Ciroza jetre: uzroci i simptomi

Ciroza jetre je bolest koju karakterizira difuzna promjena strukture jetre, koja se očituje kao krajnja posljedica procesa nekroze (odumiranja stanica ili skupina stanica, područja tkiva i dijelova organa) i upale u tkivu jetre, koje su vremenski produžene i imaju višestruku genezu

Što je ciroza jetre

Ciroza jetre je kronična, degenerativna bolest jetre, karakterizirana prisutnošću regenerativnih čvorića (novih stanica koje zamjenjuju uništeno tkivo u obliku čvorića) i fibrozom (ožiljcima) kao dijelom manje ili više agresivnog upalnog procesa.

Ovisno o veličini čvorića, ciroza se može podijeliti na mikronodularnu (čvorići manji od 3 mm), makronodularnu (čvorići veći od 3 mm) ili mješovitu.

Zamjena normalnog jetrenog tkiva regenerativnim čvorovima i fibroznim ožiljcima uzrokuje duboku promjenu mikrocirkulacije jetre, otežava kontakt, a time i razmjenu između krvi, bogate hranjivim tvarima iz crijeva, i jetrenih stanica (dodirna stijenka između stanica i krvne žile se zgušnjavaju i stoga prolaz krvi bogate hranjivim tvarima iz žila u stanice postaje sve složeniji dok se ne iscrpi).

Ovaj proces dovodi do stvaranja začaranog kruga koji uzrokuje samoodržavanje i pogoršanje staničnih oštećenja, uz smanjenje funkcije i konzistencije (otvrdnuće) jetre i progresivno povećanje tlaka u portalnoj veni (vena koja prenosi krv od crijeva, gušterače i slezene do jetre i opće cirkulacije).

Povećanje tlaka u portalnoj veni (naziva se portalna hipertenzija), zbog poteškoća u prolasku krvi kroz cirotičnu jetru, pogoduje otvaranju alternativnih venskih izlaza (šantova) i time pojavi venskih proširenja (varikoziteta), što javljaju se uglavnom u jednjaku i želucu.

Portalna hipertenzija također dovodi do kongestije slezene vene (vena koja povezuje slezenu s jetrom) i slezene, što se izražava povećanjem njenog volumena (splenomegalija), što pak uzrokuje sekvestraciju cirkulirajuće krvi (smanjenje bijele krvne stanice, trombociti i crvene krvne stanice – hipersplenizam).

Uzroci ciroze jetre

Glavni uzroci ciroze jetre su virusne infekcije, konzumacija alkohola i pretilost (pretjerana konzumacija masne hrane).

Virusi za koje se zna da uzrokuju kronično oštećenje jetre su virus hepatitisa B, virus hepatitisa C i Delta virus. Svi ovi virusi prenose se parenteralno, tj. zarazom zaraženom krvlju ili rjeđe tjelesnim tekućinama zaražene osobe.

Delta virus ne može sam izazvati infekciju, već je potrebna prisutnost virusa hepatitisa B.

Učestalost infekcije virusom B, a posljedično i Delta virusom, posljednjih je godina drastično smanjena uvođenjem cijepljenja protiv hepatitisa B, koje je obvezno kod djece predškolske dobi.

Kao posljedica cijepljenja protiv virusa hepatitisa B, trenutno je virus koji je glavni odgovoran za kronična oštećenja jetre postao virus hepatitisa C.

Ova infekcija je češća kod osoba starijih od 40 godina, a njezina prevalencija progresivno raste s dobi.

To je zbog uporabe u prošlosti 'nepovratnih' staklenih štrcaljki, neadekvatno steriliziranih kirurških instrumenata, hemotransfuzije i derivata plazme (npr. tetanusni imunoglobulin) koji nisu testirani na infekciju virusom hepatitisa C, a kod pojedinaca koji koriste droge, navika da razmjena šprica često zaražena od bolesne osobe.

Sada se smatra da se ovi rizici stalno smanjuju zbog upotrebe štrcaljki za jednokratnu upotrebu i uvođenja testa na antitijela na virus hepatitisa C od 1989. godine.

Stoga je danas infekcija virusom C kod mladih osoba (ispod 30 godina) ograničena na rizične skupine kao što su ovisnici o drogama (zbog promiskuitetnog korištenja štrcaljki) i osobe koje su podvrgnute višestrukim hemotransfuzijama.

Prijenos virusa hepatitisa C spolnim odnosom iznimno je rijedak i stoga ne postoji obveza propisivanja 'zaštićenog' odnosa između zaraženih i nezaraženih osoba.

Prijenos infekcije s majke na dijete u trenutku poroda (prijenos s majke na dijete) također je iznimna pojava i gotovo ograničena na određene rizične skupine (npr. HIV pozitivne majke).

Stoga nije opravdano nametati carski rez svim majkama s infekcijom virusom hepatitisa C.

Cjepivo za sprječavanje infekcije virusom hepatitisa C još nije dostupno.

Ciroza jetre i alkohol

Zlouporaba alkohola (pivo, vino, žestoka pića) je drugi vodeći uzrok razvoja ciroze u našoj zemlji.

Dugotrajno uzimanje (više od 10 godina) najmanje 45 g etanola dnevno (što odgovara otprilike pola litre stolnog vina ili litre piva ili čaši žestokog pića od 150 ml) i 90 g etanola dnevno u žena i muških ispitanika se smatra čimbenikom rizika za razvoj ciroze.

Međutim, treba napomenuti da samo 10% ljudi koji popiju ovu količinu alkoholnih pića razvije cirozu.

To je zbog genetske predispozicije i vjerojatno se osobe s takvom predispozicijom mogu razboljeti i nakon konzumiranja manjih količina alkoholnih pića.

Važno je odbaciti stari mit da su ljudi koji se lako opijaju alkoholom izloženi riziku od bolesti jetre.

Naprotiv, stalni konzument alkohola, koji je u opasnosti od bolesti jetre, bolje podnosi veće doze alkohola bez opijanja.

Također je važno zabraniti čak i umjereno uzimanje alkoholnih pića osobama koje su već zaražene virusom hepatitisa B ili C, jer se pokazalo da je to odgovorno za bržu progresiju oštećenja jetre (štetni učinci se zbrajaju i ubrzavaju postupak).

Ostali manje česti uzroci ciroze jetre su:

  • genetska hemokromatoza (nakupljanje željeza u jetri);
  • primarna bilijarna ciroza (bolest nepoznatog uzroka koja se razvija zbog promjene malih intrahepatičnih žučnih vodova) i primarni sklerozirajući kolangitis;
  • autoimune bolesti (promjene u imunološkoj funkciji koje uključuju stvaranje abnormalnih antitijela – autoantitijela – koja reagiraju protiv struktura u tijelu);
  • Wilsonova bolest (nakupljanje bakra u jetri);
  • određeni lijekovi štetni za jetru i toksini iz okoliša (npr. ugljikov tetraklorid ili određeni pesticidi);
  • dugotrajna stagnacija krvi u jetri koja se javlja primjerice kod zatajenja desnog srca i začepljenja vena koje odvode krv iz jetre (Budd-Chiarijev sindrom i venookluzivna bolest);
  • dugotrajna opstrukcija odljeva žuči iz jetre koja se javlja, na primjer, kod osoba s malformacijama bilijarnog trakta (sekundarna bilijarna ciroza);
  • metaboličke i nutritivne bolesti kao što su nealkoholni steatohepatitis i pothranjenost;
  • rijetki genetski oblici (npr. nedostatak alfa-1-antitripsina).

Konačno, u malom postotku slučajeva, unatoč pomnim istraživanjima, ne može se identificirati uzročni čimbenik ciroze (kriptogena ciroza).

Moguće je da se u takvim slučajevima radi o infekcijama virusima koji još nisu identificirani.

Simptomi i dijagnoza ciroze jetre

Kronične bolesti jetre, osobito one uzrokovane virusima, obično ne uzrokuju pacijentu nikakvu nelagodu i ne daju očite znakove svoje prisutnosti.

Stoga je dijagnoza bolesnika s neuznapredovalom cirozom kod pretpostavljeno zdravog subjekta uglavnom povremena i usmjerena laboratorijskim pretragama, koje se provode rutinski, ili liječničkim pregledom.

Glavne promjene testova koje ukazuju na cirozu jesu promjene u krvnoj slici, posebice smanjenje broja trombocita (ispod 100,000 XNUMX/mlmc) povezano ili ne sa smanjenjem bijelih krvnih stanica i crvenih krvnih stanica (hipersplenizam).

Povećane transaminaze nisu znak ozbiljnosti bolesti jetre, uglavnom su normalne u bolesnika s vrlo uznapredovalim oštećenjem jetre.

Glavni znakovi koji liječničkim pregledom mogu ukazati na dijagnozu ciroze su:

  • crvenilo dlanova (palmarni eritem)
  • pojava na koži (osobito na rukama, licu i prsima) malih crvenih 'paukovih' kožnih mrlja (pauk nevusi)
  • povećanje veličine jetre i nepravilnost njezina ruba
  • povećanje volumena slezene.

U uznapredovalim oblicima ciroze drugi znakovi koji se lakše uočavaju su smanjenje mišićne mase, nakupljanje tekućine u potkožnom tkivu (otok gležnjeva) i unutar abdomena ili ascites (manifestira se širenjem abdomena), difuzni svrbež bez očitih kožnih lezija , žućkasto obojenje bjeloočnica i/ili kože i ispuštanje tamne mokraće (zbog povišenog bilirubina).

Terapije koje će se provoditi u osnovi se temelje na promjeni načina života, kontroliranom gubitku težine i liječenju istovremenih stanja kao što je dijabetes.

Korisni savjeti za prevenciju virusnog hepatitisa

Što se tiče općih higijenskih pravila za sprječavanje prijenosa virusa hepatitisa B, Delta i C, preporuča se zaraženima da izbjegavaju osobnu upotrebu toaletnih pribora koji se mogu zaprljati krvlju, poput manikure oprema, četkica za zube, brijač.

Važno je da osoba koja zna da ima infekciju virusom hepatitisa to prijavi prilikom posjeta stomatologu ili prilikom operacije.

S druge strane, besmisleno je potpuno izolirati pacijente s infekcijom virusom hepatitisa personalizacijom korištenja posuđa i ograničavanjem emocionalnih kontakata (npr. ljubljenja).

Čitajte također:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju svojih novina za iOS i Android

Komplikacije ciroze jetre: što su?

Neonatalni hepatitis: simptomi, dijagnoza i liječenje

Cerebralne intoksikacije: jetrena ili porto-sistemska encefalopatija

Što je Hashimotova encefalopatija?

Bilirubinska encefalopatija (Kernicterus): neonatalna žutica s infiltracijom bilirubina u mozak

Hepatitis A: što je to i kako se prenosi

Hepatitis B: simptomi i liječenje

Hepatitis C: Uzroci, simptomi i liječenje

Hepatitis D (Delta): simptomi, dijagnoza, liječenje

Hepatitis E: što je to i kako dolazi do infekcije

Hepatitis kod djece, evo što kaže Talijanski nacionalni institut za zdravlje

Akutni hepatitis u djece, Maggiore (Bambino Gesù): 'Žutica je poziv za buđenje'

Nobelova nagrada za medicinu znanstvenicima koji su otkrili virus hepatitisa C.

Steatoza jetre: što je to i kako je spriječiti

Akutni hepatitis i ozljeda bubrega zbog konzumiranja energetskog pića: Prikaz slučaja

Različite vrste hepatitisa: prevencija i liječenje

Hepatitis C: Uzroci, simptomi i liječenje

Izvor:

Pagine Mediche

Također bi željeli