Šuplje stopalo je strukturna promjena stopala koju karakterizira povećanje uzdužnog svoda stopala

Može ovisiti o različitim uzrocima i ponekad može predstavljati vrh ledenog brijega važnijih neuroloških bolesti koje ne treba podcijeniti.

Iz tog razloga se može smatrati patologijom multidisciplinarne kompetencije jer uključuje različite specijaliste uključujući ortopeda, radiologa, neurologa i genetičara.

Vrste šupljeg stopala

Šuplje stopalo se može klasifikovati sa morfološke tačke gledišta u 3 situacije

• stražnje šuplje stopalo, tj. zahvata stražnji dio stopala. To je uglavnom zbog vertikalizacije kalkaneusa;
• Prednje šuplje stopalo, tj. zahvata prednji dio stopala. To je uglavnom zbog plantarne fleksije prednjeg stopala;
• Mješovita šuplja stopala, odnosno zahvaćaju oba dijela stopala.

Uzroci šupljeg stopala

Ovaj deformitet ima etiološku klasifikaciju, koja se može pratiti do 3 posebna uzroka:

• idiopatsko-kongenitalno šuplje stopalo;
• šuplje stopalo zbog neuromišićnih uzroka;
• šuplje stopalo zbog traume ili ozljede.

Idiopatsko-kongenitalno šuplje stopalo

Idiopatsko-kongenitalno šuplje stopalo, također definirano kao fiziološko-porodično, nastaje zbog uzroka koji se mogu pripisati članovima vlastitog domaćinstva koji također imaju šuplje stopalo.

To je patologija koja obično zahvaća oba stopala (simetrična), nije razvojna i javlja se od djetinjstva.

Ponekad se i ova vrsta šupljeg stopala ispravlja kako dijete odrasta, s godinama, jer se ne razvija u smjeru pogoršanja, kao što se dešava kod drugih tipova.

Neuromišićno šuplje stopalo

Neuromišićno šuplje stopalo je u određenom smislu najozbiljnije jer predstavlja klinički dokaz latentne neurološke patologije kao što je, na primjer, nasljedna senzorno-motorna neuropatija ili Charcot-Marie-Toothova bolest (CMT), izraz nasljedne neurološke patologije koje se apsolutno moraju identificirati i liječiti što je prije moguće.

Pored ovih, mogu postojati i bolesti centralnog nervnog sistema kao što je meningokela ili mijelo-meningokela, ili 'stečene' bolesti nervnog sistema kao što je poliomijelitis, infantilna cerebralna paraliza ili lezije bedrenog živca.

Šuplje stopalo zbog traume ili ozljede

Treća vrsta šupljeg stopala je uzrokovana, na primjer, složenim prijelomima, koji uglavnom mogu zahvatiti srednji dio stopala (tj. centralni dio stopala) ili metatarzalne kosti, ili također prijelomima noge.

Pored ovih postoje i lezije tetiva, kao što su na primjer tibialis anterior ili peroneus brevis, jer se stvara mišićna neravnoteža koja naglašava deformitet šupljeg stopala; ili opekotine, posebno ako se jave u ranom djetinjstvu, u pedijatrijskoj dobi, koje mogu dovesti do povlačenja mekih kožnih tkiva i dati dokaz šupljeg stopala.

Među uzroke šupljeg stopala kod trećeg tipa mogu se uvrstiti i takozvani kompartmentni sindromi.

Kako se manifestuje šuplja stopala

Šuplje stopalo može se prepoznati po obliku stopala koje ima povećan plantarni luk.

Ako već postoje slični slučajevi šupljeg stopala u porodici, a da to ne mora nužno dovesti do neuromuskularnih ili sekundarnih patologija, dijete nasljeđuje ovaj poremećaj s majčine ili očeve strane.

Često su korisne jednostavne korektivne mjere kao što su ortoze.

Osoba najčešće ide kod specijaliste jer ima različite simptome kao što su npr. metatarsalgija, odnosno bol u tabanu, možda uz pojavu hiperkeratoze (kaloznosti) u prednjem plantarnom području, ili nestabilnost skočnog zgloba, jedan od mogućih uzroka je šuplje stopalo, ili, u slučajevima neuromuskularnog šupljeg stopala, slabost i umor.

Pojava kandži na nogama takođe može biti znak upozorenja.

Dijagnoza šupljeg stopala

Prilikom posjete ljekaru pacijent se pregleda ležeći na kauču ili stojeći; tjera se na hodanje i radi se analiza hoda koja daje širi uvid u funkcionisanje šupljih stopala, odnosno uz oslonac koji se javlja uglavnom na vanjskoj ivici (u supinaciji).

Ako je potrebno, može se nastaviti s baropodometrijom, koja se sastoji od hodanja osobe po platformi, otkrivanja bilo kakvog neprilagođenog stopala ili situacija u kojima aktivirani mišići rade ili ne rade.

Također je moguće uočiti dijelove stopala koji su previše nagnuti, na primjer sprijeda ili straga, takozvani efekat stativa.

U prilog klinici i vrlo preciznoj anamnezi mogu se izvršiti instrumentalni pregledi za daljnju potvrdu dijagnoze.

Ovo uključuje

• Rendgen stopala u opterećenju, češći;
• CT skeniranje stopala koja nose težinu, gdje je potrebno;
• magnetna rezonanca, rjeđa;
• ultrazvuk, rjeđi.

Dijagnoza šupljeg stopala sa neuromuskularnim uzrokom

Očigledno je da ne moraju sva šuplja stopala biti podvrgnuta CT skeniranju ove vrste.

U slučaju šupljih stopala s uglavnom neuromišićnim uzrocima, važno je napraviti elektromiografiju.

U slučajevima neuromišićnih patologija kao što su mišićne distrofije, Charcot-Marie-Tooth i druge, može se provesti DNK pregled ili čak analiza krvi za procjenu takozvanih CPK (kreatin fosfokinaza) enzima, što je korisno za ispitivanje mogućih miopatija. ili, u još težim slučajevima, biopsiju mišića.

Neurološka procjena je također neophodna u ovim okolnostima.

Kako se liječi bolest?

Liječenje može biti

• konzervativan;
• hirurški.

Konzervativno liječenje vježbama

Sa konzervativne tačke gledišta, koja je uvijek prvi korak osim ako se radi o neuromuskularnom šupljem stopalu, možemo nastaviti s fiziokineziterapijom.

Kada je šuplje stopalo blago, pa stoga nema progresije ka deformitetu, može se koristiti gimnastika uz pomoć fizioterapeuta (nakon fizijatrijske procjene).

Ova praksa je korisna u nekoliko aspekata

• prevencija kontraktura
• očuvanje propriocepcije, posebno u adolescenciji;
• jačanje kapsularnih ligamentnih struktura skočnog zgloba u slučaju nestabilnosti.

Insole

Kao što je već spomenuto, još jedna konzervativna intervencija je podijatrijski pristup kroz uloške i digitalne silikonske ortoze (ortoze), koje su u osnovi korisne za izbjegavanje preopterećenja i sprječavanje stvaranja žuljeva.

Djeluju tako što raspodjeljuju pritisak oslonca, povećavaju površinu i izbjegavaju moguće sukobe s obućom.

Obuća mora biti prilagođena veličini stopala, nastavlja ortoped.

Hirurško liječenje

Liječenje je hirurško i intervenira na kosti na različite načine:

• osteotomija pete ili metatarzalnih kostiju, operacija kojom se lomi kost kako bi se ponovno poravnala;
• artrodeza, operacija blokiranja jednog ili dva zgloba, uz zahvatanje nožnog palca ili kandži. Veliki prst također ponekad može ući u vilicu (savijeni prst).

Osim operacija na kostima, operacije se mogu izvoditi na mekim dijelovima kao što su tetive putem tenodeze ili transpozicije tetiva.

Najvažnije je pokušati vratiti određenu mišićnu ravnotežu.

Pročitajte takođe:

Hitna pomoć uživo još više…Uživo: preuzmite novu besplatnu aplikaciju vaših novina za iOS i Android

Ortopedija: Šta je Hammer Toe?

(Takođe) Profesionalne bolesti: svi uzroci i lijekovi plantarnog fasciitisa

Bol u tabanu: može biti metatarsalgija

Izvor:

GSD