Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti: psihoterapija, lijekovi
Poremećaji osobnosti skup različitih uobičajenih obrazaca iskustva ili ponašanja koji znatno odstupaju od društvenog i kulturnog konteksta kojem pojedinac pripada, a karakteriziraju ih postojani obrasci mišljenja, percepcije, reakcije i načini povezivanja koji subjektu uzrokuju znatnu patnju i/ ili narušiti njegove ili njezine funkcionalne sposobnosti
Poremećaji osobnosti su skupina od deset poremećaja sakupljenih u tri skupine (također nazvane 'klasteri') na temelju opisnih sličnosti.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj je uključen u klaster C
Obuhvaća tri poremećaja osobnosti koje karakterizira nisko samopoštovanje i/ili visoka anksioznost i u kojima se ljudi često pojavljuju tjeskobno ili uplašeno.
- Poremećaj osobnosti izbjegavanja: oboljeli su skloni izbjegavati društvene situacije u potpunosti zbog straha od negativnih osuda drugih, te tako predstavljaju izrazitu sramežljivost;
- ovisni poremećaj osobnosti: oboljeli imaju izraženu potrebu da se drugi brinu o njima i o njima, delegirajući tako sve svoje odluke;
- opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti: oboljeli ima izraženu sklonost perfekcionizmu i preciznosti, snažnu preokupaciju redom i kontrolom nad onim što se događa.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti
Opsesivno kompulzivni poremećaj osobnosti (također nazvan ananahastičan poremećaj osobnosti ili opsesivni poremećaj osobnosti) karakterizira kompleks rigidnih odgovora osobnosti, ponašanja i osjećaja koji se manifestiraju u nekoliko područja.
Subjekt ima tendenciju prilagođavanja procedurama, navikama ili pravilima na pretjeran i nefleksibilan način, a također ima ponavljajuće misli ili ponašanje, pri čemu je potonje posvećeno stalnoj kontroli situacije i perfekcionizmu koji, ako se ne postigne i održava, može prenijeti snažan osjećaj tjeskobe kod pacijenta.
Anksioznost se stoga očituje osobito kada
- ispitanikove uobičajene i ponavljajuće postupke mijenjaju se, npr. neočekivana situacija ili drugi ljudi;
- standardi koji teže perfekcionizmu nisu zadovoljeni, čak i uz minimalne razlike između očekivanog i ostvarenog cilja.
Opći stav pacijenta je željezna nefleksibilnost prosuđivanja (ponekad sklon moralizmu), želja za redom i vjernošću rutini, tjeskoba oko svijeta koji ga okružuje često nesređen i nekontroliran.
Tipični obrambeni mehanizmi opsesivne osobnosti su izbjegavanje, uklanjanje, reaktivni trening, izolacija od naklonosti i intelektualizacija.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti mora se razlikovati od (neurotičnog) opsesivno-kompulzivnog poremećaja
Opsesivno-kompulzivni poremećaj je anksiozni poremećaj kojim dominiraju ponavljajuće misli s neugodnim sadržajem, a karakterizira ga izvođenje ritualnih ponašanja na koje je subjekt primoran: ove simptomatske manifestacije su egodistonične, u smislu da ih pacijent prepoznaje kao problematične i želi da ih se riješi, ali nije u stanju to učiniti.
Naprotiv, osobine koje čine osobitost opsesivno-kompulzivnog poremećaja osobnosti, opisane ranije, egosintonične su i ne izazivaju nelagodu: naprotiv, subjekt svoj poremećaj vidi pozitivno i često ni ne zna da ga ima, s obzirom na svoje djela kao pozitivnu osobinu njegove osobnosti a ne kao bolest.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj i opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti mogu, međutim, koegzistirati u istom subjektu.
Psihoterapija
Psihodinamski pristupi se uglavnom fokusiraju na interpretaciju potisnutih i potisnutih elemenata, iz kojih se vjeruje da proizlaze simptomi koje pacijent manifestira.
Oni koriste terapijski odnos kao početnu točku za istraživanje prethodnih odnosa koji su mogli odrediti razvoj simptoma.
Rane traume se istražuju.
Stimulira se prepoznavanje aspekata koji blokiraju pacijentovu kreativnost i koji su neučinkoviti u suočavanju sa životnim situacijama.
Kada strahovi i osjećaji nelagode postanu svjesni, tada se s njima može produktivno nositi.
Rad iz snova i slobodne asocijacije koriste se za prevladavanje pacijentove obrane od duboko ukorijenjenih osjećaja i strahova.
U okviru kognitivno-bihevioralne terapije opsesivno-kompulzivnog poremećaja osobnosti, ciljevi liječenja dogovaraju se u suradnji između pacijenta i terapeuta; posljedično, razlikuju se od pacijenta do pacijenta.
Općenito, terapija ima za cilj ublažiti pacijentovu nelagodu, postižući promjene koje su potrebne kako bi mu se omogućilo da živi zadovoljnijim životom.
Točnije, temeljni ciljevi koje treba postići s pacijentom su da
- poticati svijest i prihvaćanje vlastitih raspoloženja i emocija
- učenje učinkovitih strategija za upravljanje problematičnim situacijama;
- poticati fleksibilnost u pitanjima morala i etike;
- snižavanje pretjerano visokih standarda izvedbe;
- povećati sposobnost opuštanja u slobodnim aktivnostima;
- razviti sposobnost uspostavljanja opuštenijih, neformalnijih i intimnijih odnosa;
- napuštanje samozadovoljnog ponašanja s jedne strane, dominantnog ponašanja s druge strane.
Metoda koja se koristi za postizanje ovih ciljeva uključuje:
- identifikacija, propitivanje i naknadna modifikacija temeljnih uvjerenja o sebi i svijetu;
- identificiranje i prekid začaranih krugova između emocija, misli i ponašanja;
- korištenje terapijskog odnosa kao konteksta u kojem treba biti svoj i doživjeti bezuvjetno prihvaćanje od strane terapeuta, što potiče i potiče samoprihvaćanje;
- korištenje tehnika opuštanja;
- postupno izlaganje situacijama straha.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti: terapija lijekovima
Farmakološka terapija se trenutno koristi kao podrška psihoterapiji, za liječenje nekih simptoma bolesnika, ako su prisutni.
Depresija i anksioznost se često liječe selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI). Antipsihotici se koriste u slučaju bilo kakvih produktivnih simptoma.
Čitajte također:
Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju svojih novina za iOS i Android
Anksioznost: osjećaj nervoze, brige ili nemira
Što je OCD (opsesivno kompulzivni poremećaj)?
Nomofobija, neprepoznati mentalni poremećaj: ovisnost o pametnim telefonima
Eko-anksioznost: učinci klimatskih promjena na mentalno zdravlje
Vatrogasci / Piromanija i opsjednutost vatrom: profil i dijagnoza onih s ovim poremećajem
Dvoumljenje pri vožnji: govorimo o amaksofobiji, strahu od vožnje
Pedijatrija, što je PANDAS? Uzroci, karakteristike, dijagnoza i liječenje