Što je vulvodinija? Simptomi, dijagnoza i liječenje: razgovarati sa stručnjakom

Vulvodinija je bolno stanje koje zahvaća ženski spolni organ i pogađa oko 15% žena, ozbiljno ugrožavajući njihovu kvalitetu života.

Uzroci su brojni i nisu uvijek poznati.

Mnogi pacijenti se nakon raznih peripetija i neuspješnih objektivnih pregleda uzimaju za izmišljene bolesnike i s problemom nastavljaju živjeti godinama u samoći.

A budući da je spolni odnos za te žene tako bolan, zajednički život također može biti vrlo težak, pa čak i pretvoriti se u pakao.

Simptomi su raznoliki, zbog čega s njima moraju biti upoznati i sami ginekolozi.

Specifičan test za dijagnosticiranje vulvodinije postoji, ali ginekolog mora uzeti u obzir da je i vulvodinija među hipotezama bolesti.

Ne nedostaje lijekova koji su "posuđeni" bolesti koji mogu pomoći, ali se pacijent mora "istražiti" na 360 stupnjeva.

Kako bismo bolje razumjeli o čemu govorimo, dostupnim testovima, tretmanima i malim, ali važnim strategijama koje se moraju primijeniti kako bi se značajno poboljšali životi ovih žena i razbio tabu zvan vulvodinija.

O tome govori Federica Rossi, ginekologinja u bolnici Fatebenefratelli Isola-Tiberina u Rimu.

VULVODYNIA: “BOL, PEĆENJE I TEŠKOĆE U ODNOSU”

– Što je vulvodinija? A koliko žena u Italiji pati od toga?

Vulvodinija je kronično stanje koje ima tri specifične karakteristike: bol u vulvi, peckanje i poteškoće u snošaju i 15% Talijana pati od toga.

Suprotno uvriježenom mišljenju, brojke govore da nije rijetka bolest.

Polovica žena koje boluju od vulvodinije žali se na bol tijekom spolnog odnosa, a to također uzrokuje prijelome u paru.

Samo 60% ovih žena pronalazi odgovor na problem.

Razumije se kako se vulvodinija pogrešno prepoznaje i ne dijagnosticira, toliko da se pacijent ne liječi ispravno.

Patologiju, i u tome je glavni problem, sami liječnici ne prepoznaju.

U svojoj kliničkoj praksi susrećem žene koje navode da su prikupile desetke specijalističkih posjeta, a da nisu došle do dijagnoze.

Zbog toga i žene i prije svega liječnici moraju biti svjesni problema kako bi stekli vještine dijagnosticiranja stanja.

Bol koju prijavljuju žene mnogima se čini 'neopravdanom' u usporedbi s rezultatom fizikalnog pregleda, koji je negativan jer ginekolog ne opaža često genitalne lezije ili promjene.

Istodobno, pacijenti ne mogu obavljati jednostavne, svakodnevne radnje jer su bolne, poput prekrižanja nogu, bavljenja sportom poput jahanja ili vožnje bicikla ili vožnje skutera.

Drugi element koji treba procijeniti je vremenski kriterij, odnosno kada govorimo o vulvodiniji bol mora biti ograničena na područje vulve i mora trajati najmanje tri mjeseca.

. Sve ove informacije zajedno trebale bi liječnika navesti da posumnja na vulvodiniju.

– Kada pacijent treba posjetiti specijalistu?

Kao što je već spomenuto, moramo biti oprezni ako imamo: bolove u vulvi, žarenje, nemogućnost spolnog odnosa, a posebno tijekom čina penetracije.

To su znakovi koji bi trebali pokrenuti pacijenticu i zakazati posjet ginekologu'.

– Postoji li dobna skupina koja je sklonija vulvodiniji?

Ne, pogođene su sve dobne skupine žena, od djevojčica do žena u menopauzi.

Najčešće se problem javlja u dobi od 30 do 35 godina.

To je zato što uzroci koji mogu dovesti do vulvodinije uključuju postporođajnu dispaureniju, razderotine tijekom poroda ili epitotomije koje se ponekad izvode tijekom vaginalnog poroda.

No, ovaj se problem može pojaviti i kasnije u životu i podudara se s menopauzom, koju karakterizira nedostatak estrogena koji uzrokuje atrofičnu modifikaciju sluznice rodnice, a tkivo rodnice se mijenja s godinama, postaje tvrđe i stoga može uzrokovati ove simptomi.

NEMA VIŠE TABUA, PACIJENTE MORAJU DOŠLI. MNOGE ŽENE POMISLE DA SU LUDE

– Često se o ovoj temi govori suzdržano, a pacijentima često ne vjeruju stručnjaci koji 'ne vide' kliničke znakove bolesti. Na temelju vašeg iskustva, što bi trebalo učiniti više i bolje za te pacijente?

Prije svega, smatram da pacijentkinju treba dočekati i saslušati jer je često očajna i čak misli da je luda, ali nije.

Postoji razlog zašto te žene imaju bol i često je to vrh ledenog brijega svega što se događa s biokemijske točke gledišta.

Kod žena koje pate od vulvodinije dolazi do povećane proliferacije živčanih završetaka koji mijenjaju percepciju boli.

Osim toga, postoji stanje neuroinflamacije koje dovodi do cirkulacije citokina, medijatora upale, koji imaju tendenciju upaliti zahvaćeno područje.

Ovo je biokemijska 'vatra' i upala uzrokovana padom citokina, malih glasnika koji hrane ovu vatru i određuju produljenje boli.

Kao rezultat toga, kada dođe do upale, aktivira se i mišićni odgovor u području vulve.

Mišići koji okružuju upaljeno područje se skupljaju, ova reakcija stvara bol koja, kao obrambeno djelovanje, određuje smanjenje vagine.

S obzirom na blizinu uretre, ove žene koje boluju od vulvodinije pate i od rekurentnog postkoitalnog cistitisa, tj. te se žene žale na cistitis jedan ili dva dana nakon spolnog odnosa jer iščašenje dna zdjelice dovodi do traume mokraćne cijevi i posljedično javlja se cistitis.

Također treba procijeniti obiteljski kontekst.

Jedna studija je pokazala da žene s vulvodinijom imaju roditelje dijabetičare.

Dijabetes bi tada trebalo istražiti u obitelji i u samoj bolesnici jer je poznata činjenica da povećanje glikemije, odnosno stanja dijabetesa ili predijabetesa, povećava i infekcije kandidom kod žena.

Zapravo, uočeno je da kod žena koje imaju recidivirajuću kandidu, tri epizode zaredom, a nisu adekvatno liječene, imaju velike šanse za razvoj vulvodinije.

Konačno, kod žena se ne smiju zanemariti gastrointestinalni problemi.

Ukratko, jasno je da se bolesnica koja boluje od ovog poremećaja mora istražiti na 360 stupnjeva i ne može biti 'samo' ginekolog da brine o pacijentkinji već je potreban multidisciplinarni pristup.

– A kako bi se osigurao multispecijalistički pristup, postoje li timovi i ad hoc staze koji se brinu o pacijentima koji boluju od vulvodinije?

Trebali bi postojati multidisciplinarni timovi za brigu o pacijentu.

Jasno je da je prvi pristup ginekolog koji objektivnim pregledom isključuje sekundarne uzroke.

To je zato što se dijagnoza vulvodianije, naglasimo, postavlja isključivanjem drugih patologija poput čira, herpesa, na primjer, koji mogu utjecati na izgled vulve.

Tek kasnije ginekolog može koristiti 'test brisa', koji je evokativan, odnosno izaziva oštru bol u predjelu vulve kada se dodirne na određenim mjestima mokrim vatom.

Nakon dijagnoze ginekologa, bolesnicu treba proučiti na druge čimbenike rizika i obiteljsku anamnezu, kao što je ranije spomenuto.

Također treba uzeti u obzir moguću prisutnost razderotina koje mogu zahvatiti područje vulve, također, nažalost, kao rezultat seksualnog zlostavljanja.

I ne isključujemo vulvodiniju ako žena boluje od celijakije'.

IMA LI LIJEKA? BOLJE GOVORITI O STRATEGIJAMA

– Postoji li lijek za vulvodiniju? Koje su strategije korisne u svakodnevnom životu?

Ono što predlažem svojim pacijentima je da se pridržavaju pravila higijene, da biraju sapune bez mirisa za čišćenje, da koriste bijele pamučne gaćice, da izbjegavaju fizičku aktivnost koja može dovesti do traume vulvarne regije, da liječe vulvodiniju lijekovima ako postoji kandida .

Klasični farmakološki pristup vulvodiniji povezan je s lijekovima koje 'posuđujemo' neurolozima i psihijatrima, a to su amitriptilin koji je antidepresiv.

Treba jasno reći da ginekolog ne propisuje ovaj lijek zato što je pacijentica depresivna, već zato što tvar smanjuje upalu, što je uzrok mnogih patologija.

Također imamo mogućnost korištenja antiepileptika, koji imaju sposobnost smanjivanja prijenosa boli i na taj način pomažu u ublažavanju boli uzrokovane vulvodinijom.

Nedavne studije su također pokazale da su drugi jednostavniji lijekovi kao što su alfa lipoična kiselina, vitamin D i probiotici korisni u liječenju vulvodinije.

Također je preporučljivo koristiti holistički pristup, a samim tim i zeleno svjetlo akupunkturi, osteopatiji te predložiti protuupalnu dijetu koja uključuje dobru količinu omega 3, zelenog lisnatog povrća, adekvatan unos ugljikohidrata i unutar ove kategorije pogodovati oni s niskim udjelom glutena, koji su upalni i ne samo za one s celijakijom.

Čitajte također:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju svojih novina za iOS i Android

Candida Albicans i drugi oblici vaginitisa: simptomi, uzroci i liječenje

Varikokela zdjelice: što je to i kako prepoznati simptome

Izvor:

Agencija Dire

Također bi željeli