Kongenitalna dijafragmalna kila (CHD): što je to, kako se liječi

Kongenitalna dijafragmalna kila (CHD) je malformacija koja se sastoji od nedostatka ili nepotpunog formiranja dijafragme, tj. istjecanja unutarnjih organa iz abdomena (gdje su normalno smješteni) u prsnu šupljinu

Karakteristike i posljedice kongenitalne dijafragmalne hernije

Posljedica toga je da organi pritišću pluća na strani hernije (u nekim slučajevima i na kontralateralnoj strani), zauzimajući prostor i sprječavajući njegov normalan razvoj.

Poznati su teški i lakši oblici, ali prognoza je obično teška, stope preživljenja, uz kirurško rješenje, variraju u svijetu između 50% i 70%.

Ova mana ima učestalost između 2,500 i 3,500 živorođene djece.

Postoji blaga prevlast muškaraca nad ženama: 1 slučaj na 3,000-5,000 živorođene djece.

Nije nasljedna bolest iako je iznimno opisana kod više osoba u istoj obitelji.

Trenutačno nisu u potpunosti poznati čimbenici odgovorni za njegov nastanak.

Dijagnoza se obično postavlja u drugom tromjesečju trudnoće kada se ultrazvučnim pregledom vidi jedan ili više trbušnih organa (crijeva, slezena, želudac, jetra).

Grudni koš i srce uglavnom su pomaknuti udesno, a najčešće je hernirana lijeva strana.

Dijafragmalna kila, slika u trudnoći

U tijeku trudnoće ultrazvučna slika ostaje manje-više stabilna, a posebnu pozornost treba obratiti na amnionsku tekućinu koja se može povećati (polidramnij) što uzrokuje prijevremeni porod.

Važno je imati na umu sljedeće: sve dok je fetus u majčinom trbuhu, na njega ne utječe loš razvoj pluća jer mu majka osigurava prehranu i oksigenaciju.

Provode se periodični pregledi (cca. svaka tri do četiri tjedna) kako bi se pratila dobrobit ploda, procijenila klinička slika i po potrebi izradio plan liječenja.

Liječnički tim nakon postavljene dijagnoze ima zadatak roditeljima pružiti sve informacije potrebne za donošenje informirane odluke te definirati zajednički tijek liječenja od prenatalne do postnatalne faze.

Antenatalna dijagnostika služi kako bi se osigurala maksimalna briga za dijete, dajući roditeljima priliku da se pripreme za iskustvo i uspostave odnos s medicinskim timom i prije rođenja djeteta.

Bilo bi poželjno da roditelji posjete odjel na kojem će biti primljena, njegovana i liječena beba te da se upoznaju s ljudima i okolinom prije poroda.

Važno je da se beba rodi što kasnije; idealno nakon 38 tjedana, te da se može zakazati porod u centru u dogovoru s timom.

Pri rođenju, zbog nedovršenog razvoja pluća, Vaše dijete će imati značajne poteškoće s disanjem, zbog čega već u rađaonici mora biti osigurana mehanička ventilacijska pomoć (intubacija); beba se zatim intubira i liječi čim se rodi.

Prvih 24/48 sati bebinog života važni su za razumijevanje stupnja razvoja pluća postignutog tijekom fetalnog razvoja.

Pluća su neophodna za život jer osiguravaju izmjenu plinova, tj. unose kisik i uklanjaju ugljični dioksid.

Iako bebi možete dati dovoljno kisika, ako ga ne može unijeti zbog slabog razvoja pluća, nećete je moći održati na životu.

U nekim centrima operacija se izvodi u jedinici intenzivne njege, a ne u operacijskoj sali, kako bi se izbjegao dodatni stres koji može utjecati na teško postignutu respiratornu stabilnost djeteta. Defekt dijafragme (hernija) ispravlja se kada je dijete stabilno od kardio- respiratornog gledišta.

Stabilno znači da dijete određeno vrijeme treba istu količinu kisika i istu vrstu ventilacije, bez većih oscilacija.

To se može dogoditi nakon 48 sati života, ako dijete može stabilno ventilirati, ili nekoliko dana nakon rođenja.

Vrijeme potrebno za postizanje stabilizacije je vrlo različito i ponekad se u vrlo teškim bebama nikada ne postigne

Operacija se sastoji od subkostalne incizije (u gornjem dijelu abdomena), vraćanja herniranih organa u abdomen i rekonstrukcije integriteta dijafragme.

Ako je defekt dijafragme velik, potrebno je koristiti sintetičke materijale (dijafragmalna ploča ili flaster).

U danima nakon operacije dijete će se, sve dok je intubirano, moći hraniti samo kroz nazogastričnu sondu.

U početku dijete može još uvijek biti umorno (kratkoća daha) i možda neće moći sve pojesti na usta. U tom će slučaju pomoć nazogastrične sonde i dalje biti korištena onoliko dugo koliko mu je potrebna.

Korisno je da majka odmah počne s izdajanjem mlijeka, kako bi mogla podojiti dijete i u svakom slučaju dati mu svoje mlijeko.

U postoperativnom tijeku mogu se pojaviti komplikacije, kao što je perzistiranje respiratorne insuficijencije koja se teško liječi i tek polagano prolazi.

Infekcije, budući da se operira novorođenče koje ima slabu imunološku obranu i s brojnim elementima daljnjeg infektivnog rizika Pleuralni izljev, koji može zahtijevati postavljanje prsnog drena.

I prije i poslije operacije za dijete je važna prisutnost roditelja.

Prvih nekoliko tjedana života daleko su najteži i za dijete i za roditelje.

Postoji zabrinutost, nada, emocije sve su intenzivne i proturječne. Roditeljska uloga je temeljna, liječnici i medicinske sestre pružaju potrebnu njegu, ali nježnost, kontakt, pažnja, ljubav samo roditelji mogu jamčiti svojom prisutnošću.

Trajanje hospitalizacije vrlo je različito.

Svako dijete ima svoje vrijeme i ritam koje treba učiti i poštovati, a da pritom ne zapadne u pogrešku uspoređujući ih s drugima.

Nakon nekoliko godina većina djece ima dobru respiratornu funkciju jer im se pluća mogu oporaviti do točke u kojoj mogu živjeti normalnim životom.

U drugim slučajevima mogu se pojaviti djeca koja su bila podvrgnuta operaciji dijafragmalne kile

  • poremećaji respiratorne funkcije, osobito ako je intubacija bila produljena,
  • problemi gastroezofagealnog refluksa,
  • problemi sa sluhom različitog stupnja i problemi sa skeletom (skolioza), koji su češći kada je pločica bila potrebna za rekonstrukciju dijafragme.

Čitajte također:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju svojih novina za iOS i Android

Što je to i kako prepoznati abdominalnu dijastazu

Kronična bol i psihoterapija: ACT model je najučinkovitiji

Pedijatrija / dijafragmalna kila, dvije studije u NEJM -u o tehnici za operiranje beba u maternici

Hijatalna kila: što je to i kako je dijagnosticirati

Perkutana diskektomija kod diskove hernije

Što je to oteklina? Sve što trebate znati o ingvinalnoj kili

Simptomi i uzroci boli pupčane kile

Izvor:

Pagine Mediche

Također bi željeli