Prva pomoć i epilepsija: kako prepoznati napad i pomoći pacijentu
Epilepsija je klinička manifestacija koju karakteriziraju iznenadni fenomeni s generaliziranim napadajima zbog nenormalnog električnog pražnjenja koje je produženo, zahvaćajući grupe nervnih stanica i u moždanoj kori i u trupu.
Budući da, kako kažu doktori, dobrih 5 posto ljudi tokom života može imati epileptični napad, a da nije epileptičar, lako je čak i iz ovih podataka shvatiti kako pojedinačni ili sporadični napadi često mogu biti povezani sa drugim patologijama ili povrede koje utječu na nervni sistem ili kao rezultat određenih vanjskih nadražaja koji uzrokuju pojavu ove pojave.
Kako prepoznati epileptični napad
Kod epilepsije tokom 'velikog lošeg' napada, pacijent se ukoči u prvoj fazi, bez obzira na to što kada je već imao prethodne napade, obično osjeća početak druge epileptičke pojave, što ga također dovodi do toga da zauzme položaje koji izbjegavaju pojava ozljeda uzrokovanih nesvjesnim pokretima ili padovima.
Napad se nastavlja gubitkom budnosti od strane žrtve napadaja koja pada na tlo, često nakon vriska, gubljenja svijesti i drhtanja u karakterističnim nasilnim ritmičkim pokretima; tokom ove faze lako je uočiti cijanotično stanje pacijenta koji čak može doći do prave dispnejske krize praćene nehotičnim gubitkom urina i, rjeđe, fecesa.
Još jedna karakteristika, tokom krize, je da se vidi gubitak sline iz usta, ponekad pomiješane s krvlju, zbog razderotine koju je pacijent pri nesvjesnim pokretima nanio na svom jeziku grizući ga.
Sljedeća faza je faza buđenja, s postepenim obnavljanjem budnosti, kojoj, međutim, obično prethodi stanje zbunjenosti, ako ne, stvarno zaspati nakon čega slijedi sporo buđenje.
S druge strane, kod napadaja 'malog zla', dok doživljava iste simptome kao kod upravo viđenog 'velikog zla', pacijent gubi budnost na kraći vremenski period, ponekad čak i nekoliko sekundi, gdje je napad karakterizira niz šokova koji se šire po cijelom tijelu, ali i kratkog trajanja.
Prepoznavanje epilepsije kod djece i dojenčadi
Infantilne epilepsije se obično manifestuju oko 3 do 9 meseci djetetovog života kada postoje pravi grčevi mišića.
Postizanje dijagnoze u nedostatku adekvatnih dijagnostičkih tehnika gotovo je nemoguće, ne samo zato što se svaka eventualna studija mora provesti na temelju isključivanja bilo koje postojeće ili prethodne patologije.
Možemo viđati sporadične epileptičke napade, koji nemaju nikakve veze, takođe zbog svoje atipične u odnosu na dob pacijenta, a najčešće se javljaju kod djece, zbog crijevne parazitoze.
Riječ je o rijetkim oblicima, a osim toga, teško je ne utvrditi prisustvo crijevnih parazita prije nego što dođe do napadaja. Međutim, ako netko svjedoči manifestacijama sličnim epilepsiji u odsustvu drugih uzroka, može biti korisno ne isključiti prisustvo mogućih crijevnih parazita koji, ako su u upadljivom broju, mogu lučiti toksine koji djeluju na mozak i izazivaju napade.
Konačno, čuvajte se febrilnih konvulzija: ovi oblici nemaju ništa zajedničko sa normalnim epilepsijama, ali simptomi su često djelimično slični i rođaci, impresionirani nasilnim i iznenadnim napadima koje djeca doživljavaju, mogu ih zamijeniti za prave epileptičke napade.
Ove manifestacije su, međutim, prolazne i gotovo uvijek se odnose na febrilna stanja čija temperatura raste iznad 38 stepeni Celzijusa i koja pogađaju značajan broj mladih pacijenata.
To su reverzibilne manifestacije koje bi ipak trebalo uputiti neurologu, možda po savjetu pedijatra, koji će uvesti ad hoc liječenje, s tim da se te manifestacije uglavnom povlače, sve dok ne nestanu, čak i nakon desete godine života. u kombinaciji sa febrilnim epizodama u kojima postoji visoka temperatura.
Liječenje epilepsije
Ako se osoba ne suoči sa teškim epileptičkim napadima, koji u rijetkim slučajevima mogu imati nepovoljan ishod za pacijenta, s tim fenomenom se gotovo uvijek može nositi negovatelj, čak i ako on ili ona nije ljekar.
Postoje, na primjer, manevri koji se mogu izvesti s određenom lakoćom ako se uspije zadržati smirenost i ako se, prije svega, uđe u logiku da epileptičar nije opasna osoba, jedina šteta koju može učiniti je , nenamjerno, protiv sebe.
Upravo iz tog razloga, tokom napadaja, negovatelj epileptičnog pacijenta mora da preduzme sve neophodne mere predostrožnosti kako bi sprečio da se pacijent povredi, na primer, padanjem ili nasilnim i nerednim kretanjem; to znači, ako je moguće, postaviti pacijenta na meku podlogu, čak i kada odmahne glavom, mora osigurati da je ne udari nasilno, ponekad ozbiljno ozlijeđujući se. Osim toga, ako situacija dozvoljava, pacijentu treba spriječiti da zubima prereže jezik.
Da bi se to izbjeglo, ispod zubnih lukova treba staviti presavijenu platnenu maramicu koja će ublažiti udarce zuba na jezik, a pritom osigurati da manevar ne izazove ugrizne ozljede spasioca.
Bolesnika se mora obuzdati ograničavanjem nesvjesnih pokreta, ali to mora biti učinjeno čvrsto, ali i delikatno, nastojeći biti elastičan i po potrebi podržavati nagle pokrete, ali prigušiti njihov intenzitet.
Pretjerana suzdržanost gesta, upravo zato što su nasilne i iznenadne, može uzrokovati prijelome i ozljede pacijenta, koji nikako ne smije biti priklješten pod teretom spasioca, što je opasno jer na kraju pogoršava situaciju jer pacijent ko je prisiljen na ovaj način može završiti da ne diše kako treba i da uđe u cerebralnu hipoksiju, što svakako pogoršava krizu.
Ako ništa drugo, pacijentov grudni koš se može lagano komprimirati ako on ili ona nije u mogućnosti izdahnuti potrebnu količinu zraka nakon dugog udisaja.
Ovo također treba raditi nježno kako bi se izbjegli prijelomi rebara.
Nikada nemojte davati lekove na usta tokom krize, jer to rizikuje da se uguši pacijent koji je potpuno nesposoban da kontroliše gutanje.
Općenito, kriza se razvija nakon promjenjivog vremenskog perioda, u zavisnosti od vrste epilepsije koju pacijent pati, kada se probudi pacijent će biti zbunjen i prostrt, pokušajte ga uvjeriti bez straha i prije nego što ga natjerate da pije, dok vjerovatno će od vas tražiti vodu zbog uloženog ogromnog truda, pobrinite se da bude budan do te mjere da može bez problema gutati, u suprotnom sačekajte dok se potpuno ne probudi.
Ipak, uvijek je dobra ideja imati ljekara koji će dati odgovarajuće lijekove, a u nekim slučajevima se preporučuje čak i hospitalizacija, posebno ako se radi o prvom napadu.
Nikada nemojte davati lijekove 'nasumično': pričekajte da liječnik odluči da li je pacijentu potreban lijek.
Šta reći doktoru ili spasiocu?
Ako poznajete istoriju bolesti pacijenta, prijavite sve do potpune pojedinosti doktoru ili pružaocu prve pomoći, uključujući lijekove za koje znate i koje osoba uzima; nije sigurno da će pacijent moći efikasno sarađivati odmah nakon napadaja.
S druge strane, oni koji pate od epileptičkih napada moraju biti upozoreni da svaki lijek, čak i najbanalniji, koji se uzima iz drugih uzroka, mora biti podvrgnut mišljenju ljekara, jer može utjecati na liječenje.
Isto tako, sve druge manifestacije ili nedoumice treba razjasniti s liječnikom i specijalistom koji liječi pacijenta, koje treba informirati o tome da li je moguće voziti ili ne, s obzirom na ograničenja koja su zakonom propisana za pacijente s epilepsijom.
Terapija epilepsije
Beskorisno je ovdje katalogizirati lijekove koji se koriste za liječenje epilepsije i za suzbijanje mogućih napada: kao što je ranije spomenuto, oni su isključivo medicinska stvar i niko se, bez prethodne konsultacije s liječnikom, ne bi smio usuditi da provodi liječenje na vlastitu inicijativu 'nasumično' '.
Ovdje je dovoljno podsjetiti da, trenutno, pribjegavanje posebnim farmaceutskim klasama čuva pacijenta od narednih napada i osigurava mu normalan kvalitet života, sve dok sam ne mijenja liječničke recepte.
U stvari, često se dešava da pacijent, kada dugo nije bilo krize, prestane da uzima lekove: to nikada ne bi trebalo činiti osim ako to ne kaže lekar.
Pročitajte takođe:
Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android
Europsko vijeće za oživljavanje (ERC), Smjernice za 2021. godinu: BLS - Osnovna podrška životu
Novi uređaj za upozoravanje na epilepsiju mogao bi spasiti hiljade života
Razumijevanje napadaja i epilepsije