Gastrični bajpas je hormonska restriktivna intervencija. Drugim riječima, djeluje na probavni trakt smanjujući proizvodnju određenih hormona odgovornih za glad i povećavajući proizvodnju drugih koji povećavaju osjećaj sitosti.

Ove promjene očito dovode do snažnog smanjenja apetita i sitosti koja dolazi rano (tj. nakon nekoliko zalogaja): količina hrane koja se uzima je stoga znatno smanjena, što rezultira gubitkom težine.

Gastrični bajpas takođe ima snažan metabolički efekat, odnosno deluje efikasno na dijabetes tipa 2, izazivajući u mnogim slučajevima remisiju bolesti (normalne vrednosti glukoze u krvi bez dalje terapije) i skoro u potpunosti smanjujući potrebnu terapiju.

U prvih nekoliko godina ova intervencija omogućava prilično značajan gubitak težine (oko 60% ili više od prekomjerne težine) bez velikih napora.

Dugoročno je, međutim, bitno da pacijent bude sposoban da zadrži nove prehrambene navike stečene kao rezultat operacije bajpasa, a samim tim i da nastavi sa niskokaloričnom dijetom.

Kako se izvodi gastrični bajpas?

Gastric bypass je hirurška procedura koja uključuje stvaranje male želučane vrećice (veličine šolje za kafu) koja može da primi samo malu količinu hrane.

Želučana vrećica je potpuno odvojena od ostatka želuca i prazni se direktno u dio tankog crijeva, koji je zašiven za vrećicu.

Želudac, iako hrana više ne prolazi kroz njega, ne uklanja se.

Isključivanje želuca i prvog dijela crijeva (duodenuma i prvog dijela jejunuma) iz tranzita hrane može dovesti do smanjene apsorpcije određenih vitamina i minerala s posljedičnom potrebom za uzimanjem multivitaminskih kompleksa poput kalcija i željeza .

Koje su prednosti gastrične premosnice?

Gastrični bajpas smanjuje unos hrane smanjujući glad i ubrzavajući osjećaj sitosti.

Ukupni prosječni gubitak težine je oko 60% prekomjerne težine (tj. viška kilograma), uz dobro održavanje izgubljene težine (preko deset godina) kod osoba s BMI manjim od 50.

Kod pacijenata sa BMI većim od 50, gubitak težine je manji i dugotrajni neuspjeh se javlja kod 40% operiranih.

Ova metoda je široko praktikovana u Sjedinjenim Državama u posljednjih 20 godina i sada se koristi širom svijeta. Osim učinka na težinu, efikasan je i u liječenju dijabetes melitusa tipa II (normalizacija glikemije i glikoziliranog hemoglobina u oko 80% slučajeva) i gastroezofagealnog refluksa.

Je li operacija želučane premosnice bolna ili opasna?

To je hirurški zahvat, sa svim mogućim komplikacijama abdominalne hirurgije.

To može dovesti do nekih tipičnih komplikacija operacije, a to su:

• Anemija zbog nedostatka gvožđa i/ili vitamina B12 i/ili folne kiseline.
• Osteoporoza zbog nedostatka kalcijuma
• crijevna opstrukcija (volvulus)
• Dumping sindrom, odnosno hipoglikemijske krize odmah nakon jela
• Akutni nedostaci vitamina u slučaju kontinuiranih povraćanje

Koji pacijenti se mogu podvrgnuti gastričnom bajpasu?

Zbog svojih metaboličkih karakteristika posebno je pogodan za one koji već nekoliko godina imaju dijabetes melitus tipa 2, posebno ako im je već potrebna inzulinska terapija; takođe je posebno pogodan za one sa teškim gastroezofagealnim refluksom.

Često se predlaže kao reviziona operacija za one kojima je već stavljen želučani trak, a nisu uspjeli smršaviti.

Nastavak

Naknadne posjete su neophodne za optimizaciju gubitka težine i za sprječavanje ili liječenje nekih mogućih komplikacija (nedostaci i damping sindrom). Ljudi koji su imali operaciju gastrične premosnice moraju redovno uzimati suplemente (gvožđe, vitamine i ponekad kalcijum).

Postoje li neka pravila pripreme?

Važno je obaviti preoperativni endoskopski pregled jednjaka-želuca i dvanaestopalačnog crijeva kako bi se isključilo odsustvo želučanih i/ili duodenalnih patologija.

Pročitajte takođe:

Gastroezofagealni refluks: uzroci, simptomi, testovi za dijagnozu i liječenje

Enteralna prehrana: kada je potrebna umjetna prehrana?

Podesivo vezivanje želuca: šta je to i kako se izvodi

Izvor:

humanites