Autizam se manifestuje u prvim godinama života. Roditelji mogu primijetiti djetetove poteškoće u komunikaciji i njegovo ponavljajuće i mehaničko ponašanje

Poremećaji iz spektra autizma su kombinacija različitih neurorazvojnih promjena povezanih s abnormalnim sazrijevanjem mozga koje počinje u fetusu, mnogo prije nego što se dijete rodi.

Poremećaj se uvelike razlikuje od slučaja do slučaja, ali ga općenito karakterizira poremećena komunikacija i socijalna interakcija, te ograničena i ponavljajuća interesovanja i ponašanja.

U prošlosti su poremećaji iz autističnog spektra nazivani različitim nazivima zbog velike varijabilnosti od djeteta do djeteta:

• Različiti podtipovi koji su se u prošlosti spominjali, na primjer, kao 'autistički poremećaj';
• Aspergerov sindrom;
• Generalizirani/pervazivni razvojni poremećaj koji nije drugačije naznačen;
• Visokofunkcionalni autistični poremećaj.

Danas se procjenjuje da najmanje jedno od 100 djece ima poremećaj autističnog spektra.

ZDRAVLJE DJECE: SAZNAJTE VIŠE O MEDICHILDU POSJETOM KATALO NA HITNOM EXPO

Koji su uzroci autizma?

Do danas ne znamo tačne uzroke koji dovode do autizma, iako su istraživanja postigla značajan napredak.

Na primjer, znamo za mnoge genetske promjene koje su povezane s poremećajima iz autističnog spektra.

Vjerovatno je da ovi geni mogu u interakciji jedni s drugima i sa okolinom uzrokovati autizam.

Sada postoje brojni dokazi da uzroci poremećaja iz autističnog spektra nisu ni obrazovne greške ni porodični sukobi.

Deca sa autizmom se rađaju sa ovim poremećajem i roditelji nisu odgovorni za to.

Kada i kako se autizam manifestuje?

Društveni i komunikativni razvoj počinje u vrlo ranoj dobi.

Od najranijih faza razvoja, djeca su aktivno uključena u interakciju sa svojom okolinom.

Znakovi pravilnog društveno-odnosnog razvoja mogu biti:

Prvi osmjesi;

• Prvi namjerni gestovi (uključujući gest pokazivanja, koji se pojavljuje između prve i druge godine života).
• Razvoj namjernih gestova prati i često prethodi razvoju jezika.

Prve riječi obično počinju da se pojavljuju oko prve godine života, a prve kombinacije riječi pojavljuju se oko 18 mjeseci.

Poremećaji iz autističnog spektra obično se javljaju u prvim godinama djetetova života.

Roditelji su uglavnom prvi koji shvate teškoće svog djeteta već sa 18 mjeseci.

U vrlo blagim slučajevima to se može dogoditi i nakon 24 mjeseca.

Kod neke djece roditelji navode naizgled adekvatan razvoj do 18 mjeseci, nakon čega slijedi zastoj i nazadovanje već stečenih vještina.

Prva zvona za uzbunu obično su:

• Problemi komunikacije i socijalizacije. Djeca s poremećajima autističnog spektra manifestiraju prije svega poteškoće u neverbalnoj komunikaciji: ne gledaju u oči i izbjegavaju da se gledaju, zanemaruju izraze lica mame i tate i ne mogu koristiti izraze lica i geste. da komuniciraju, slabo su zainteresovani za druge i njihove aktivnosti, malo se interesuju za drugu decu, itd.;
• Prisustvo stereotipnih ponašanja kao što su pretjerano interesovanje za određene objekte ili dijelove predmeta, pretjerana vezanost za rutinska ponašanja, prisutnost uvijek istih i ponovljenih gestova ruku i tijela.

Kako se dijagnosticira autizam?

Dijagnoza je „klinička“, tj. zasnovana isključivo na posmatranju djeteta.

Ne postoje laboratorijski ili slikovni testovi (kompjuterska tomografija, magnetna rezonanca, itd.) koji mogu potvrditi dijagnozu.

Stoga je preporučljivo osloniti se na specijalizirane zdravstvene ustanove i multidisciplinarni tim, koji čine dječji neuropsihijatar, psiholog i logoped.

Tim će biti adekvatno pripremljen za globalnu kliničku evaluaciju djeteta.

Sprovode se specifični korisni testovi koji pomažu liječnicima u potrazi za dijagnozom:

• ADOS-2 (Program dijagnostičkog posmatranja autizma-2. izdanje);
• ADI-R (Revidirani dijagnostički intervju za autizam).

Prvi test je baziran na posmatranju igre, dok je drugi test intervju prikupljen od roditelja kako bi se istražilo prisustvo simptoma autističnog spektra.

U dijagnostičkoj fazi neophodno je istražiti, osim simptoma povezanih s autizmom, kognitivno funkcioniranje djeteta, adaptivno ponašanje i jezične vještine.

Kako se provodi test?

Sastanci sa djetetom imaju za cilj procjenu prisutnosti tipičnih simptoma poremećaja iz autističnog spektra, kao i kognitivnih, adaptivnih i jezičkih vještina djeteta i mogućeg prisustva pridruženih mentalnih bolesti.

Sastanci sa roditeljima prikupljaju informacije o ponašanju djeteta i rekonstruišu rane faze života i rasta.

Time je definisan period usvajanja faza psihomotoričkog, jezičkog i socijalnog razvoja.

Liječenje autizma:

Nakon što je dijagnoza definirana, potrebno je osmisliti učinkovitu rehabilitacijsku intervenciju.

Pri odabiru terapije uvijek se mora uzeti u obzir razvojna faza i raznolikost svakog djeteta s poremećajem iz autističnog spektra.

Istituto Superiore di Sanità (ISS) je 2011. godine izdao Smjernice za liječenje poremećaja autističnog spektra kod djece i adolescenata.

Najefikasniji tretmani su:

• Strukturirani psihološki i bihejvioralni programi (Applied Behavioral Analysis – ABA, Early Intensive Behavioral Intervention – EIBI, Early Start Denver Model – ESDM) usmjereni na modificiranje ponašanja djeteta kako bi se promovirala bolja adaptacija na svakodnevni život;
• Intervencije posredovane roditeljima: roditelji su vođeni od strane profesionalaca da nauče i primjenjuju u svakodnevnom životu najprikladnije komunikacijske metode za poticanje razvoja i komunikacijskih vještina svog djeteta.

Intervenciju možemo definisati kao odgovarajuću kada:

• Rano je (unutar 2-3 godine);
• Intenzivna je (20/25 sati tjedno mogućnosti učenja u kojima je dijete aktivno uključeno u planirane psihoedukativne aktivnosti prilagođene njegovom stepenu razvoja, raspoređene u različitim kontekstima života: terapijski centar, porodica i škola) ;
• Omogućava aktivno uključivanje porodice i škole;
• Karakterizira ga konstantno mjerenje napretka.

Koje ponašanje je najprikladnije usvojiti?

S obzirom na specifičnu prirodu simptoma koje pokazuju djeca s poremećajem iz autističnog spektra, korisno je usvojiti strategije interakcije koje su što je moguće više prilagođene njihovoj interakciji i poteškoćama u komunikaciji.

Kada komunicirate sa svojim djetetom, korisno je imati na umu određene mjere opreza:

• Održavajte položaj koji potiče kontakt očima i interakciju licem u lice;
• Pratite djetetov interes i pokušajte ga uključiti u zajedničke aktivnosti;
• Govorite jednostavnim jezikom, koji odgovara jezičkim vještinama djeteta.

Za roditelje može biti korisno, posebno u ranim fazama nakon postavljanja dijagnoze, da preduzmu roditeljsku obuku ili roditeljsku terapiju kako bi se potaknula ispravna interakcija s djetetom.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Autizam, evo tri testa o prediktivnim znakovima za koja bi pedijatri trebali znati

Terapija dijalektičkim ponašanjem (DBT) primijenjena na poremećaje spektra autizma

Zdravlje djeteta: Intervju s Beatrice Grassi, kreatorom Medichilda

Izvor:

Dete Isuse