Covid i HIV, prekretnica je u monoklonskim antitelima? O novim terapijskim horizontima razgovaralo se tokom 13. Icar kongresa – Italijanske konferencije o sidi i antivirusnim istraživanjima

Nauka na djelu o HIV-u i Sars-CoV-2: nova rješenja na vidiku nakon izvanrednog napretka posljednjih mjeseci, a monoklonska antitijela su protagonisti

Ako su cjepiva protiv Covida omogućila smanjenje zaraznih bolesti i ozbiljnih slučajeva bolesti, već se nekoliko godina HIV može smatrati kroničnom infekcijom zahvaljujući pojavi visoko učinkovite antiretrovirusne terapije koja omogućuje kontrolu replikacije virusa i posljedičnu suzbijanje virusa , sintetizovano u U=U, Undetectable=Neprenosivo: HIV se ne prenosi ako se viremija HIV-pozitivnog partnera više ne može detektovati u krvi, zahvaljujući pravilnom unosu efikasne antiretrovirusne terapije.

Novi terapijski horizonti nude dodatne uvide: i za HIV i za Covid, daljnja rješenja mogu biti u monoklonskim antitijelima.

Ovo je jedna od ideja proizašla iz 13. Icar kongresa – Italijanske konferencije o sidi i antivirusnim istraživanjima, koja se održava u Ričoneu od 21. do 23. oktobra.

HIV I COVID-19, TERAPIJSKI PRISTUPI SA MONOKLONALNIM ANTITILIMA

Monoklonska antitijela su postala jedan od najvažnijih farmaceutskih proizvoda iu infektivnom području: prvo monoklonsko u ovom smislu korišteno je za respiratorni sincicijski virus, zatim za Clostridium difficile; nedavno su počele studije i prve prijave za HIV i Covid.

U nedavnoj pandemiji, ovaj terapijski pristup pokazao se ključnim u sprječavanju da se bolest koju je pokrenuo Covid degenerira u svoje najteže oblike.

Kod HIV-a postoji monoklonsko antitelo, ibalizumab, koje je prošlo fazu 3 ispitivanja.

Već su ga odobrile Fda i Ema i ovih dana je u procesu odobravanja od strane Aife, a uskoro će biti dostupan u našim ordinacijama.

„Ovo monoklonsko antitelo se vezuje za CD4 ćelije, sprečavajući virus da uđe u ćeliju“, objašnjava prof. Anna Maria Cattelan.

Ovaj terapijski pristup je dizajniran za pacijente s dugom istorijom antiretrovirusne terapije i virološkim neuspjehom.

Podaci nakon 96 tjedana liječenja ukazuju na to da je čak i kod ispitanika s više neuspjeha postojao virološki odgovor u 56% slučajeva; Rekao bih da je ovo važan rezultat za budući razvoj molekula.

Ovo je samo početak, jer se ova monoklonska antitijela mogu koristiti iu drugim kontekstima, kao što je inicijalna terapija, pa čak i prevencija HIV-a.

Studija objavljena ove godine u New England Journal of Medicine o prevenciji HIV infekcije na više od 4,000 ispitanika sa visokim rizikom od infekcije, iako se nije pokazala učinkovitom u postizanju ovog ambicioznog rezultata, predstavljala je važan 'dokaz koncepta', kako za razvoj budućih vakcina, tako i za planiranje daljih budućih studija koje će morati uključivati ​​istovremenu kombinaciju nekoliko monoklonskih antitijela sposobnih da definitivno napadnu virus.

Decenija sigurno počinje u kojoj će se razviti mnoge napredne terapijske strategije, uključujući i gensku terapiju.

DNEVNA ZAŠTITA? POSJETITE ŠTAND SUISSE RESSOURCES NA EMERGENCY EXPO

MONOKLONALNA ANTITIJELA: DUGI COVID I HIV NA KORENU PREMATURNOG STARENJA, UTICAJ „GEROSCIENCE

Među mnogim sličnostima koje karakteriziraju Covid i HIV, sve više se razvijaju istraživanja o efektu koji oba virusa imaju na starenje pojedinca, shvaćenog kao stanje krhkosti u odnosu na nagomilavanje deficita u toku naših života.

„HIV je rafinirani model naglašavanja i ubrzanja fenomena starenja“, naglašava prof. Giovanni Guaraldi, ljekar za infektivne bolesti na Azienda Ospedaliero-Universitaria di Modena i vanredni profesor na lokalnom univerzitetu.

U posljednjih godinu dana, među posljedicama pandemije, uočavamo i Postakutni Covid sindrom – Pacs, često jednostavno nazvan Long Covid, koji je također fenomen starenja osobe, što se može vidjeti iz empirijskih dokaza u mnogi pacijenti koji se osjećaju promijenjeno nakon Covida.

HIV i Pacs su ujedinjeni ovim biološkim mehanizmom ubrzanja fenomena starenja sa progresijom slabosti.

Upravo na temu starenja se već nekoliko godina pojavljuje nova nauka, geroznanost, prema kojoj je starenje bolest s kojom se treba boriti ranom dijagnozom kako bi se promovirale ciljane intervencije kroz senolitičke lijekove, koji mogu ubiti starenje ćelija i senomorfni lijekovi koji mogu promijeniti stanično starenje.

Kako su HIV i Covid dvije bolesti starenja, zanimljivo je razumjeti geronaučni pristup ovim bolestima.

Međutim, HIV se već može smatrati modelom u kojem se primjenjuje geronauka, jer antiretrovirusna terapija zapravo ima senomorfnu funkciju.

HIV I SARS-COV-2 U LABORATORIJI

Covid-19 je natjerao infektivne naučnike da prožive noćnu moru koju su doživjeli posljednjih decenija kada su se suočili sa HIV-om.

Ipak, dvije infekcije pokazale su duboke razlike, koje se uglavnom odražavaju u laboratorijskim testovima.

Sars-CoV-2 i HIV se razlikuju po važnosti kvantitativnog aspekta, odnosu infekcije i zaraznosti, praćenju imuniteta i ulozi varijanti”, ističe prof. Maria Rosaria Capobianchi.

Kod Covida, koji je akutna infekcija, značajno je smanjen značaj kvantitativnih aspekata virusnog opterećenja, koji je ključan za praćenje infekcije kod HIV-a, hronične infekcije.

Ako HIV pacijent postigne kvantitativno smanjenje virusnog opterećenja, on ili ona možda više nisu zarazni, kao što je navedeno u principu U=U; kod Covida, s druge strane, može postojati produžena perzistencija virusnog genoma u respiratornom stablu, ali to ne odgovara trajnoj infektivnosti.

Osim toga, mijenja se koncept imuniteta: kod HIV-a to nije znak oporavka, već doživotne infekcije, dok je kod Covida prisustvo antitijela dokaz da ste se susreli s virusom i pobijedili infekciju.

ZAŠTITA ZA ZDRAVSTVENE SVE? POSJETITE ŠTAND BIOKAREMEDICKE NA EMERGENCY EXPO-u I SAZNAJTE KAKO DA POBOLJŠATE KVALITET VAŠEG RADA

Antitijela su također ključni parametar za procjenu zaštite izazvane vakcinom, u modelnim populacijama iz kojih se mogu izvući informacije o trajanju i obimu zaštite, tako da se mogu osmisliti fleksibilne i pravovremene strategije za politike vakcinacije.

Trenutno su dostupni mnogi alati za mjerenje imuniteta, kako prirodnih tako i dobivenih vakcinom.

Međutim, nivoi antitijela koji odgovaraju stanju zaštite su još uvijek nejasni, a mnoge laboratorije rade na upoređivanju različitih imunometrijskih metoda s biološkim testom koji mjeri sposobnost neutralizacije infektivnosti virusa.

U stvari, ovaj test, zbog svoje složenosti, ne može predstavljati rutinski standard, te se iz tog razloga moraju identificirati pristupačniji i jednostavniji instrumenti za svakodnevnu primjenu. Osim toga, najnoviji podaci se također fokusiraju na ćelijski imunitet, koji izgleda duže od imuniteta na antitijela.

Čini se da je i ćelijski imunitet manje pod utjecajem varijabilnosti virusa.

S tim u vezi, mora se reći da se na strani Covida velika pažnja posvećuje varijantama virusa koje bi mogle osujetiti zaštitu imuniteta izazvanog vakcinom.

U HIV-u, iskustvo koje smo stekli u posljednjih 40 godina naučilo nas je da su mutacije važne u drugačijem kontekstu, uglavnom povezane s djelotvornošću antiretrovirusnih lijekova.

Pročitajte takođe:

Studija Sanofi Pasteur pokazala je efikasnost zajedničke primjene cjepiva protiv virusa gripa i virusa

SZO: 'Pandemija će se nastaviti ako se vakcine ne distribuiraju siromašnim zemljama'

Italija, studija sa CNR-om: Eugenol antivirusni potencijal protiv Covid-19

Izvor:

Dire Agency