Jedna od prvih vijesti o Sapeur Pompierima iz grada Lyona i njihovim intervencijama datira iz septembra 1674. godine u velikom požaru koji je pogodio gradsku vijećnicu

Suha drvena konstrukcija zgrade napajala je vatru i začas je već progutala krov velike dvorane i južnog paviljona.

Olovo s krova se istopilo, stvarajući kišu otopljenog metala koja je pala i zapalila nove dijelove zgrade.

Čuvari su odmah upozorili da su mnogi građani odmah krenuli u borbu s vatrom.

Međutim, vatra se proširila i na sat i zvona, što je padom dodatno oslabilo strukturu, posebno svod koji je podupirao kupolu.

Iznenada je vjetar promijenio smjer i cijela zgrada se zapalila i tako su stolari i radnici bili prisiljeni srušiti konstrukcije i krovove iznad arhivske prostorije, zahvaljujući ovom naporu oduzeli su vatri svoje gorivo i ona je počela slabiti.

U svakom slučaju, nekoliko dana nakon neprekidnog nadzora bilo je potrebno provjeriti da se vatra nije ponovno pokrenula zbog visokih temperatura.

Štaviše, dobrovoljci u to vrijeme nisu imali mnogo oprema osim ručne pumpe, koja vjerojatno nije igrala glavnu ulogu u ovoj katastrofi, jer su visina i širina vatre bili takvi da je mlaz stroja bio potpuno nedovoljan za pokrivanje daljina.

Nakon toga, Vatrogasna brigada počela je nabavljati specijalizovanu opremu i mehanizaciju, a primjer je primjer stepeništa Porta.

1871. godine, dva italijanska brata iz Milana predložili su Francuskoj neke zračne ljestve iz vlastitog izuma koje je vatrogasna brigada glavnog grada Lombardije već pustila u službu 1862. godine.

U decembru su ovi izumitelji stigli u Lyon i predstavili dva svoja modela Sapeur Pompiersima

Najviši, pričvršćen na kolima koja je vukao konj, dostigao je zapanjujuću visinu od 22 metra.

Svako stepenište bilo je podijeljeno na djelomične dužine od 3 metra koje su se međusobno uklopile.

Ove ljestve zagarantovane vatrogasci da bi mogli izvoditi akcije spašavanja na velikim visinama u većoj sigurnosti i brzini, zapravo ljestvama je bilo potrebno samo oko šest minuta da budu sastavljene i spremne za upotrebu.

Iste godine, tačno navečer u subotu 2. aprila, izbio je silovit požar u Théâtre des Célestins.

Uprkos pravovremenoj intervenciji, požar je brzo poprimio ogromne razmjere.

Plamen je pukao kroz krov, a širio se i napolje zahvaljujući materijalima koji su činili pozorište: puno drveta, zavjesa i tkanina svih vrsta.

Uprkos svim naporima i dvanaest ručnih pumpi koje su istovremeno radile, i zgrada pored pozorišta bila je zahvaćena plamenom.

Tek mnogo kasnije na mjesto su stigle dvije parne pumpe, mnogo efikasnije od ručnih pumpi, koje su napokon uspjele kontrolirati vatru.

Nažalost, od pozorišta i susjedne zgrade ostali su samo pougljeni zidovi.

Nekoliko godina nakon ovog događaja, dva odvojena spomenika posvećena vatrogascima i policajcima svečano su otvorena na groblju Loyasse, smještenom na brdu Fourvière, odmah izvan centra grada.

Nakon naknadne smrti nekoliko Sapeur Pompiersa u vršenju svojih dužnosti između 1851. i 1883., gradonačelnik je odlučio da se podigne spomenik u njihovo sjećanje

Ova memorijalna mjesta pokazuju privrženost koju vlasti i stanovništvo grada Lyona imaju za vatrogasce.

Izgradio ga je Abraham Hirsch, arhitekta grada, ovaj spomenik je svečano otvoren 30. oktobra 1896. godine.

Smješten na osi glavnog ulaza, sastoji se od 5 metara visoke stele, ispod koje se nalazi kosturnica i svod. Tu su sačuvani posmrtni ostaci 16 vatrogasaca koji su stradali u požarima počev od 1851. godine.

Više od jednog veka kasnije grad je takođe posvetio muzej svojim vatrogascima. Istorija ovog muzeja započinje 1971. godine, kada je svečano otvoren u prostorijama La Duchère, na inicijativu zapovjednika Lionske vatrogasne jedinice.

Prvi cilj bio je zaštititi vozila i opremu koja ne rade od propadanja, a ovi predmeti su, zahvaljujući grupi entuzijasta i bivšim vatrogascima, postepeno vraćeni u svoj izvorni sjaj.

Muzej je 2005. godine dobio nalog Musée de France po nalogu Ministarstva kulture.

Ovo službeno priznanje bilo je od velike važnosti jer garantuje finansiranje muzejskog Ministarstva za naučno i kulturno istraživanje.

Djelatnost muzeja intenzivirala se i diverzificirala od 2010. godine, otvaranjem za sve vrste javnosti i progresivnom integracijom u lokalnu kulturnu mrežu.

Također su poduzete velike obnove galerije stalne izložbe, koja je ostala nepromijenjena 40 godina, čineći muzej modernijim, edukativnijim i širim po obimu.

Pri tome je i web stranica muzeja dva puta obnavljana kako bi bila pristupačnija i modernija.

Vatrogasno-spasilačka služba odeljenja metropole Liona, koja je veoma uključena u muzej, i dalje sa oduševljenjem doprinosi akcijama podizanja svesti i obrazovanja za vatrogasnu profesiju.

Muzejski tim, sastavljen od pet stalnih članova i trideset aktivnih volontera, nadgleda konzervaciju, proučavanje, unapređenje i obogaćivanje zbirki, koje danas broje oko 150 vozila, što je funkcija od velike važnosti za očuvanje istorije jednog od najvažnijih vatrogasne jedinice u Francuskoj.

Pročitajte takođe:

Muzej za hitne slučajeve, tableta za istoriju: Vatrogasni bicikl

Vatrogasci, istorija američkih-LaFrance Fire Engines Co.

Njemački muzej vatrogastva Fulda

Izvor:

Jacques Périer, Istorija vatrogastva (Lione 2018); museepompiers.com;

Veza:

https://museepompiers.com/