Lancet je objavio rad usredotočen na napade s kojima se moraju suočiti zdravstveni radnici i bolničari širom Afrike.

Globalna pažnja na nezakonite napade na zdravstvene radnike i ustanove

Uključujući izvještavanje o incidentima i utvrđivanje dugoročnih posljedica za civilno stanovništvo i zdravstvene sisteme pogođenih zemalja, pažnja na napadi on zdravstvene zaštite radnici i Objekata je nedavno porastao. Ali ta pažnja tek treba da se pretoči u efikasnu zaštitu zdravstvene zaštite na terenu.

Iako je Rezolucija 2286 usvojena konsenzusom, prijetnja ili upotreba veta od strane jedne ili više stalnih članica prečesto je frustrirala pokušaje Vijeća sigurnosti da se pozabavi ozbiljnim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava (MHP). Neuspeh u osudi i sprovođenju jača nekažnjavanje.

Rezolucija 2286 je važna na više nivoa. Ponovno potvrđuje središnju ulogu MHP-a, kako je utvrđeno Ženevskim konvencijama, primjenjivim Dodatnim protokolima i međunarodnim običajnim pravom, i zahtijeva da se strane u oružanim sukobima u potpunosti pridržavaju svojih obaveza da osiguraju poštovanje i zaštitu svih medicinski i humanitarni osoblje angažirano isključivo na medicinskim poslovima, njihova prijevozna sredstva i oprema, i bolnice i druge medicinske ustanove.

Koje bi mogle biti prilike za smanjenje ovih napada na zdravstvene radnike?

Vidimo i mnoge druge mogućnosti za akciju. Odgovornost svih zainteresiranih strana temelj je provedbe Rezolucije 2286. Do odgovornosti postoji više putova. Države koje podržavaju norme civilne zaštite i svetosti zdravstvene zaštite mogu preduzeti ključne akcije i voditi put, posebno primjenom relevantnih preporuka generalnog sekretara za ispunjavanje ciljeva Rezolucije 2286.

Konkretni koraci uključuju usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa obavezama prema međunarodnom pravu; obuka vojnog osoblja o zaštiti medicinske zaštite u oružanom sukobu; dobrovoljno izvještavanje o tome djeluju li države u skladu s Rezolucijom 2286 u pogledu vlastitih zakona, prakse, istraga i postupaka odgovornosti; izvještavanje o kršenjima putem relevantnih tijela UN-a kao mehanizam za vršenje pritiska na počinitelje; procjenu potencijalnih rizika da bi se prijenos konvencionalnog oružja mogao koristiti za počinjenje ili omogućavanje ozbiljnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava; tamo gdje su nacionalni mehanizmi odgovornosti nedovoljni ili neadekvatni, osiguravajući uspostavljanje odgovarajućih međunarodnih mehanizama odgovornosti ili korištenje postojećih međunarodnih mehanizama odgovornosti; i osiguravanje da se zdravstveni radnici koji se pridržavaju svoje etičke dužnosti pružanja nepristrane zdravstvene zaštite ne suočavaju sa proizvoljnim hapšenjem i krivičnim gonjenjem, suprotno MHP-u.

Postoji još prostora za djelovanje UN-a. Istražne komisije i drugi mehanizmi za praćenje i izvještavanje trebali bi posvetiti više pažnje istraživanju nezakonitih napada na zdravstvenu zaštitu. Sekretarijat UN-a bi mogao istražiti uspostavljanje mehanizma za razmjenu dobrih praksi za unapređenje zaštite zdravstvene zaštite u oružanim sukobima i omogućiti stvaranje iskusnog tima iz agencija UN-a, uključujući SZO-ov program za hitne slučajeve zdravlja, civilno društvo i nevladine organizacije, i akademske zajednice, da poboljšaju proces obuke, dokumentovanja i praćenja nezakonitih napada na zdravstveni sektor. Konačno, kao što traži Rezolucija 2286, Generalni sekretar treba da izveštava Savetu bezbednosti o situacijama gde pružanje medicinske pomoći stanovništvu u nevolji ometaju strane u oružanom sukobu i treba da izveštava o aktivnostima koje su preduzele partije i humanitarne agencije kako bi se sprečila kršenja i akcije koje su preduzete kako bi se identifikovali i odgovorili oni koji čine takva djela. ”

IZVOR

The Lancet