Osteoartroza: definicija, uzroci, simptomi, dijagnoza i liječenje

Osteoartroza je degenerativna i kronična bolest koja utječe na polagani proces erozije i stanjivanja zglobne hrskavice, uzrokujući anatomske promjene i na okolnim tkivima i mišićima, s negativnim učincima na normalno kretanje zglobova pacijenta.

Prema znanstvenoj literaturi, osteoartritisom su najviše pogođeni oni stariji od 70 godina, zbog fiziološkog procesa starenja koji zahvaća mišiće i kosti.

Međutim, sve je rjeđe da se dijagnoza postavlja i kod pacijenata u dobi od 40 do 50 godina.

Čini se da su najviše pogođeni spol žene, zbog razloga povezanih s menopauzom i posljedičnim hormonalnim promjenama.

Kod mladih ljudi bolest uglavnom pogađa dječake, jer su oni skloniji radnim i/ili sportskim naporima i traumama.

Zglobna hrskavica je vrlo važno tkivo za naš organizam

Tvrda, ali izuzetno elastična, prekriva kosti i ima zadatak da im služi kao zaštitni jastuk.

Svojevrsni 'amortizer' protiv trenja, udaraca i trljanja kojima su kosti stalno izložene tijekom kretanja.

Normalna otpornost hrskavice zapravo može biti ugrožena kontinuiranim naprezanjem, nepravilnim držanjem i čitavim nizom uvjeta koji je dovode do spore erozije: to je izvor osteoartritisa.

Zglobovi koji su najviše pogođeni osteoartrozom su oni koji podnose najveći teret tjelesne težine, tj. uglavnom kukovi, koljena, vratni i lumbalni kralješci, ali i mali zglobovi šaka i stopala.

Osteoartroza, što je to?

Hrskavica ima vrlo važnu ulogu zbog svoje sposobnosti ublažavanja mikrotrauma i naprezanja kojima su zglobovi opetovano izloženi.

Međutim, s godinama, hrskavica se progresivno stanjuje i ne regenerira, ostavljajući zglobne površine bez sposobnosti klizanja i kretanja koju imaju kod mlađih osoba.

Stoga hrskavicu možemo definirati kao temeljno tkivo, jer štiti kosti tijekom vremena.

Kada je kost podvrgnuta traumi ili naprezanju, tijelo, u pokušaju da popravi oštećeno hrskavično tkivo, stimulira proizvodnju hondrocita (stanica hrskavice).

Međutim, ovaj se proces regeneracije također može dogoditi abnormalno u koštanom tkivu ispod hrskavice, poznatom kao subhondralna kost, generirajući kljunove koštanog tkiva zvane osteofiti, koji, kada se međusobno dodiruju ili komprimiraju susjedne živčane strukture, mogu biti odgovorni za pojava boli i trnci.

Osteoartroza također može često utjecati na Kralježnica: u ovom slučaju, najtipičniji simptom je lumbago.

Kod pojedinca s dijagnosticiranom osteoartrozom, sve komponente zglobova (kosti, zglobna čahura i sinovijalno tkivo, tetive, ligamenti i hrskavica) imaju tendenciju otkazivanja, mijenjajući normalnu stabilnost i, u slučaju zglobova donjih ekstremiteta, hodanje.

Važno je ne podcijeniti bolne simptome koji su znak osteoartritisa i odmah posjetiti liječnika čak i kada su simptomi blagi.

Otkrivanjem na vrijeme može se usporiti napredovanje osteoartroze, maksimalno izbjeći njezine komplikacije i potrebu za operativnim zahvatom.

Osteoartroza: uzroci

Glavni uzroci koji su do sada prepoznati nedvojbeno su starost i bavljenje teškim poslovima ili intenzivne sportske aktivnosti kroz dulje vrijeme.

Opisani su dodatni čimbenici rizika koji mogu dovesti do toga da neki pojedinci budu skloniji osteoartritisu.

Da vidimo koje:

  • Velika tjelesna težina: prekomjerna tjelesna težina ili pretila osoba izlaže svoje kosti i hrskavicu većem naprezanju i trenju, što može dovesti do razvoja artroze čak iu mladoj dobi. Zbog toga su najviše pogođeni zglobovi kukova, koljena i stopala, zbog opterećenja tijela kojima su izloženi čak i pri svakodnevnim pokretima.
  • Nasljedstvo i genetika: Veća je vjerojatnost da će ga razviti osobe čiji roditelji boluju od osteoartritisa.
  • Prijelomi, duboke ozljede zglobova i prethodni kirurški zahvati čimbenici su rizika jer mogu promijeniti normalnu anatomiju zgloba.
  • Promjene mišića koljena ili hiperlaksnost ligamenta stanja su koja pogoduju progresivnoj deformaciji zgloba.
  • Osteoartroza uzrokovana stalnim zadržavanjem prisilnih položaja i nepravilnog držanja.
  • Spol: kao što je već spomenuto, osteoartroza uglavnom pogađa žene, zbog čega se smatra da je uključen hormonski faktor. Međutim, muškarci su više pogođeni u mlađoj dobi zbog velikog tjelesnog napora uzrokovanog poslom ili sportskom aktivnošću.

Klasifikacija osteoartroze

Primarnu osteoartrozu ili idiopatsku osteoartrozu (do sada razmatranu, uzroci joj nisu točno poznati, već samo čimbenike rizika za njezin razvoj) karakteriziraju uglavnom male, pojedinačne i često ponavljane ozljede ili traume uslijed abnormalnih i naglih pokreta koje subjekt nehotice čini.

Može zahvatiti jedan ili više zglobova

  • Osteoartroza se, s druge strane, naziva sekundarnom kada se razvije kao posljedica, uglavnom kasno, neke druge patologije zgloba: u većini slučajeva osteoartroza je sekundarna nakon infekcije kosti (osteomijelitis) ili infekcije zgloba (septički artritis) ili kongenitalne ili stečene abnormalnosti kostiju/zglobova (defekti u razvoju, osteomalacija, rahitis, upalni artritis).
  • Patološko stanje hiperlaksacije ligamenta također može biti uzrok osteoartroze, jer stvara anatomsko stanje u kojem se zglobovi ne pomiču kako bi trebali na svom prirodnom mjestu.

Simptomi osteoartroze

Iako je osteoartroza prilično bolna i onesposobljavajuća u naprednijim stadijima, u početku je gotovo potpuno asimptomatska, što otežava ranu dijagnozu, a pacijenti shvate da je stanje uznapredovalo.

Iako početak bolesti stoga nije povezan s određenim simptomima, dobro je navesti neke tegobe koje, ako ih osjetite, mogu djelovati kao zvono za uzbunu i uvjeriti bolesnika da posjeti svog liječnika ili reumatologa radi kliničke pretrage.

Pogledajmo ih u nastavku:

  • Bol i oticanje zglobova, osobito na kraju intenzivnog napora zbog, primjerice, dugotrajnog bavljenja sportom.
  • Ukočenost zglobova nakon odmora (ujutro čim se probudite ili nakon dužeg sjedenja/ležanja). Prilično suptilan simptom koji ima tendenciju potpunog nestanka čim se zahvaćeni zglob pomakne.
  • Škripanje i trzanje zglobova pri izvođenju određenih pokreta.
  • Zglobovi koji popuštaju bez vidljivog razloga pri izvođenju određenih pokreta.
  • Kada osteoartritis zahvati vratnu kralježnicu, mogu se javiti popratni simptomi kao što su vrtoglavica, glavobolja, bol i trnci u vrat, ramena i ruke. Lumbalna artroza, s druge strane, može biti povezana s bolovima i problemima u išijatičnom živcu.
  • Gubitak osjeta i funkcije zgloba, s izraženim funkcionalnim ograničenjem (deficit ekstenzije ili fleksije)
  • U ranim stadijima bolesti bolovi u zglobovima mogu biti česti u nekim trenucima, au nekima potpuno nestati.

Međutim, ako je pacijent dosegao uznapredovali stadij osteoartritisa, hrskavica će gotovo potpuno nestati, a simptomi će biti intenzivniji i postojaniji.

Osjeti se deformacija i ukočenost zglobova, s čestim epizodama čak i intenzivne boli i otekline.

Klinički tijek patologije može biti vrlo varijabilan

Osteoartroza je u pravilu bolest koja može biti stabilna godinama, ali može i brzo i naglo napredovati.

Iz tog razloga, kada se suočite s prvim znakovima, uvijek je dobra ideja odmah potražiti konzultacije.

Dijagnoza osteoartritisa: kako se to događa?

Dijagnostički proces za osteoartrozu u početku uključuje pažljivo prikupljanje anamnestičkih podataka i objektivan test tijekom liječničkog pregleda, u kojem se pažljivo istražuje pacijentova medicinska povijest, simptomi i najočiglednije manifestacije koje se mogu povezati s bolešću.

Liječnik koji se njome bavi je najčešće reumatolog, budući da je artroza jedna od koštano-reumatskih bolesti.

Nakon toga, specijalist može odlučiti podvrgnuti pacijenta nekim hematokemijskim pretragama (uglavnom usmjerenim na procjenu prisutnosti sistemske upale) ili može zahtijevati daljnje pretrage tehnikama snimanja kao što su radiografija, MRI, scintigrafija kostiju i artroskopija.

Potonji, iako invazivniji, daje najbolje podatke o veličini erozije hrskavice, ali se rijetko koristi u kliničkoj praksi jer može biti prepun komplikacija.

Očito je da se dijagnoza ne može postaviti samo na temelju boli, prvo zato što prag boli uvelike varira ovisno o pacijentu koji se testira (subjektivan je), a drugo zato što mogu postojati male lezije koje su vrlo bolne i, obrnuto, velike degeneracija tkiva koja nije osobito neugodna.

Zbog toga su slikovne tehnike vrijedan saveznik u definiranju oštećenja i opsega patologije.

Među tehnikama koje se mogu koristiti, magnetska rezonancija ostaje omiljena među reumatolozima jer, za razliku od rendgena, može prikazati čak i rane faze poremećaja.

Provođenje dijagnostičkih pretraga vrlo je važno jer omogućuje isključivanje drugih vrsta bolesti zglobova osim artroze.

Imajte na umu da je, kako biste izbjegli komplikacije, dobro posjetiti liječnika radi objektivnog pregleda čim primijetite crvenilo, bolove, otečene zglobove ili škripu od trenja.

Osteoartroza: liječenje i prevencija

Nažalost, do danas, osteoartroza ostaje kronično stanje.

No, iako još uvijek ne postoji terapija koja bi izliječila sve, neki tretmani s dokazanom učinkovitošću mogu djelovati izravno na bol i održavanje pokretljivosti i fleksibilnosti zglobova te tako olakšati život pacijentu koji se testira.

Takozvana 'terapija boli' sastoji se od niza tretmana koji u kombinaciji s primjenom određenih lijekova djeluju na smanjenje boli.

Ovo je prvi korak prema odgađanju operacije za ugradnju umjetnih proteza kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri nadomjestio zglob zahvaćen artrozom.

Evo kratkog popisa najčešće korištenih tretmana i lijekova

  • Primjena analgetika (paracetamol) i NSAIL (ibuprofen). Ovi lijekovi imaju dobru funkciju ublažavanja boli, omogućujući pacijentu oporavak funkcija koje mu oduzima intenzivna bol. Mogu se uzimati oralno, no sve je popularnija uporaba masti i krema koje se nanose u blizini zahvaćenog zgloba (lokalna primjena).
  • Lokalni infiltracijski tretmani hijaluronskom kiselinom ili kortizonom. Često se koriste kada se zglobovi iznenada upale, uzrokujući bol i oticanje.
  • Višak zglobne tekućine uklanja se iz zgloba pomoću aspiracijske igle (postupak poznat kao artrocenteza) i ubrizgava se lijek koji pruža privremeno olakšanje. Ove injekcije mogu smanjiti bol, ali ne i zaustaviti napredovanje bolesti (to je dakle samo simptomatska terapija).
  • Tretmani inženjeringom tkiva. Ovo su nedavni mini-invazivni tretmani koji uključuju uzimanje stanica hrskavice (kondrocita) iz drugih dijelova tijela. Riječ je o terapijama koje su još u eksperimentalnoj fazi i rezervirane su za određene tipove pacijenata (mladi, s malo oštećenja zglobova, s dobrom kondicijom hrskavice i okolnih kostiju).
  • Termoterapija. Topli ili hladni oblozi koji djeluju na zglobove, privremeno ublažavaju bol.
  • Tehnike elektrostimulacije i akupunkture. To su prirodni lijekovi protiv bolova, jer stimuliraju odgovarajuće područje mozga koje djeluje protiv boli. Isto vrijedi i za masažu i ultrazvuk.

Ako ovi neinvazivni tretmani ne daju željene rezultate – a bol, oteklina i nedostatak pokretljivosti potraju – ortoped može odlučiti izvesti artroplastiku oštećenog zgloba umjetnim implantatom (obično od titana).

Ovaj implantat može biti potpun, ako se mijenja cijeli zglob, ili djelomičan, ako se modificiraju samo određena područja zgloba.

Kirurški zahvat poboljšava kvalitetu kretanja i zaustavlja bol, ali se na njega mora gledati kao na posljednje sredstvo kada bol postane neizdrživa i hodanje trpi.

Važno je znati da niti umjetni zglob ne traje beskonačno (oko 20 godina); iz tog razloga postoji tendencija odgađanja operacije kod mladih ljudi, jer u suprotnom postoji rizik da će se proteza morati zamijeniti nekoliko puta tijekom životnog vijeka pacijenta.

Spriječiti pogoršanje osteoartritisa, kako kod mladih tako i u odrasloj dobi, moguće je zdravim načinom života

Važno je ne voditi previše sjedeći život. Zglobove je potrebno stalno pokretati.

No, ako bolujete od osteoartritisa, preporuča se izbjegavanje svih sportova s ​​velikim utjecajem i opterećenjem na zglobove, poput vježbi s utezima, ali i trčanja, skakanja i atletskih aktivnosti.

Dajte prednost laganim, ali svestranim sportovima kao što su plivanje i vožnja bicikla, koji također pomažu u jačanju mišića i ligamenata oko različitih područja zglobova.

Održavati mišiće zdravima znači ne zaboraviti priličnu količinu svakodnevnog istezanja, koje bi se naravno trebalo raditi tek nakon odgovarajućeg aerobnog zagrijavanja.

Ako imate prekomjernu tjelesnu težinu ili ste pretili, važno je promijeniti svoje prehrambene navike.

Uz stalnu tjelovježbu, pravilna prehrana omogućuje mršavljenje, a samim time i smanjenje težine na zglobovima.

Za sve je ključno pravilno koristiti zglobove.

Ne održavanju prisilnih i nepravilnih položaja.

U svim slučajevima, liječnik koji liječi može odlučiti preporučiti pacijentu tečajeve posturalne gimnastike, fizioterapije ili osteopatije kako bi se poboljšalo neusklađenost kostiju i držanje.

Nošenje ortotika također pomaže u održavanju pravilnog držanja tijekom hodanja.

Tamo gdje je osteoartritis uznapredovao, preporučuje se korištenje štaka i drugih dodataka kako bi se smanjio stres na koljenima i kukovima.

Pročitajte isto

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju svojih novina za iOS i Android

Osteokondroza: definicija, uzroci, simptomi, dijagnoza i liječenje

Osteoporoza: Kako je prepoznati i liječiti

O osteoporozi: Što je test mineralne gustoće kosti?

Osteoporoza, koji su sumnjivi simptomi?

Osteoporoza: definicija, simptomi, dijagnoza i liječenje

Bol u leđima: je li doista hitna medicinska pomoć?

Osteogenesis Imperfecta: Definicija, simptomi, njega i medicinsko liječenje

Ovisnost o vježbanju: uzroci, simptomi, dijagnoza i liječenje

Ozljeda rotatorne manšete: što to znači?

Dislokacije: što su one?

Ozljede tetive: što su i zašto nastaju

Iščašenje lakta: procjena različitih stupnjeva, liječenje i prevencija pacijenata

Križni ligament: pripazite na skijaške ozljede

Sportske i mišićne ozljede Simptomatologija ozljeda potkoljenice

Meniskus, kako se nositi s ozljedama meniska?

Ozljeda meniskusa: simptomi, liječenje i vrijeme oporavka

Prva pomoć: Liječenje ACL-a (prednjeg križnog ligamenta).

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta: simptomi, dijagnoza i liječenje

Poremećaji mišićno-koštanog sustava povezani s radom: svi možemo biti pogođeni

Luksacija patele: uzroci, simptomi, dijagnoza i liječenje

Artroza koljena: Pregled gonartroze

Varus koljeno: što je to i kako se liječi?

Hondropatija patele: definicija, simptomi, uzroci, dijagnoza i liječenje skakačkog koljena

Skočno koljeno: simptomi, dijagnoza i liječenje patelarne tendinopatije

Simptomi i uzroci hondropatije patele

Jednokompartmentalna proteza: odgovor na gonartrozu

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta: simptomi, dijagnoza i liječenje

Ozljede ligamenata: simptomi, dijagnoza i liječenje

Artroza koljena (gonartroza): razne vrste 'prilagođenih' proteza

Ozljede rotatorne manšete: Nove minimalno invazivne terapije

Ruptura ligamenta koljena: simptomi i uzroci

Što je displazija kuka?

MOP Hip implantat: što je to i koje su prednosti metala na polietilenu

Bol u kuku: uzroci, simptomi, dijagnoza, komplikacije i liječenje

Osteoartritis kuka: što je koksartroza

Zašto dolazi i kako ublažiti bol u kuku

Artritis kuka kod mladih: degeneracija hrskavice koksofemoralnog zgloba

Vizualizacija boli: Ozljede od šibanja vidljive novim pristupom skeniranja

Whiplash: uzroci i simptomi

Koksalgija: što je to i što je operacija za rješavanje boli u kuku?

Lumbago: što je to i kako ga liječiti

Lumbalna punkcija: Što je LP?

Opći ili lokalni A.? Otkrijte različite vrste

Intubacija pod A.: Kako radi?

Kako djeluje loko-regionalna anestezija?

Jesu li anesteziolozi temeljni za medicinu zračne hitne pomoći?

Epiduralna za ublažavanje boli nakon operacije

Lumbalna punkcija: što je spinalna slavina?

Lumbalna punkcija (spinalna punkcija): od čega se sastoji, za što se koristi

Što je lumbalna stenoza i kako je liječiti

Lumbalna spinalna stenoza: definicija, uzroci, simptomi, dijagnoza i liječenje

Ozljeda ili ruptura križnog ligamenta: pregled

Haglundova bolest: uzroci, simptomi, dijagnoza i liječenje

izvor

Bianche Pagina

Također bi željeli