radi defekacije, ali naiđe na značajnu nekoordiniranost mišića dna zdjelice koji, umjesto da sinergistički potiču izgon, otežavaju isti, javlja se disinergija dna zdjelice.

To se ne može riješiti kirurški, već ciklusima fizioterapije dna zdjelice koji reeduciraju dno zdjelice na pravilnu funkciju.

Simptomi opstrukcije

Pacijent se počinje žaliti da više ne može izbaciti izmet.

Tada kaže da je sposoban vršiti nuždu nekoliko puta, tj. djelomično do 3 i više puta dnevno.

Izvještava o osjećaju sitosti nakon odlaska na zahod, zatim o iskrenom osjećaju nepotpune defekacije, sve do bolnog osjećaja težine u anusu.

U najekstremnijim slučajevima, pacijent je prisiljen prstima pritisnuti anus kako bi se fekalije vratile u pravilan položaj kako bi izašle.

Kada postoji opstrukcija na razini izlaza fecesa zbog prolapsa, nema smisla kronično posezati za laksativima, koji ne rješavaju patologiju, već je potrebno deblokirati.

Kako se dijagnosticira otežana defekacija

Za ispravnu dijagnozu otežane defekacije, nakon specijalističkog pregleda, najprije se koristi kolpocistodefekografija, vrlo jednostavna radiološka pretraga pri kojoj se u rektum pacijenta ubrizga mali klistir s kontrastnim sredstvom.

Zatim ga se natjera da sjedne na radioprozirnu kahlicu, a pomoću rendgenske studije, dok on ponktira i izbacuje, promatramo

  • koliko se formira prolaps ('canthus');
  • postoji li rektokela i njezina proširenost;
  • postoji li dissinergija;
  • prije svega, koliko zaostalog kontrasta ostaje nakon što je pacijent obavio defekaciju.

Osim toga, uvijek treba učiniti kolonoskopiju, koja je korisna da se isključi prisutnost ozbiljnijih organskih uzroka crijeva, a eventualno i anorektalna manometrija, ako se sumnja na disinergiju.

Kako ga liječiti

Ako se radi o disinergičkoj opstrukciji, dovoljna je fizioterapija; ako se pak radi o prolaps-rektalnoj opstrukciji, potrebno je pribjeći disostruktivnom kirurškom zahvatu.

Ako su prolaps i/ili rektokela popraćeni i dissinergijom, primijenit će se kombinacija kirurškog zahvata i fizioterapije.

Ako je rektalni prolaps povezan s uroginekološkim prolapsom, multidisciplinarni specijalistički pristup odlučit će se samo o uroginekološkoj, rektalnoj ili kombiniranoj intervenciji.

Otežana defekacija, operacija

Kirurški zahvat za liječenje otežane defekacije rektalnim putem je rutinski i jednostavan.

Sastoji se od uklanjanja rektokele i prolapsa mehaničkim šivanjem.

Kirurška se rana zatvara malim metalnim spajalicama koje bolesnik spontano izbacuje defekacijom unutar 6 mjeseci.

Kirurška rana se postavlja unutar analnog kanala, u područje koje nije inervirano i stoga nije bolno.

Nema vanjskih rana niti se stavljaju tamponi koji smetaju.

Bolesnik se odmah nahrani i može redovito ići na zahod.

Boravak u bolnici je maksimalno 2 dana, nakon čega pacijent može ići kući bez boli, samo uz malu nelagodu.

Može jesti i ići na zahod bez ikakvih problema i odmah nastavlja sa svojim aktivnostima jednostavnim pregledom nakon 7 dana.

Kako spriječiti recidive

Unatoč kirurškom zahvatu, sva pravila koja vrijede za opstipaciju treba uvijek provoditi kako bi se izbjeglo ponavljanje, a time iu preventivne svrhe.

Među njima su najvažniji

  • održavanje položaja na 35 stupnjeva tijekom defekacije;
  • raznolika prehrana, bogata tekućinom (osobito u toplim mjesecima) i otpadnim tvarima (voće i povrće);
  • odgovarajuća tjelesna aktivnost, izbjegavanje sjedilačkog načina života što je više moguće.

Pravilan položaj za defekaciju

Mora se znati da mi zapadnjaci imamo naviku evakuirati se obično držeći sjedeći položaj pod kutom od 90°.

Ovo je nepravilan položaj, jer ne olakšava pravilno otjecanje fekalija.

Idealan položaj bio bi pod oštrim kutom, 35°, s nogama savijenim preko trupa.

Položaj od 35° je položaj koji opušta mišiće dna zdjelice, posebno pubo rectus, koji je inače mišić koji sudjeluje u kontinenciji zatvarajući rektum.

Čitajte također:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju svojih novina za iOS i Android

Sindrom otežane defekacije (ODS): nemogućnost prirodne defekacije

Pedijatrija: Zatvor kod djece

Crohnova bolest: što je to i kako je liječiti

Stopa smrtnosti od operacije crijeva u Walesu "veća od očekivane"

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS): dobroćudno stanje koje treba držati pod kontrolom

Fekalom i crijevna opstrukcija: kada pozvati liječnika

Boja izmeta: normalna i patološka

Infestacija pinworms: Kako liječiti pedijatrijskog pacijenta s enterobijazom (oksiurijazom)

Crijevne infekcije: kako se zaraza Dientamoeba Fragilis?

Gastrointestinalni poremećaji uzrokovani nesteroidnim protuupalnim lijekovima: što su, koje probleme uzrokuju

Crijevni virus: što jesti i kako liječiti gastroenteritis

Prepoznavanje različitih vrsta povraćanja prema boji

Kolitis i sindrom iritabilnog crijeva: koja je razlika i kako ih razlikovati?

Sindrom iritabilnog crijeva: simptomi s kojima se može manifestirati

Kronična upalna bolest crijeva: simptomi i liječenje Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa

Crohnova bolest ili sindrom iritabilnog crijeva?

SAD: FDA odobrila Skyrizi za liječenje Crohnove bolesti

Crohnova bolest: što je to, okidači, simptomi, liječenje i prehrana

Gastrointestinalno krvarenje: što je, kako se manifestira, kako intervenirati

Fekalni kalprotektin: zašto se ovaj test provodi i koje su vrijednosti normalne

Što su kronične upalne crijevne bolesti (IBD)?

Izvor:

GSD

Također bi željeli