Ekoendoskopija je istraživačka metoda probavnog trakta koja kombinuje endoskopsku sliku dobijenu fleksibilnim sondama i ultrazvučni vid koji proizvodi minijaturizovani ultrazvučni skener postavljen na vrh instrumenta

Ekoendoskopija je uvedena ranih 1990-ih kako bi se detaljno proučavali zidovi probavnog trakta ili susjednih organa i anatomskih struktura uzimanjem ultrazvučne sonde unutar tijela.

Ekoendoskopija: šta je to?

Ultrazvučna sonda sa minijaturnim ultrazvučnim skenerom pričvršćenim na vrh se ubacuje u tijelo kroz usta ili rektum.

Ultrazvučni skener emituje ultrazvuk na veoma visokim frekvencijama, koji malo prodire u tkiva, ali omogućava detaljan pregled svega oko sebe: zidove jednjaka, želuca, dvanaestopalačnog creva i rektuma, kao i svega što se nalazi neposredno iza tih zidova.

Ehoendoskopija je stoga važna metoda za proučavanje ne samo bolesti probavnog sistema, već i bolesti grudnog koša, žučnih puteva i pankreasa.

Za koje se vrste patologija ekoendoskopija koristi u dijagnostičke svrhe?

Glavna upotreba endoskopskog ultrazvuka je stadiranje malignih tumora probavnog trakta ili okolnih organa.

Osim toga, omogućava lokalizaciju i vizualizaciju benignih lezija zida jednjaka, želuca, duodenuma, crijeva ili biliopankreasa.

Slično, eho-endoskop se može koristiti za rješavanje dijagnostičkih nedoumica o strukturama koje se nalaze u blizini probavnog trakta.

U slučajevima kada je potrebno definisati prirodu lezija, mali uzorci tkiva se mogu uzeti pomoću tanke igle koju „pokreće“ minijaturni ultrazvučni skener.

Sakupljene ćelije se zatim pregledavaju pod mikroskopom kako bi se postigla precizna dijagnoza.

Kako igla djeluje terapeutski?

Terapijske primjene metode usmjerene su i na benigne i maligne bolesti probavnog sistema.

Igla se provlači kroz zid digestivnog trakta kako bi došla do susjednih anatomskih struktura u koje se mogu ubrizgati lijekovi.

Na ovaj način moguće je pristupiti liječenju kronične boli uzrokovane, na primjer, karcinomom gušterače ili kroničnim pankreatitisom: prvo se locira područje odgovorno za prijenos boli (celijačni pleksus), zatim se probija igla i ubrizgavaju lijekovi koji blokiraju ili uništavaju nervni prijenos.

Druge moguće terapeutske primjene ekoendoskopije?

Također je moguće drenirati tečne lezije kao što su pseudociste pankreasa u želudac. Zahvat koji se u prošlosti mogao izvoditi samo hirurški.

Također se istražuje mogućnost dekompresije dijelova digestivnog trakta ili žučnih puteva opstruiranih neoperabilnim tumorima endoskopskom procedurom.

Kako se vrši istraživanje?

Tehnički, ne razlikuje se od normalnog endoskopskog pregleda. Međutim, postupak je duži i složeniji i stoga zahtijeva dublju sedaciju.

Priprema pacijenta za endoskopski ultrazvučni pregled

U slučaju “visoke” dijagnostičke endoskopije, pacijent mora biti natašte. U slučaju endoskopije „niske” eho, crijevo se mora pripremiti klistirima i pražnjenjem.

Procedura je brza, u rasponu od 10 minuta za eksploraciju rektuma do pola sata za želudac ili pankreas.

Potonji se istražuju nakon premedikacije pacijenta uz lokalnu anesteziju i sedaciju.

U slučaju terapijske ehendoskopije, koja je duža i istražnija, potrebno je osigurati pokriće antibioticima ako postoji rizik od infekcije.

Nakon istraživanja?

Pacijenta treba držati pod nadzorom dok sedacija ne prestane.

Kada je postupak terapeutski, potrebno je nastaviti praćenje kako bi se osiguralo da nema komplikacija.

Da li je to rizična procedura?

Najčešća nelagoda, osjećaj povraćanje tokom pregleda je mala i efikasno se suzbija lokalnom anestezijom.

U slučaju biopsije iglom, postoji i mogućnost lokalnih komplikacija (krvarenje ili infekcija).

Ali ovo su vrlo rijetki događaji.

Pročitajte takođe:

Bronhoskopija: Ambu postavlja nove standarde za endoskop za jednokratnu upotrebu

Prvi put ikad: uspješna operacija s endoskopom za jednokratnu upotrebu na imunodiranom djetetu

Izvor:

humanites