Reumatoidni artritis: početni simptomi, uzroci, liječenje i smrtnost

Reumatoidni artritis (skraćeno 'RA'; na engleskom 'rheumatoid arthritis', otuda i akronim 'RA') je kronični, ankilozantni i progresivni upalni poliartritis s autoimunom patogenezom i nepoznatom etiologijom, koji uglavnom zahvaća sinovijalne zglobove

Zahvaćeni zglobovi s vremenom postaju bolni, natečeni i deformirani.

Može zahvatiti i druge organe i aparate kao što su pluća, seroze, oči, koža i krvne žile.

Razlikuje se od osteoartroze po tome što u početku zahvaća sinovijalnu membranu, a ne hrskavicu; pogađa rjeđe i u mlađoj dobi nego osteoartritis; žene su više pogođene (omjer 3:1). Pogađa 1-2% stanovništva, a broj slučajeva raste s dobi, pri čemu obolijeva 5% žena starijih od 55 godina.

Početak se uglavnom opaža na kraju adolescencije ili između 4. i 5. desetljeća života; drugi vrhunac se opaža između 60. i 70. godine.

Rana varijanta RA je reumatoidni artritis dječje dobi.

Što je reumatoidni artritis?

Reumatoidni artritis je kronična sistemska upalna bolest koja zahvaća male i velike zglobove, koji postaju bolni, otečeni i s vremenom se deformiraju, ali može zahvatiti i druge organe i sustave poput pluća, seroza, oka, kože i krvnih žila.

Postoje dvije posebne i rijetke varijante reumatoidnog artritisa

  • Feltyjeva bolest, karakterizirana povećanjem slezene, smanjenjem neutrofilnih granulocita u krvnoj slici i vrućicom;
  • Kaplanov sindrom: plućna pneumokonioza.

Najčešće pogađa žene, osobito između 40. i 50. godine života.

Procjenjuje se da je prevalencija oko 1% opće odrasle populacije i mogu se pojaviti obiteljski slučajevi, ali češće je to sporadična bolest.

Koji su uzroci reumatoidnog artritisa?

Reumatoidni artritis nema jedan, dobro utvrđen uzrok: vjeruje se da čimbenik iz okoliša može zavarati imunološki sustav (molekularna mimikrija) ili modificirati određene antigene koje bi imunološki sustav (ja) trebao smatrati vlastitima, što remeti imunološka tolerancija prema određenim ljudskim proteinima, kao što je kolagen zglobova, uzrokujući disregulaciju T-limfocita i B-limfocita i posljedičnu proizvodnju upalnih citokina, kao što su TNF alfa i IL17.

U visokom postotku ispitanika s reumatoidnim artritisom, posebno kod onih koji nose HLA DR4 ili DR1, prisutni su reumatoidni faktor i antitijela protiv ciruliniranih proteina (anti-CCP), pri čemu su potonja vrlo specifična za bolest.

Koji su simptomi i znakovi reumatoidnog artritisa?

Zglobovi su općenito zahvaćeni simetrično i dodatno; obično su zahvaćeni mali zglobovi šaka i stopala, ali može biti zahvaćen svaki diartrodijalni zglob (tj. sa sinovijalnom membranom).

Najčešće je upala poliartikularna, tj. zahvaća više od četiri zgloba, a ako se ne liječi ili ne reagira na liječenje, može dovesti do erozije kosti i deformacije.

Jedno od kliničkih obilježja bolesti je ukočenost zglobova pretežno ujutro, koja može trajati nekoliko sati.

spinalni zahvaćenost nije tipična za reumatoidni artritis iako u kasnoj fazi bolesti može biti zahvaćena vratna kralježnica sa zahvaćanjem epistrofealnog zuba i moguća zahvaćenost leđne moždine.

Što se tiče sistemske zahvaćenosti, bolest može uzrokovati plućnu fibrozu, serozitis, vaskulitis, nodulozu kože i unutarnjih organa, episkleritis i skleritis te amiloidozu.

Dijagnoza

Pretrage za dijagnozu bolesti te za otkrivanje i određivanje stupnja zahvaćenosti organa uključuju, uz krvne pretrage za reumatoidni faktor i anti-CCP protutijela, analizu pokazatelja upale kao što su brzina sedimentacije eritrocita (ESR) i C-reaktivni protein (CRP).

U Dodatku:

  • izljev iz zglobova, sinovijalna hipertrofija, burzitis/tenosinovitis, erozije kostiju:
  • ultrazvuk zglobova;
  • radiografija zglobova;
  • MRI zglobova;

za ispitivanje mineralne gustoće kostiju:

  • kompjutorizirana koštana mineralometrija (MOC).

U slučaju izvanzglobnog zahvaćanja

  • spirometrija, DLCO, CT prsnog koša visoke rezolucije za proučavanje pluća;
  • ehokardiogram za proučavanje srca.

Kriteriji za razvrstavanje

Kriterije klasifikacije nedavno je revidirala međunarodna skupina stručnjaka i zahtijevaju ocjenu veću ili jednaku 6 kako bi se postavila dijagnoza uzimajući u obzir

  • zajedničko sudjelovanje:
  • velika zahvaćenost zglobova (0 bodova),
  • zahvaćenost 2 do 10 velikih zglobova (1 bod)
  • zahvaćenost 1 do 3 mala zgloba (2 boda)
  • zahvaćenost 4 do 10 malih zglobova (3 boda),
  • zahvaćenost više od 10 zglobova (5 bodova),
  • reumatoidni faktor i anti-CCP:
  • negativnost na reumatoidni faktor i anti-CCP (0 bodova),
  • niska pozitivnost na reumatoidni faktor ili anti-CCP (2 boda),
  • visoka pozitivnost reumatoidnog faktora ili anti-CCP (3 boda,
  • upalni indeksi:
  • normalni upalni indeksi (0 pt),
  • promijenjeni upalni indeksi (1 bod),
  • trajanje simptoma:
  • trajanje simptoma manje od šest tjedana (0 bodova),
  • trajanje simptoma dulje od šest tjedana (1 bod).

Stadija, tijek i liječenje

Status bolesti može se identificirati analizom vrste lezija na pacijentu; tečaj je raznolik; mogući su različiti farmakološki tretmani.

Prognoza i mortalitet

Oštećenje zglobova dovodi do ograničenja pokretljivosti što može dovesti do invaliditeta i kasnije prerane smrti.

Tijek bolesti jako varira od slučaja do slučaja.

Neki pacijenti kratkotrajno imaju blage simptome, no kod većine bolest napreduje tijekom života.

Približno 20%-30% slučajeva će razviti potkožne čvorove (poznate kao reumatoidni čvorići).

Negativni prognostički čimbenici uključuju:

  • Trajni sinovitis.
  • Rana erozivna bolest.
  • Izvanzglobni nalazi (uključujući subkutane reumatoidne čvorove).
  • Pozitivan serološki nalaz na reumatoidni artritis.
  • Serološka pozitivnost na anti-CCP antitijela.
  • Obiteljska povijest reumatoidnog artritisa.
  • Loše funkcionalno stanje.
  • Nizak socioekonomski status.
  • Visok odgovor akutne faze (brzina sedimentacije eritrocita, C-reaktivni protein).
  • Brzo povećanje kliničke težine.
  • Slab odgovor na lijekove i fizioterapiju.
  • Sjedeći način života.
  • Upotreba droga, alkoholizam, pušenje.
  • Loša prehrana.
  • Poodmakla dob.
  • Prisutnost drugih patologija (bolesti srca, dijabetesa, koagulopatije, pretilosti…).

Studija iz 2006. tvrdi da reumatoidni artritis skraćuje životni vijek ljudi za oko 3 do 12 godina.

Studija klinike Mayo iz 2005. godine primijetila je da osobe koje pate od te bolesti imaju udvostručen rizik od obolijevanja od srčanih bolesti neovisno o drugim čimbenicima rizika poput dijabetesa, zlouporabe alkohola, visokog kolesterola, visokog krvnog tlaka i visokog indeksa tjelesne mase.

Mehanizam kojim reumatoidni artritis uzrokuje ovaj povećani rizik ostaje nepoznat; prisutnost kronične upale predložena je kao čimbenik, barem djelomično, odgovoran.

Pozitivni odgovori na terapiju svakako mogu ukazivati ​​na bolju prognozu

Čitajte također:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju svojih novina za iOS i Android

Artroza: što je to i kako je liječiti

Reumatoidni artritis: Stadiji, tijek i liječenje

Juvenilni idiopatski artritis: Studija oralne terapije tofacitinibom Gaslinija iz Genove

Reumatske bolesti: artritis i artroza, koje su razlike?

Reumatoidni artritis: simptomi, dijagnoza i liječenje

Veganska dijeta s niskim udjelom masti može donijeti olakšanje od reumatoidnog artritisa

Koštani kalus i pseudoartroza, kada prijelom ne zarasta: uzroci, dijagnoza i liječenje

Septični artritis: što je to, što ga uzrokuje i koji su tretmani

Izvor:

Medicina Online

Također bi željeli