Oni to zovu "cestni bes" i odnosi se na onaj deo nas koji leti u a bes protiv bilo kog motorno vozilo, nešto što nas iracionalno dovodi do bijesnih reakcija, vidljivih manifestacija panike i napetosti. Dostupne statistike pokazuju da se, pored očigledne nepažnje, posljednjih godina o 95% nesreća izazvani provokativnim i grubim ponašanjem vozača. Srednji prst podigao, previše eksplozija roga, i iznenada napetost raste, raspoloženja za koja ste mislili da su eksplodirale eksplodirale uz pojačane, beskorisne i u nekim slučajevima potpuno neuspješne, nasilje.

DESERT NEWS - Svi smo doživeli besan put. Neki su videli ili čitali o posljedicama koje je vozač izgubio. Postoje priče o borbi, pa čak i smrti, jer se neko uvrijedio. Drugi su bili žrtve nekontrolisanog besa njihovih iracionalnih saputnika na putu. Nijedna imena neće biti nazvana, ali ima i nekih od nas koji su počinioci takvog lošeg prikazivanja manira.

Put besa, kao i drugi činovi ljudske gluposti ili podložnosti, dobijaju sve štampe. Ipak, niko nikada nije čuo za "cestovni rave". Putevi su akti zamišljenosti, nesebičnosti i ljubaznosti koju obavljaju drugi vozači. Oni su suprotni od svojih poznatijih zlih blizanaca.

Putovanje je kada neko prestane da pusti drugu osobu u liniju saobraćaja. To je vozač koji se vuče i pusti ostale da prođu. To je saputnik koji ne mrda kada je zaglavio u saobraćajnim zaglavama. Rave kritike izlaze na ljude koji dođu do potpunog zaustavljanja umesto da se kreću preko crosswalk-a. Oni koji ne vode žuto-crveno svetlo zaslužuju pohvale.

Dok sam odrastao, pre LED sijalica i tekstualnih poruka, moj otac bi pričao o tome kako je želeo da izmisli znak koji bi mogao da pali veliki "Hvala". Kada su drugi pokazali gest velikodušnosti, želeo je da izrazi svoju zahvalnost čak i ako im se ne bi mogao lično zahvaliti.

Nije mogao imati građansku grupu da kaže "10-4, dobar drugar, i hvala", kada bi se gigantska polu pomerila na stranu da bi mu prolazila. Provaliti kroz prozor i uzivati ​​našu mamu dok smo prošli timstera, nije bilo ni praktično. Samo bi talasao i nadao se da će ga videti kroz prozor.

Tada je želeo da neko izmisli dugme "hvala". Isključujući ono što je rekao, moj um detinjstva je pokazivao neki znak koji treperi na zadnjem delu automobila. Danas postoje neki uređaji koji će opisati poruku na isti način kao i tisak na Times Square-u. Tata bi rekao: "Puno vam hvala što ste me pustili ispred sebe."

Danas je zabrinutost da bi se, kao i svaka tehnologija, mogla koristiti za dobro ili za bolesne. Umjesto dugmeta "hvala", postojale bi sve vrste dugmadi koje ne bi doprinele svjetskom miru. Žalba bi se samo pojačala. Hakeri bi mogli izneti slike bez ukusa.

Vratili smo se u rivalstvo između besa i puteva.

Umjesto "hvala" znaci, nakon svake gazde ili džentlmenog poteza, možemo prenijeti dobrotu. Ne bi bilo takvih stvari kao ni zona prolaza. Trake mogu da se sužavaju, ali ipak bi se pažljivo razmišljalo o drugima.