Što je generalizirani anksiozni poremećaj (GAD)?
Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD): što je to? Strah da se ne možemo nositi s događajima i odnosima u našim životima stvara ono što obično nazivamo tjeskobom
Biti zabrinut zbog određenih događaja je normalno.
Međutim, postaje psihološka i psihijatrijski problem kada anksioznost postaje stalna, nikada ne prolazi i postaje uporan strah vezan za međuljudske odnose, stvari, događaje, sadašnjost i budućnost.
Kada brige, strah od nečega, koje doživljavamo u svakodnevnom životu, doživljavamo kao pretjerane vlastitoj snazi, doživljavamo tjeskobu.
Međutim, kada ovo stanje poprimi oblik stalne budnosti, moguće je da se radi o stvarnom poremećaju, generaliziranom anksioznom poremećaju (GAD).
Statistički gledano, anksioznost predstavlja 'muku' za sve više ljudi koji pate od nje u svijetu iu Italiji: 11.1% populacije ima barem jedan anksiozni poremećaj tijekom života (ESEMeD studija) i prevalencija anksioznih poremećaja sada stoji. na 4%.
8 simptoma 'zvona za uzbunu' GAD-a, generaliziranog anksioznog poremećaja
U nekim je prilikama sasvim normalno osjećati se tjeskobno i povremeno iskusiti osjećaj tjeskobe: blagi strah i uznemirenost prije ispita u školi ili na fakultetu, razgovora za posao, pregleda kod liječnika, važnih životnih izbora poput braka ili rođenja djeteta dijete, odluka o kupnji prvog doma ili drugi važni izbori koji će utjecati na našu budućnost.
Ali kada strah od događaja snažno utječe na naš život i traje dulje od šest uzastopnih mjeseci, možda bi bilo prikladno potražiti savjet stručnjaka.
Ovo su neki od simptoma koji bi nas trebali upozoriti ako se ponavljaju i pojavljuju dulje vrijeme:
- poremećaji spavanja: nesanica, poteškoće s uspavljivanjem, san poremećen noćnim morama, misli koje se ponavljaju, česta buđenja ili ste skloni spavati više danju nego noću. Postoji nepravilnost u ritmu spavanja i budnosti;
- ponavljajuće negativne misli: učestale i pretjerane brige o budućnosti (zamišljenost), nemogućnost razmišljanja o bilo čemu drugom, um uvijek 'pada' na iste 'teme/sjećanja', osobito navečer;
- strah i izbjegavanje: strah od nesposobnosti za suočavanje sa situacijama, od obuzetosti tjeskobe i velikih poteškoća u suočavanju sa svakodnevnim životom. S vremenom se može svjedočiti implementaciji ponašanja izbjegavanja koje dovodi do odricanja od niza angažmana ili situacija u kojima bi se simptomi anksioznosti mogli manifestirati, kao što je, na primjer, odlazak na posao ili u školu, prisustvovanje događajima ili prihvaćanje poziva (upozorenje u unaprijed da se ne ide), odlazak na dogovore,..;
- umor: osjeća se izniman umor u obavljanju svakodnevnih radnji, te iste rutinske radnje (navike) koje prije nisu stvarale nikakvu vrstu nelagode sada je stvaraju, osjeća se umor na nemotiviran način i bez stvarnog napora;
- uznemirenost: osoba osjeća stanje stalne budnosti, kao da bi u svakom trenutku mogla biti pozvana da donese važne odluke ili pozvana na akciju. Stoga se osjeća osjećaj nemira koji može dovesti do posebne razdražljivosti;
- osjećaj shrvanosti događajima: osjeća se bez ikakve mogućnosti prilagodbe aktualnoj povijesnoj situaciji, želio bi moći upravljati budućnošću (onom kratkoročnom) i sve unaprijed planirati imajući određene datumi. Nesigurnost oko tih podataka koji nedostaju stvara pretjeranu reakciju tjeskobe (patološku tjeskobu) i, u određenim slučajevima, kompulzije kontrole;
- napetost mišića: osjeća se ukočenost ili bol u određenim dijelovima tijela, npr. dnu vrat, ramena, leđa, ruke, noge, ruke itd.;
- poteškoće u koncentraciji i gubici pamćenja: teže se nego prije koncentrirati kako bi se izvršila svakodnevna i rutinska aktivnost (npr. čitanje knjige, pisanje teksta, kuhanje, pranje itd.) te se mogu javiti gubici pamćenja, tj. percepcija da određene informacije nedostaju iz sjećanja pohranjenih u pamćenju, najčešće u kratkoročnom, ali iu dugoročnom pamćenju.
Uzroci generaliziranog anksioznog poremećaja
Među najčešćim situacijama koje mogu izazvati povremenu anksioznu epizodu koja se može pretvoriti u GAD su životni događaji (očekivani ili neočekivani) koji kod ispitanika s kroničnom anksioznošću imaju za posljedicu izazivanje pretjeranih (bihevioralnih i/ili verbalnih) reakcija.
Oni uključuju, na primjer:
- polaganje školskih ispita;
- odlazak na razgovor za posao;
- osjećaj nesposobnosti upravljanja vremenom;
- odlazak na izlet;
- izlasci s novim ljudima;
- strah od nemogućnosti živjeti zadovoljavajuću i trajnu vezu;
- strah od nemogućnosti dobrog života s partnerom, roditeljima i djecom;
- strah od kognitivnog oštećenja u starosti ili nakon neurološke bolesti (strahovi od bolesnika i njegove/njezine obitelji/njegovatelja);
- doživljava poteškoće u odnosima s radnim kolegama;
- strah od liječnika i bolnica;
- doživljava anksioznost zbog izvedbe općenito.
Kako dolazi do psihijatrijske dijagnoze
Na psihijatrijskoj razini, kao što je gore spomenuto, da bi se DAG dijagnosticirao, prožimajuća i nekontrolirana tjeskoba i zabrinutost moraju postojati najmanje 6 mjeseci, ometajući pacijentovo funkcioniranje na različitim razinama (posao, društvena, škola, obitelj).
Osim toga, moraju biti prisutna najmanje tri od gore opisanih simptoma.
Zatim je potrebno provjeriti da simptomi povezani s dijagnozom DAG-a nisu uzrokovani drugim popratnim psihijatrijskim poremećajima ili drugim medicinskim stanjima ili unosom specifičnih tvari (npr. psihotropnih tvari/lijekova i alkohola, lijekova za liječenje drugih patologija koje bi mogle imati nuspojave na povećanje anksioznosti).
Psihijatar postavlja dijagnozu DAG prikupljanjem kliničkih informacija o simptomima, njihovom trajanju, učestalosti i smetnjama u funkcioniranju.
On ili ona mogu koristiti ljestvice koje sami ili hetero-administriraju: dijagnostički upitnik koristan za prikupljanje anamneze, tj. skupa informacija o kliničkoj povijesti pacijenta, za procjenu kliničkog napretka pacijenta tijekom vremena iu odnosu na predloženu terapiju.
Dnevnik anksioznosti: kako funkcionira
Vrlo koristan alat za dijagnozu DAG-a i za određivanje najučinkovitije psihoterapije za rješavanje i sprječavanje budućih napada tjeskobe je 'dnevnik tjeskobe': psihijatar i psihoterapeut traže od pacijenta da u dnevnik ili kalendar zapiše učestalost i razlozi koji izazivaju anksioznost.
Od njih se traži da vrlo detaljno opišu situaciju i emocije koje su doživjeli prije jednog napadaja uznemirenosti i razdražljivosti, kao i trajanje proživljenog neugodnog osjećaja.
S dnevnikom anksioznosti postići ćete 2 stvari:
- moći ćete izvijestiti psihijatra i psihologa koliko i koje događaje proživite s anksioznošću u danu, u tjednu, u mjesecu. Na svakoj sesiji donijet ćete ažurirani dnevnik i zajedno ga komentirati;
- Bit će vrlo korisno povećati bolesnikov stupanj svijesti, a posljedično i njegovo samopoštovanje te osjećaj kontrole nad životnim činjenicama i upravljanjem vlastitim emocijama o događajima koji stvaraju tjeskobu/tjeskobu, s preventivnim djelovanjem na naknadne napad ili obuzdavanje negativnih emocija i emocija izvan kontrole.
Čitajte također:
Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju svojih novina za iOS i Android
Emocionalno zlostavljanje, plinsko osvjetljenje: što je to i kako ga zaustaviti
Antipsihotici: pregled, indikacije za upotrebu
Što trebate znati o poremećaju upotrebe supstanci
Shizofrenija: rizici, genetski čimbenici, dijagnoza i liječenje
Opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti: psihoterapija, lijekovi
Sezonska depresija može se dogoditi u proljeće: evo zašto i kako se nositi s tim
Spašavanje pacijenta s psihičkim problemima: ALGEE protokol
Osnovna psihološka podrška (BPS) kod napadaja panike i akutne anksioznosti
Ozbiljnost simptoma depresije tijekom vremena može pomoći u predviđanju rizika od moždanog udara
Anksioznost, kada normalna reakcija na stres postaje patološka?
Generalizirani anksiozni poremećaj: simptomi, dijagnoza i liječenje